Freddie
Figgers svoj prvo računalo dobio je u dobi od devet godina. Bio je star i nije
radio, ali je to bio početak “ljubavne veze” s tehnologijom koja je dječaka
pretvorila u izumitelja, poduzetnika i telekom milijunaša – budućnost kakvu bi
malo tko mogao predvidjeti nakon početka njegovog teškog života.
–
Ne dopustite da vaše okolnosti definiraju tko ste – poručuje danas ovaj
31-godišnji milijunaš.
Naime,
kad je imao osam godina, pitao je oca Nathana o okolnostima njegovog rođenja i
odgovor je bio nezaboravan.
–
Rekao je: “Slušaj, reći ću ti istinu, Fred. Tvoja biološka majka, bacila te je,
a ja i Betty Mae nismo te htjeli poslati u dom i usvojili smo te” – ispričao je
on za BBC.
Freddie
je, naime, pronađen napušten kao novorođenče pored kontejnera za smeće u
ruralnom dijelu Floride.
–
Kad mi je to rekao, pomislila sam: “Ok, smeće sam” i osjećao sam se neželjeno.
Ali on me uhvatio za rame i rekao: “Slušaj, nemoj da ti to nikad smeta” –
prisjeća se on.
Nathan
Figgers bio je radnik na održavanju i majstor, a Betty Mae radnica na farmi.
Živjeli
su u Quincyju, ruralnoj zajednici od oko 8.000 ljudi u sjevernoj Floridi, a
bili su u pedesetim godinama kad se Freddie rodio 1989. godine.
Već
su imali više djece, ali odlučili su primiti Freddieja kad je imao dva dana i
usvojiti ga kao vlastitog sina. Freddie kaže da su mu pružili svu ljubav koju
je ikad mogao poželjeti – ali druga djeca u Quincyju znala su biti brutalna.
–
Djeca su me znala maltretirati i zvati me Beba iz smeća. Sjećam se da sam
ponekad izlazio iz školskog autobusa, a djeca su znala dolaziti i gurati me,
bacati u kantu za smeće i smijati mi se – prisjeća se on.
Došlo
je do tačke kada bi ga otac čekao na autobuskoj stanici i pratio kući, ali
djeca su se rugala i Nathanu, sjeća se Freddie. Što se Freddieja tiče, Nathan i
Betty Mae bili su heroji i veliki uzori.
–
Vidio sam da moj otac uvijek pomaže ljudima, zaustavljajući se uz cestu
pomažući strancima, hraneći beskućnike. Bio je nevjerojatan čovjek – dodaje.
Vikendom
bi se Freddie i Nathan vozali oko kontejnera tražeći korisne stvari koje su
njihovi vlasnici bacili. Freddie je posebno gledao računare.
–
Stara je izreka: “Smeće jednog čovjeka je blago drugog čovjeka”. Osim toga,
uvijek su me fascinirali računari. Uvijek sam želio Gateway računar, ali u to
vrijeme nismo si to mogli priuštiti – prisjeća se on.
Napokon,
jednog dana kad je Freddie imao devet godina, otišli su u trgovinu korištene
robe zvanu Goodwill, gdje su naišli na pokvaren računar Macintosh koji su
kupili za 24 dolara.
Nakon
mnogo pokušaja, Freddie je uspio popraviti računar i tada je znao da se želi
cijeli život baviti tehnologijom. Kasnije je počeo popravljati i računare u
svojoj školi, te je od tog posla počeo i zarađivati novac.
Zbog
svog talenta postao je široko poznat, početo je raditi i za lokalnu zajednicu,
te kasnije osnovao i vlastitu kompaniju.
Zaslužan
je za mnoge izume, poput cipela pomoću kojih se mogu pratiti ljudi koji imaju
Alzheimerovu bolest.
Freddie
kaže da bi najvažniji savjet koji bi dao svojoj kćerki da “nikad ne odustaje,
bez obzira koliko svijet izgleda hladan” i pokuša pozitivno utjecati na život
svake osobe s kojom se susretnete.
zosradio.ba/menager.ba
