Kako ukrajinski muslimani obilježavaju Ramazan u ratnoj zoni

Datum:

Nijara Mamutova (Niyara), etnička tatarka koja je pobjegla na sjever Krima kada su ga zauzeli Rusi 2014. godine, pita se kako ostati normalan dok se sve vrijeme čuju zvuci sirene za zračnu opasnost i kada gleda slike uništenih škola, bolnica i domova.

– Kad vidim mrtva tijela i spaljene kuće, pozli mi. Veoma je stresno. Ovaj Ramazan je pun bola – kaže Mamutova. Sa njenim utiscima slaže se jedna druga ukrajinska muslimanka, Viktorija Nesterenko iz Kijeva. Dvije žene ispričale su za BBC kako izlaze na kraj sa izazovima poštovanja Ramazana u ratnoj zoni.

Ispunjena sam tugom

– Slike užasnih scena rata mi se neprestano motaju po glavi. Mnogi civili, među kojima i djeca, poginuli su od ruskih vojnika blizu Kijeva. Ovog Ramazana ne osjećam svetu atmosferu, ispunjena sam tugom – kaže Viktorija.

Vrlo mali procenat stanovništva u Ukrajini slijedi islam. možda oko jedan posto, prema nezvaničnim procjenama. Ali muslimani iz ove zemlje su sa nestrpljenjem čekali Ramazan nakon što su propustili prethodna dva zbog pandemije koronavirusa. Rat im je pokvario planove za ovu godinu.

– Najteže je prilagoditi se moralno i duhovno. Moram više da čitam Kuran i da izdvajam vrijeme za molitvu. Veoma je teško usredsrediti se na molitve, zbog stresa i zamora – kaže Viktorija.

Nijara doji bebu, tako da ne posti, ali Viktorija se drži posta. Kažu da im je objema teško da se usredsrede na duhovnost.

– Naravno da nalazimo vremena za molitvu. Tokom rata su nam dozvoljeni neki ustupci. Molitve mogu da se miješaju, dnevna sa večernjom ili večernja sa noćnom. Na taj način možemo da ispunimo našu vjersku dužnost – dodala je ona.

“Nigdje nije bezbjedno”

Posljednjih osam godina, Nijara živi u jugoistočnom gradu Zaporožju. Ona vodi nevladinu organizaciju koja se bavi različitim aktivnostima, od ekološke svijesti do borbe protiv stereotipa o muslimanima.

– Bili smo šokirani. Projektili su padali na aerodrom, skladište nafte je bilo u plamenu… Ruske trupe su se približavale gradu. I zato smo odlučili da odemo – rekla je Nijara.

Za razliku od aneksije Krima, koja je prošla gotovo bez prolivene krvi, ova invazija bila je krvava i brutalna. I zato se porodica ponovo odselila, ovaj put u Černovce u zapadnoj Ukrajini, iz sigurnosnih razloga. Bilo je posebno stresno za djecu.

– Moja djeca su bila razdvojena od prijatelja. Izgubila su dom. Nismo bezbjedni čak ni u ovom gradu. Ruski projektili i bombe mogu da stignu do bilo kog grada bilo gdje u Ukrajini – kazala je Nijara, piše BBC.

Nostalgija

Isprva su sklonište potražili u džamiji, ali su kasnije uspjeli da iznajme stan. Stare uspomene na Ramazan podsjećaju je šta je sve izgubila.

– Čitava porodica je nekada postila zajedno, molila se zajedno i prekidala post zajedno. Naše porodice su sada razbijene i raseljene zbog rata.

– Neki su napustili zemlju i u drugim su zemljama. Nije baš vesela atmosfera – dodaje Nijara.

Njen muž radi kao imam u džamiji koja je praktično modifikovana kuća. U Černovcima je noću na snazi policijski sat, što znači da njen muž nekad mora da ostane u džamiji ako se zadržao na poslu. Ali Nijara je na ovom nepoznatom mjestu uspjela da stekne nove prijatelje.

– Sastajemo se sa drugim članovima muslimanske zajednice da prekidamo post. Pomažemo jedni drugima. Apelujemo na imućnije muslimanske građane da poklone hranu raseljenima.

Nestašica halal mesa

Ona svakog dana pomaže u pripremanju hrane za raseljene koji su potražili utočište u džamiji.

– Pripremamo gotovo ista jela kao i prije, ali ovdje nemamo halal meso. Imamo samo neke vrste halal piletine – kaže Nijara.

Ona kaže da muslimanske dobrotvorne organizacije u zemljama kao što su Turska obezbjeđuju neophodnu hranu, a lokalni muslimani pružaju podršku obezbjeđujući posuđe neophodno za kuhanje. Viktorija koristi smrznuto meso i ribu da bi riješila ovaj problem.

– Trudimo se da obezbjedimo halal hranu. Ali sada imamo problem sa nestašicom halal mesa. Muslimani na zabitim mjestima nemaju pristupa smrznutoj halal hrani – kaže ona.

Prije izbijanja rata, ona je radila kao direktorica u Centru za sertifikaciju halala u Kijevu. Ona se nada da će nestašica halal mesa uskoro biti riješena, piše BBC.

Učešće u ratu

Mnogi muslimani i muslimanke nalaze se u redovima ukrajinske vojske i bataljona teritorijalne odbrane. Neki su se pridružili nedavno oformljenim naoružanim grupama dobrovoljaca.

– Moji rođaci i moji prijatelji se bore protiv Rusa. Pružamo humanitarnu pomoć, pomažemo u evakuaciji ljudi, sakupljamo sredstva i kupujemo vojnu municiju za naše vojnike – kaže Viktorija.

Glavna džamija u Kijevu ima samo oko pet procenata uobičajenih posjeta vjernika, što brine Viktoriju. Ona mislim da su mnogi muslimani još uvijek u gradu, ali su suviše zauzeti radeći u osnovnim službama ili naoružanim jedinicama da bi se molili u džamiji. Ona, međutim, uviđa potrebu za tim.

– Osjećam da moram da nastavim da radim i pomažem svom narodu koliko god mogu. Imam patriotsku dužnost. Snaga ukrajinskog naroda je u jedinstvu. moramo da se držimo zajedno i pomažemo jedni drugima. Tek ćemo tada moći da pobijedimo neprijatelja.

Vjera na ispitu

Nijara se nada da će joj njena vjera pomoći da prođe kroz najteži period života.

– Moja vjera je veoma važna u ovako teškim vremenima. Daje mi snagu. Daje mi odgovore na moja pitanja. Vi ste svjesni da je rat vaš ispit – kaže Nijara koja vjeruje da će joj Bog dati snage da prebrodi ovu krizu.

– Živimo, molimo se i čekamo mir – kaže ona, piše BBC.

Povezani postovi
Related

U svijetu do 2050. godine 1,6 milijardi ljudi starijih od 65 godina

Očekuje se da će do 2050. godine u svijetu...

Zvanična odluka Vlade Srbije: Poskupljuju šećer i piletina

Vlada Republike Srbije usvojila je više izmijenjenih uredbi i odluka...

Strateške rezerve goriva u SAD na rekordno niskom nivou

Strateške rezerve goriva u SAD nalaze se na najnižem...

Čedomir Jovanović o drogama: Naravno da sam probao, djeci moram da objasnim sve

Političar Čedomir Čeda Jovanović otkrio je da je probao...