Budućnost su odlučili graditi u BiH: Priče mladih koji su zasukali rukave i spojili ljubav i posao

Datum:

Dok bh mediji svakodnevno donose priče o odlascima mladih iz naše zemlje, ima i onih koji su odlučili ostati i svoju budućnost graditi u Bosni i Hercegovini.

„Radio sam i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, ali sam shvatio da to nije za mene“, rekao nam je ovo Armin Čizmić (22) koji je nakon školovanja za plinskog i vodoinstalatera, kao i stotine mladih ljudi, ‘trbuhom za kruhom’ otišao u inostranstvo na rad. „Kada sam završavao srednju školu, samo sam razmišljao kako ću otići vani raditi. Tako je bilo. Prvo sam godinu i po dana bio u Njemačkoj, ali tamo nije bilo onako kako su svi pričali. Onda sam posao našao u Hrvatskoj. I tamo sam bio godinu i po. Nisam bio zadovoljan, bio sam tamo bez roditelja i prijatelja, pa sam se vratio u Maglaj i u aprilu 2021. godine osnovao građevinsku firmu. Pandemija koronavirusa još uvijek je bila aktuelna, ali ja sam odlučio da krenem u tu avanturu pa šta bude, bude“, ispričao je Armin.

Njegova firma trenutno zapošljava sedam radnika, a koliko je posla, moglo bi ih biti i više. „Nemamo dana slobodnog do kraja oktobra“, dodao je kroz smijeh. Roditelji su ga odgajali da prije svega bude čovjek, da bude vrijedan, pošten, iskren. „Mene nije stid mog prašnjavog, radnog odijela. Mnogi bi nove mobitele, da se lijepo obuku, da sjede ispred kafića, da što lakše dođu do para. Ja znam da pošteno radim i zaradim svoj dinar“, govori Armin. Za nešto više od godinu dana, koliko firma egzistira, nije osjetio neku značajniju podršku pa gleda da se bori sam i ne zavisi ni od koga. Radeći, uspije podmiriti sve obaveze prema državi. „Da je lahko – nije. Ovaj posao traži i dosta ulaganja u mašine i alat. Meni je drago da smo traženi, reklo bi se idemo s posla na posao. Radimo u Maglaju, a zovu nas i iz Žepča, Zavidovića, Tešnja. Više ne razmišljam o odlasku vani. Ja sam s tom pričom završio“, kazao nam je na kraju razgovora Armin Čizmić.

Izrađuju kuhinje za lanac kineskih restorana u Njemačkoj

U Maglaju je prvog aprilskog dana sa radom počela firma koju su osnovali braća Isić, Sabahudin (46) i Saldin (39). Isići su se nakon 20 godina rada u jednoj firmi odlučili osamostaliti pa su tako osnovali firmu koja se bavi obradom drveta, odnosno  izradom kuhinja, sobnih vrata, stepeništa i enterijera. Kako nam priča mlađi brat Saldin, obrada drveta je porodična tradicija, a tu ljubav naslijedili su od oca Rifata. „Brat i ja radili smo 20 godina u jednoj velikoj firmi i bilo nam je dobro. Ali, oduvijek je u nama postojala želja da imamo svoju firmu jer znanja smo imali puno, radili smo sve što se može zamisliti od drveta. I tako smo dali otkaz u firmi, a 1.aprila zvanično je sa radom počela naša firma. Za sami početak smo izuzetno zadovoljni, pored nas dvojice, zaposlili smo još jednog radnika“, ispričao nam je Saldin.

