Iznad Tešnja zora sviće: Kako zaraditi milion dok si rekao ‘keks’?

Datum:

Vrhunac ćete doživjeti kada vam vaš omiljeni tešanjski tajkun bude opisivao neopisivo: onaj osjećaj kada u životu imate ‘i jare i pare’. Platićete taj osjećaj 100 KM, ali to je još uvijek jeftinije od kokaina

Piše: Hajrudin REDžOVIĆ

Rukopis iz knjige LUKAVI BIZNIS koja ‘samo što nije’ izašla iz štampe

RP (RODITELjSKA PAŽNjA): Ovaj tekst može sadržavati dijelove koji sugeriraju da, ako želiš da se obogatiš – moraš raditi! Vjerovali ili ne! Starlete, kontroverzni biznismeni  i  junaci  iz crne hronike, ovdje nisu glavni likovi. Ovdje nema Jelene Karleuše, Zvezda Granda, Bube Corellija, Jale Brata i Senide.  Glavne role su frajeri koji pokreću vlastite biznise i otvaraju radna mjesta. To su pravi idoli! Preporučuje se roditeljska pažnja kada su u pitanju (mlađi) čitaoci koji misle da je život seks, droga i rokenrol.

Toplu vodu nekada moraš ponovo izmisliti

Saga o bogatim tešanjskim biznismenima može izgledati „previše dobro da bi bila istinita“.  Možda je sve samo lijepa šala, ha? Oni koji na portalima čitaju samo naslove, gledaju slike i komentiraju nepročitano, mogu biti dovedeni u zabludu kako je bogaćenje – zabavno. I da je to onaj osjećaj koji se doživljava subotom uveče. To može biti istina, ali tek nakon prvih 15 godina bavljenja biznisom tokom kojih će vam „svaki dan izgledati kao ponedjeljak“. Tek tada će vam, ako preživite, „svaki dan izgledati kao subota“ (Hajrudin Ahmetlić, HIFA Petrol). No, ne treba se zavaravati: put od ponedjeljka do subote nije kratak, ni lagan, kao što to izgleda na prvi pogled. Na tom putu se možete susresti sa raznim preprekama u vidu visokog pritiska, moždanog i srčanog udara, šećera u krvi, reketaša iz vladajuće partije, maloljetne ljubavnice, itd. Jedan od vodećih tešanjskih biznismena umro je u automobilu čekajući zeleno svjetlo na semaforu… Kao što vidimo, ništa nije šala i ništa nije smiješno. Uspjeh ima svoju cijenu. Ponekad i najveću.

Prevešćemo na još jednostavniji jezik. Tešanj ne pripada bh. privrednom mainstreamu. To znači da je u ovom gradu nemoguće da se dogodi situacija koju je opisao Milisav Tomović, biznismen iz Han-Pijeska: „Ja 22 godine ne mogu naći radnike koji bi imali plaću oko 1200 KM u mjestu u kojem ima 600 nezaposlenih ljudi. Oni više vole raditi za 300 KM u vatrogasnoj službi”. Koje je naravoučenije? Pa, NEMA ‘LEBA BEZ MOTIKE! Nekada toplu vodu moraš ponovo izmisliti.

Koji je ovo grad?

Prvo, naravno, morate znati gdje ste došli. Nakon toga ćemo vam predstaviti uputstvo za upotrebu, tj. potanko ćemo vam objasniti proceduru ispijanja kafe sa biznismenom.

Elvir BEĆAREVIĆ, jedan od vodećih tešanjskih biznismena, Foto: Vanja Lisac

U raj o kojem pričamo ne možete doći onako, bez veze. U ovaj grad se ne dolazi slučajno, u prolazu. Njega ne možete posjetiti usput, jer se nalazi izvan svih glavnih saobraćajnica. U Tešanj se, zapravo, može doći samo – maksuz, s namjerom. Tako je još prije više od 300 godina i austrijski princ Eugen Savojski s namjerom, ali zlom namjerom, krenuo da osvoji Tešanj. Zapalio je Sarajevo i sve gradove u dolini Bosne, i stigao do Tešnja. Sa hiljadu pješaka i 900 konjanika opsjedao je grad, ali ga nije mogao osvojiti. Zaobišao ga je.

