Prema navodima iz optužnice koja je objavljena na stranici Tužilaštva, ona se potvrđenom optužnicom tereti da se u periodu od 24. marta do 4. aprila ove godine, na području općine Usora, nije brinula o svoje dvoje maloljetne djece, od kojih je jedno (dječak rođen 2007. godine) sa tjelesnim i intelektiualnim oštećenjima i stopostotni je invalid.

Dječaka i njegovu devetogodišnju sestru, koji su nesposobni da se brinu za sebe, ostavila je da žive u kući, u zajedničkom kućanstvu sa njenim suprugom, koji nije otac dječaka i koji zbog zaposlenosti nije bio u mogućnosti da se brine za djecu, a ona je otišla da živi u drugo mjesto sa drugim muškarcem.

O tome, kako se dalje navodi u optužnici, nije obavijestila organ starateljstva općine Usora, koji joj je ranije nudio pomoć za dječaka za Dnevni smještaj za osobe s posebnim potrebama, a koji je ona odbila.

U optužnici se navodi da je ona bila svjesna da na taj način grubo zanemaruje funkciju zbrinjavanja i odgoja djece, a na koju posljedicu je pristala.

Prilikom kućne posjete službenika organa starateljstva 16. marta ove godine dječak je zatečen sam u kući, oskudno obučen, u hladnoj, prljavoj i neurednoj prostoriji sa razbacanim stvarima, sav u krastama oko usta, na rukama i nogama.

– Ona je kao roditelj grubo zanemarila svoju funkciju zbrinjavanja i odgoja djeteta ili maloljetnika, čime je počinila krivično djelo zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika iz člana 219. stav 1. KZFBiH – navedeno je u optužnici.

Ovo, nažalost, nije jedini ovakav slučaj i u posljednje vrijeme čini se sve je više ovakvih primjera.

Šest optužnica za godinu samo u ZDK

Samo na području Zeničko-dobojskog kantona, a prema optužnicama objavljenim na njihovoj zvaničnoj web stranici, samo u ovoj godini potvrđeno je šest optužnica koje se odnose na teško zanemarivanje djece od roditelja, najčešće majki.

Tako je Općinski sud u Žepču 4. juna potvrdio optužnicu protiv P. A. (19) iz Zenice, jer je maloljetnog sina (2019) svakodnevno ostavljala zaključanog u stanu bez nadzora, za koje vrijeme je bio gladan i mokar. Također, tereti se da ga je 6. septembra prošle godine ostavila na igralištu samog, a dva dana kasnije je napustila kući, ostavivši ga svojoj maloljetnoj sestri (2012), koja se o djetetu nije mogla adekvatno brinuti.

Zbog toga joj je 9. septembra Općinski sud u Žepču izrekao mjeru zabrane prilaska kući njenih roditelja na tri mjeseca, pa se o djetetui brinula njena majka, a kasnije je rješnjem Centra za socijalni rad brigu o djetetu preuzeo otac, gdje se i danas nalazi.

U februaru ove godine potvrđena je optužnica protiv N. Š. (32) zbog krivičnog djela povreda porodičnih obaveza jer je usred zime, u decembru prošle godine, u mjestu Kahrimani, bez ikakvog povoda i razloga ostavila u teškom položaju svoje četvero maloljetne djece u dobi od tri, šest, 11 i 12 godina na način da je napustila kuću i otišla u nepoznatom pravcu. Djecu je ostavila bez nadzora i bez ikakvih sredstava za život, iako je znala i bila svjesna da je, kao majka, dužna i obavezna brinuti se onjima.

– Time je grubo prekršila svoje zakonske porodične obaveze i u teškom položaju ostavila članove svoje porodice koji nisu u stanju da se brinu sami o sebi – navedeno je u optužnici.

Mjesec kasnije, Općinski sud u Kaknju potvrđuje optužnicu protiv F. A. iz tog mjesta koja je svog maloljetnog sina ostavila samog u kući u ekstremno nehumanim uvjetima življenja, sa prisutnim neugodnim mirisom usljed pokvarenih ostataka hrane, prljave odjeće i obuće te nepotrebnog smeća po kući, sa rasutim brašnom i pavlakom po podu po čemu je dijete hodalo, prekriveno prljavštinom, sa vaškama u kosi jer ga nije kupala i po mjesec dana, navedeno je u optužnici.

Dječaka su službenici Centra za socijalni rad zatekli u takvim uvjetima življenja prilikom nenajavljene posjete po prijavi. Ugroženo dijete, uz asistenciju policije, odveli su ga na ljekarski pregled, a potom smjestili na sigurno.

Još jedan težak slučaj zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetnika dogodio se u Zenici, a za njega se saznalo kada je potvrđena optužnica protiv M. E. (49) i P. E. (41) iz tog grada. Prema optužnici, oni su krivično djelo počinili od 7. septembra 2003. do 19. augusta 2021. godine u Zenici.

