Nedostaje li svijetu pijeska? U početku bi to moglo zvučati
kao neobično pitanje, s obzirom na to da pijesak pokriva ogromna prostranstva
plaza i pustinja širom svijeta, ali nije.
Pijesak se koristi u ogromnim količinama u građevinarstvu i
proizvodnji. Samo u građevinskom sektoru širom svijeta godišnje se koristi 40
do 50 milijardi tona pijeska. Tome predvodi proizvodnja betona, koji se sastoji
od oko 25 posto pijeska.
Problem kada je u pitanju opskrba je taj što je većina
pustinjskog pijeska ili pijeska na plaži neprikladna, pustinjski pijesak je
previše gladak, a pijesak na plaži sadrži previše soli. To znači da se pijesak
obično izvlači iz rijeka, a zbog ekološke štete koju ovo uzrokuje, brojne su
zemlje uvele zabrane posljednjih godina, uključujući Indiju, Kambodžu i
Vijetnam.
Nedostaci pijeska u Indiji i dalje potiču veliki rast
ilegalnog vađenja pijeska, pod kontrolom kriminalnih bandi, poznatih kao
“pješčane mafije”. Te su grupe povezane s desetinama ubistava,
uključujući ubistvo istražne novinarke Jagendre Singh 2015. godine.
“Ljudi ne shvataju ili im ne pada na pamet da postoji
nedostatak pijeska. Pitanje je gradnja. Gradimo gradove bez presedana, ali
mnogi od nas također ne shvaćaju da se pijesak koristi za stvari poput pametnih
telefona i TV ekrana, solarnih panela i drugih električnih predmeta”, kaže
Shobha Bhatia, profesor civilnog i okolišnog inženjerstva na Univerzitetu
Syracuse.
Kako bi pokušao smanjiti potrebu za pijeskom, mali, ali sve
veći broj istraživača okreće se tehnologiji i inovacijama u potrazi za
alternativama. Tu spadaju dr. John Orr, predavač betonskih konstrukcija na
Univerzitetu Cambridge. Njegovo istraživanje otkrilo je da se plastični otpad
može sortirati, očistiti i usitniti u pijesak alternativu za upotrebu u betonu.
Osvrnuo se na činjenicu da su u Indiji troškovi pijeska naglo porasli, dok
istovremeno procjene sugerišu da se 15.000 tona plastičnog otpada dnevno baci u
zemlju.
“Otkrili smo da do 10 posto pijeska u betonu možete
zamijeniti plastikom, koja ima istu čvrstoću i dugotrajnost. Za razliku od
pijeska, plastika se neće zalijepiti za cementnu pastu oko sebe, tako da može
zamijeniti samo 10 posto sirovine. Međutim, to i dalje smanjuje potrebu za
ogromnom količinom pijeska i pomaže u smanjenju velike količine plastičnog
otpada na ulicama Indije. Iz perspektive troškova, upotreba plastike može biti
jeftinija, široko govoreći, pogotovo s obzirom na to da pijesak poskupljuje
kako ga ima sve manje. Za zemlje poput Velike Britanije to zapravo nije
problem, jer ne gradi puno, ali u zemljama sa građevinskim procvatom upotreba
plastike u betonu mogla bi povećati popularnost”, kazao je dr. Orr.
Dr. Orr računa da bi se, ako se upotreba plastike za izradu
betona usvoji širom Indije, moglo uštedjeti 820 miliona tona pijeska godišnje.
Istovremeno se provode i druga istraživanja upotrebe drugih
otpadnih materijala u betonu umjesto pijeska, poput usitnjenih starih
automobilskih guma ili samljevenog stakla.
Uprkos ovim inovacijama, dr. Orr i drugi stručnjaci
upozoravaju da se previše ne oslanjaju na njih. Umjesto toga, ukazuju na
promjene u dizajnu zgrada kao održivije dugoročno rješenje.
Njegovu zabrinutost dijeli i Vince Beiser, autor knjige
Svijet u zrnu: Priča o pijesku i kako je transformirao civilizaciju.
“Mnogo se obećavajućih stvari događa s dizajnom i
proizvodnjom zgrada, ali se zapravo ništa važno ne događa u bilo kojoj
mjeri”, kaže Beiser.
Među ostalim potencijalnim rješenjima, objašnjava Beiser, međunarodno
je tijelo za certifikaciju pijeska slično Vijeću za nadzor šuma, koje potvrđuje
da drvo dolazi iz šuma s odgovornim gazdom.
“Na kraju će biti potrebni kolektivni napori
pojedinaca, nacionalnih vlada i međunarodnih organizacija kako bi se značajno
smanjila globalna potražnja za pijeskom”, kaže Beiser.
Kao primjer akcija koje pojedinci mogu poduzeti kako bi
pomogli u rješavanju svjetske krize s pijeskom, Beiser napominje da bi čak i
smanjenje broja automobila na putu za 10 posto, u kombinaciji s povećanom
upotrebom vožnje ili javnog prijevoza, imalo ogroman uticaj.
“To znači da 10 posto manje kuća treba graditi s
garažom i prilazima, štedeći stotine tona pijeska po kući. To također znači da
možete izgraditi 10 posto manje parkirne konstrukcije – to su milioni tona
betona svake godine”, kaže Beiser.
Međutim, Beiser naglašava da smanjenje potražnje za pijeskom
treba gledati kao dio šireg napora da se smanji prekomjerna potrošnja prirodnih
resursa.
“Pijesak je zapravo samo simptom većeg problema. Ne
samo da koristimo previše pijeska, već koristimo previše svega. Koristimo sve
resurse planete brzinom koja se ne može nastaviti. Trebali bismo tražiti
rješenja koja se bave glavnim problemom – prekomjernom potrošnjom prirodnih
resursa, umjesto da pitamo šta možemo učiniti s pijeskom, a zatim odvojeno o
klimatskim promjenama ili prometu. Mnogi od ovih problema međusobno su povezani
i rješenja moraju biti takva”, zaključio je Beiser.
zosradio.ba/klix.ba