Kraljevski i filmski grad

Ovaj se grad prvi put u povijesnim spisima pominje u desetom vijeku, a kroz drevnu historiju u Tešnju su stolovali i neki državnici – kralj novoosnovanog Bosanskog kraljevstva Matija Kotromanić (1461.), ali i Ademaga Mešić  koji je od 1941. do 1944. godine bio doglavnik Ante Pavelića. Period kvislinške i fašističke NDH, bez obzira što revizionisti upućuju na to da Ademaga nije bio ortodoksni ustaša i zločinac („pokazivao je milost prema Srbima, Jevrejima i Romima“), dovešće kasnije ovaj kraj na „crnu listu“ nove komunističke vlasti. To je imalo vrlo zanimljive posljedice po lokalni ekonomski razvoj  (o tome – drugom prilikom).

Međutim… Cijela tešanjska historija odiše kulturom. Mnogi su nacionalni kulturno-historijski spomenici ovdje, dakle pod zaštitom države: Ferhadija džamija koja je jedna od četiri potkupolne džamije u BiH, Gradina (tvrđava, zaštitni znak Grada, sa koje su se Tešnjaci odbranili od Eugena Savojskog), Eminagića konak, katolička Crkva sv. Petra i Pavla… Pravoslavna crkva u Tešnju uspjela je sačuvati ikone od kojih su neke stare pola milenija. „U periodu NDH vlasti,  ta zbirka ikona bila je ugrožena, ali je sklonjena na tavan kuće Mirka Blatandžića, tešanjskog katolika, gdje je dočekala bolje dane i bila u cijelosti vraćena njenom vlasniku, Pravoslavnoj crkvi u Tešnju, koja je inače sagrađena pred Drugi svjetski rat u samom centru grada i u njenoj izgradnji su kao donatori učestvovali pripadnici svih vjerskih konfesija. Da paradoks bude potpun, donator zemljišta na kojoj je izgrađena bio je ustaški doglavnik Ademaga Mešić“ (Dani). U toku posljednjeg rata, bošnjačka je vlast čuvala pravoslavne ikone u trezoru Privredne banke i kasnije vratila vlasniku.

U Tešnju je prije 150 godina održana i prva (javna) pozorišna predstava u BiH (Hebelova „Judita“), ovdje je živio i umro „pjesnik svjetskoga glasa koji nije tražio časti ni šićara“, Musa Ćazim Ćatić, a i neke kultne televizijske serije („Odbornici“, „Tale“…) snimane su u ovom gradu. Baš kao i popularni film „Gori vatra!“

Čaršija sa specifičnim urbano-civilizacijskim šmekom

Tako je Tešanj kroz historiju stekao ugled građanske sredine sa specifičnim urbano-civilizacijskim šmekom. Fin neki svijet, ti Tešnjaci. Kulturan. Ipak, oni dugo nisu bili svjesni vlastitog historijskog, kulturnog i umjetničkog backgrounda.  A onda kao da su se probudili: odlučili su se predstaviti svijetu i osnovati Muzej (Javna ustanova Muzej Tešanj). Bilo je to prije 10 godina, nekako u isto vrijeme kada je turska televizijska serija „Sulejman Veličanstveni“ obarala sve rekorde gledanosti. To je direktno uticalo na povećanu posjetu tešanjskom Muzeju. „Mada smo mi predviđali da će Gradina (Tvrđava) biti glavna atrakcija, to se nije desilo. Horde turista su hrlile u Eminagića konak (begovsku kuću) kako bi se na licu mjesta uvjerili da li je stvarno istina sve ono što svaku večer gledaju u turskoj sapunici“, kaže Miralem Alić, vodič kroz postavku (zbirku) u Muzeju Tešanj. On dodaje da su se posjetioci, kojih je tada najviše dolazilo iz Republike Srpske, najviše zadržavali u begovskim spavaćim sobama: „Tu je bilo vrlo indiskretnih pitanja, a uglavnom su se vrtjela oko broja žena koje su age i begovi mogli legalno i legitimno imati“, smješka se Alić. Nakon nekoliko godina, glavni je hit ipak postala Gradina. Ljudi su željeli uživo da vide to čudo od tvrđave koje ni nepobjedivi Eugen Savojski nije mogao osvojiti.

Biznismeni kao rok zvijezde

I, kad su se već popeli na Gradinu, očekujete da posjetioci pitaju nešto iz historije, ali oni imaju  vrlo čudna pitanja. Čudna, ipak, samo na prvi pogled.