– Kao roditelji maloljetne M. E., grubo su zanemarili svoju funkciju zbrinjavanja oštećene. Nisu je upisali u matičnu knjigu rođenih i u obavezan školski proces, niti su joj obezbjedili zdravstveno osiguranje i liječenje, iako svjesni da tako postupajući grubo zanemaruju funkciju zbrinjavanja i odgoja djeteta. Na tu posljedicu su pristali, a što je utvrđeno nakon što je JU Centru za socijalni rad Zenica prijavljeno nasilje u porodici nad oštećenom – stoji, između ostalog u optužnici.

Slučaj dječaka iz okoline Visokog, kojeg su otac i maćeha Harun i Amina Smolo tukli, zatvarali, izgladnjivali i držali zaključanog, nikog nije ostavio ravnodušnim. Njih dvoje su u aprilu ove godine osuđeni na po godinu dana zbog zapuštanja ili zlostavljanja djeteta, a nakon što su priznali djela koja su im optužnicom stavljena na teret.

U optužnici Tužilaštva ZDK navedeni su stravični detalji zlostavljanja šestogodišnjaka: Supružnici Smolo su, prema optužnici, dijete kažnjavali kada bi uradio nešto što im nije odgovaralo tako što ga je otac Harun udarao kaišem, a osumnjičena Amina muhalicom i čupala ga rukama za kosu.

Nepoznate osobe su ove radnje anonimno prijavile 8. septembra 2021. godine Policijskoj stanici Visoko te je službenica JU Centar za socijalni rad Visoko dijete zatekla u mjestu Buzić Mahala, u kući koja nije uslovna za život, bez struje, a iz koje nije moglo izaći, jer su ulazna vrata bila zaključana i ključ je bio kod maćehe.

Dječak je bio u sobi koja je bila dodatno osigurana metalnim lancem, gdje nije mogao obavljati ni fiziološke potrebe, osim u tutu, koju nije imao gdje istresti. U optužnici se navodi da se u sobi zbog toga osjećao nesnosan smrad, zagušljivost, a dječak je bio iscrpljen, gladan, žedan i umoran…

– …kada je i na mjestu događaja utvrđeno da je oštećeni tu sam boravio, dok su osumnjičeni i njihovo zajedničko malodobno dijete (rođeno 2019. godine) živjeli u odvojenoj kući – ljetnoj kuhinji, koja je uslovna za stanovanje, i tako oštećenog ostavljali bez hrane, vode i drugih osnovnih potrepština za život i samo bi ga povremeno puštali da izađe iz te sobe, pa kada bi oštećeni kradom ponekad uzeo hranu iz prostorija koje oni koriste ili uradio nešto što im nije odgovaralo, tukli su ga optužujući ga da krade od njih i da ne sluša, a kada su primijetili da neko od komšija donosi oštećenom hranu kada su oni odsutni, koju je primao kroz prozor, osumnjičeni Harun Smolo je zakovao prozor, kako bi spriječili oštećenog da otvara prozor i uzima hranu – navodi se, između ostalog, u optužnici.

Šta kažu stručnjaci

Dr. Omer Ćemalović, vještak neuropsihijatrijske struke, koji je radio dosta vještačenja počinilaca ovakvih krivičnih djela, kaže za Faktor da ovakvih slučajeva ima jako mnogo i nažalost sve ih je više.

Kako kaže, sve to se, između ostalog, dešava jer je sistem neorganizovan i jako puno ljudi su na pogrešnim mjestima i nemaju osjećaja odgovornosti. Kaže da je slučaj dječaka Smaje Ćesira iz Hadžića najeklatantniji primjer, kao i da je bilo još, ne tako drastičnih, ali sličnih slučajeva.

Dr. Ćemalović kaže da kod osoba koje na ovakav način grubo zanemaruju djecu nije u pitanju nikakva duševna bolest, već da je u pitanju poremećaj ličnosti, nemar i neodgovornost, “jednostavno takav im adet”.

– Mi se vaspitavamo u jednom okruženju izrazite socijalne patologije, gdje su poremećene sve moguće vrijednosti i sistem prioriteta, moral je na nikad nižoj granici, a etika da i ne govorim. Čak i oni koji bi trebali da to brane, štite i podstiču, kao što su naprimjer vjerski službenici, i tu postoji zatajivanje – kaže dr. Ćemalović.

Dodaje da u takvim okolnostima uz niz negativnih utjecaja zapadne (ne)kulture, uz drogu i alkohol koji su općeprihvaćeni i općeprisutni imamo roditelje koji su deformisanih struktura ličnosti i koji se na takav način ponašaju prema svojoj djeci, kao i prema samima sebi.

– Zato imamo te posljedice zanemarivanja. Također, djeci se serviraju neke sasvim druge vrijednosti koje apsolutno nisu društveno privatljive kao nešto što je moral, etika, časnost, poštenje, socijalni impuls za prestiž u pozitivnom smislu kao što je takmičarski duh, već su vrijednosti cipele ovakve, jakna onakva i slično. Znači, jedan potpuno pogrešan milje načina odgajanja i jedan potpuno poremećen sistem vrijednosti i prioriteta, uz tešku zakržljalost na etičko-moralnom planu – zaključuje naš sagovornik, piše Faktor.