„Znate li koja su najčešće postavljana pitanja? Iznenadićete se, a možda i nećete. Turiste interesiraju sljedeće stvari: da li u Tešnju stvarno žive najbogatiji ljudi u BiH, ko su ti biznismeni, kako su zaradili prvi milion, da li je neko od njih bio u zatvoru, jesu li u SDA, mole li se Bogu, koji im je znak u horoskopu…“, priča Miralem Alić i dodaje: „Toliko znaju biti dosadni da bih ih ja najradije uzeo za ruku i odveo kod naših biznismena kući, pa nek’ tamo muzevire. To je sindrom ‘Velikog Brata’. Žele, valjda, saznati da li su i milioneri ljudi od krvi i mesa, tojest – piju li vodu iz česme, da li jedu ‘normalnu’ hranu, peru li zube, itd. Nekada su stvarno odvratno bizarni. Jedan turist je bio do kraja ciničan i pitao me da li i tešanjski biznismeni prde i podriguju, kao i sav normalan svijet. Biznismeni su ti postali slavni kao kakve rok zvijezde“, izanalizirao je Alić.

I zaista, kada na radiju čujete „Iznad Tešnja zora sviće“, prva asocijacija nije film „Gori vatra“, već biznis i novac. Biznis je tešanjski brend i priča koja ima svoje slušaoce. Slušaoce koji postaju klijenti, jer su spremni platiti da o tešanjskim binismenima saznaju više. Zato su se Tešnjaci dosjetili da specijalno naplaćuju kafu sa biznismenom. Sada sve ono što ste oduvijek željeli znati o tešanjskim biznismenima a niste smjeli da pitate, možete saznati u razgovoru u četiri oka. Turistička inovacije zove se ‘Kafa sa tajkunom’. Košta 100 konvertibilnih maraka, a do zadnjeg feninga mora biti halal. Ako vam nakon kafe sa odabranim tešanjskim biznismenom/tajkunom bude žao novaca koje ste platili, odnosno ako ne budete halalili tih 100 maraka – novac će vam biti vraćen. Sav prihod ide u humanitarne svrhe. Sve je, doduše, još uvijek u domenu ideje, a detalji koje otkrivamo su ekskluzivni.

„Full paket“: Ko je rekao ‘seks’?

Ako uz kafu želite dodatnu opremu, pardon – dodatne usluge, ručak npr., platićete naravno više. U slučaju da se odlučite za full (deluxe) paket, u koji je uključen i šlag na kraju, onda se pomenuta cifra pretvara u eure (Šta je ‘šlag’? Pojma nemamo!). Ovaj jedinstveni turistički proizvod podrazumijeva da (samo) možete razgovarati sa omiljenim tešanjskim tajkunom i postavljati mu pitanja. Ne smijete ga pipati, jer za to ne postoji opcija doplate. Ukoliko, ipak, želite provjeriti da li je i tešanjski biznismen čovjek od krvi i mesa, preporučujemo vam da uštinete sami sebe. Tako ćete saznati da ne sanjate i da ste se u stvarnosti sastali sa čovjekom koji zaradi milion dok ste rekli ‘keks’ (ne ‘seks’, da se ne zabunite), a vrhunac ćete doživjeti kada vam vaš omiljeni tešanjski tajkun bude opisivao neopisivo: onaj osjećaj kada u životu imate ‘i jare i pare’. Platićete, dakle, taj osjećaj 100 KM, ali to je još uvijek jeftinije od kokaina.

No, to nije sve. Ima i ‘gratis’! Uz proizvod dobijate i garanciju. Udruženje privrednika svakom je tešanjskom biznismenu dodijelilo certifikat koji vam garantuje da je tajkun s kojim pijete kafu legitimnni predstavnik tešanjskog biznisa. To znači da je svoj prvi milion, što je podatak za Riplija, zaradio bez korupcije, pri čemu se de jure i de facto ponašao kao da je presuda iz Strazbura izvršena: nije gledao ko je Bošnjak, ko Srbin, ko Hrvat. A bogami, ni ko je Sejdić, ni ko Finci.

Sve ovo, i dalje, može izgledati kao dobar vic. I, vjerovatno vam izgleda da Tešnjaci pokušavaju prodati muda pod bubrege. Kako god: „Uvažićemo svaku opravdanu reklamaciju“, kategorični su u Udruženju privrednika ‘Biznis centar’ Jelah-Tešanj.

Biznismen ili tajkun, pitanje je sad

Nemamo ovlaštenje da otkrivamo baš sve detalje, jer je „Kafa sa tajkunom“, trenutno u početnoj fazi brendiranja. Ustvari, u ovom trenutku nismo ni sigurni da će se tako zvati, jer postoje ozbiljna razmimoilaženja oko imena ovog definitivno jedinstvenog turističkog proizvoda. Dok u tešanjskom Muzeju insistiraju da se proizvod zove „Kafa sa tajkunom“ jer je to marketinški atraktivno,  u Udruženju privrednika se ježe na pomen termina „tajkun“ – jer je to, pobogu, isto kao da si rekao „Kafa sa lopovom“. Senad Brka, predsjednik Udruženja privrednika ‘Biznis centar’ Jelah-Tešanj kaže da ne poznaje nijednog tajkuna sa područja općine Tešanj: „Kakav tajkun, kakvi bakrači!“  Brka, naime, želi kazati da se ovdje samo može govoriti o „Kafi sa biznismenom“, ostavljajući mogućnost i za druge termine kao što su „poduzetnik“ ili „privrednik“.

Tešnjak počeo zarađivati u petom osnovne, prvi milion zaradio sa 27
Tešnjak počeo zarađivati u petom osnovne, prvi milion zaradio sa 27

Kafa sa tajkunom je klikbejt (senzacionalistički naslov, mamac naslov). Mogli bi imati neke koristi od toga, ali samo trenutno“, iznenadio nas je Brka svojom medijskom pismenošću, i apsolvirao: „Klikbejt i lažne vijesti (fake news) trend koji nema budućnost. S tim bi se samo kompromitirali“. Bravo, predsjedniče!

Prijedlog imena za novi turistički proizvod  još uvijek nije ni dostavljen u Institut za patente i intelektualno vlasništvo, jer, kao što vidimo,  postoji dilema oko toga da li u Tešnju žive tajkuni ili biznismeni. No, izvjesno je, ipak, da biznismeni imaju apsolutnu većinu i da će preglasati tajkune.

Posljednja vijest: Gužva u porodilištu

Čovjek ne zna šta da misli kad pročita sve ovo. Je li ovo neka zajebancija?

Ljudi su čak počeli vjerovati da je dovoljno da se dijete rodi u Tešnju i već je biznismen, a to više nije šala – to je dijagnoza. Jer, nije tako jednostavno: morate biti autentični (legitimni) Tešnjak, a ne naturalizirani. To znači da vam najmanje djed mora biti rođen u ovom gradu. Tada će geni da rade. Ukoliko  vam je, pak, i pradjed rođeni Tešnjak, šanse da postanete megabiznismen penju se na 90 posto. To je, nažalost, doseljenicima teško objasniti. Iz izvora koji je želio ostati anoniman, tojest iz dobro obaviještenih izvora, saznali smo da mladi bračni parovi iz drugih krajeva u BiH, preseljavaju u Tešanj jer žele da im se dijete rodi u ovom gradu. Vjeruju, dakle, da će tada imati genetski matarijal koji garantuje karijeru u velikom biznisu. Neko je čak na internetu Općoj bolnici Tešanj predložio i reklamni slogan: „Ako na vrijeme rezervišete u našem porodilištu – rezervisali ste mjesto na Forbesovoj listi!“ Za vaše dijete, kad poraste, naravno. Na tom tragu, lokalnoj zajednici  već se nude PR agencije, a privatno porodilište nameće se kao ozbiljna biznis opcija. Donesena je i politička odluka: „Ne dovoditi u sumnju vjerovanje novih stanovnika!“. Ni placebo nije loš, uostalom.

Šta da vam kažemo? „Ljudi moji, da li je sve to moguće? Ludnica!“

 

Povezani postovi
Related

Zatvoren je 16. Međunarodni sajam privrede Tešanj – BiH 2022

Privredna manifestacija – 16. Međunarodni sajam privrede Tešanj – BiH...

100 najvećih: Konferencija „Leaders for the Future“ Veliki umovi raspravljaju o idejama

Međugorje, 22. septembar/rujan 2022. godine - Jutro nakon dodjele...

TC MADI donosi odlične akcije ovog vikenda

Da li ste spremili spisak za kupovinu? Novi katalog...

Nova vikend akcija MEGA diskonta donosi odlične akcije

Da li ste spremili spisak za kupovinu? Nova vikend...