Nisu se tek tako Isići odlučili osamostaliti, dosta su razmišljali, vagali, znali su da će samostalni biznis zahtijevati i dosta ulaganja. Nešto mašina su imali, nešto su kupili vlastitim sredstvima, a na samom početku su dobili i poticaj federalnog Zavoda za zapošljavanje što im je umnogome olakšalo početak rada. Ni do kvalitetne sirovine nije lahko doći, sve je poskupilo, isporuka se dugo čeka, a to od mušterija traži i razumijevanje. „Na tržištu smo se nametnuli iskustvom, kvalitetom i time što kupcima zaista ispunjavamo želje“, priča nam Saldin i nastavlja. „Promjenama Zakona o obrtu omogućen nam je izvoz. Od poslova istakao bih izradu kuhinja za lanac kineskih restorana u Njemačkoj, što je više od 150 objekata. Već smo izradili dvije i poslali u Njemačku. Kvalitetom su zadovoljni, slijede nam detaljniji dogovori. Radili smo za Švicarsku i Austriju, pored Bosne i Hercegovine“. Interesovalo nas je da li su braća Isić, kao iskusni i traženi majstori, razmišljali o odlasku vani. „Brat je 2020.godine dobio papire i vizu za Njemačku, sve je bilo spremno da ide, ali malo je i pandemija poremitala planove. Ja nisam nikada ni razmišljao o odlasku, uvijek sam imao viziju da ću imati nešto svoje. Sada smo krenuli u samostalni biznis i o odlasku i ne razmišljamo“, priznao nam je Saldin.

Isići su vlasniti biznis pokrenuli bez kredita, dio zarade koriste i za ulaganje u savremene mašine bez kojih se ova proizvodnja ne može zamisliti. Ono što su nam od planova otkrila braća je izgradnja vlastitog proizvodnog pogona jer trenutno se nalaze u iznajmljenom prostoru. „Doće se i to na red, ako Bog da“, kazao nam je Saldin na kraju razgovora.

Samouka umjetnica pokrenula vlastiti biznis

Zeničanka, koju je ljubav dovela u Maglaj, Maja Bajrambašić Lepić (35) svoju kreativnost pretočila je u biznis. Po struci diplomirana ekonomistica, gubitak posla u vrijeme pandemije, iskoristila je i da se okrene kreativnom radu. „Dok sam studirala, crtala sam i pisala. Onda sam, sasvim slučajno, otkrila dekupaž tehniku, pročila osnove na interenetu i počela raditi sa manjim kutijama i salvetama. Nakon nekoliko godina otkrila sam hobby art prodavnicu u Jelahu, kupila nekoliko kutija i potreban materijal, napravila, objavila na društvenim mrežama i sve prodala. Ali, poslije nekog vremena tržište je bilo zasićeno ukrasnim predmetima rađenih dekupaž tehikom, pa sam se ja okrenula oslikavanju tacni koje su ‘zalivene’ staklom. Oslikavam i keramičko posuđe, a izrađujem i nakit“, ispričala nam je Maja. U jeku pandemije ostala je bez posla, pa je 2021.godine odlučila konkurisati za poticaj u samozapošljavanju općine Maglaj, napravila biznis plan za koji je dobila sve pohvale, dobila sredstva i osnovala vlastitu firmu.

„Ja sam stekla mušterije i nešto kapitala kada sam se prijavila za poticaj. Sredstva koja sam dobila od općine Maglaj koristim da bih izmirivala svoje obaveze prema državi, a prodajom svojih rukotvorina zarađujem za repromaterijal. Cilj mi je da radim i narednu godinu, a možda da iskoristim i još neki poticaj koji se daje za tradicionalne zanate“, kazala nam je. Ni suprug ni ona sama ne razmišljaju o odlasku iz Bosne i Hercegovine. „Samo ne daj Bože rata“, poručila je Maja i nastavila. „Cijela Bosna i Hercegovine je moje tržište. A oni koji kupe moje rukotvorine poklanjaju ih rodbini i prijateljima i znam da su moji radovi stigli do Amerike, Kanade, zemalja Evrope. Upravo radim jedan komplet koji će za Španiju. Moji radovi su unikatni, traženi i cijenjeni. Gledam da su i moje cijene pristupačne, da imam neku zaradu i svoje redovne mušterije. Maglajlije su mi, ipak, najbolji kupci. Srodila sam se s ovim gradovom i ljudima. Mene je ljubav dovela u Maglaj, pa mi je sada drago što mogu spojiti ljubav i posao i ja sam prezadovoljna“, rekla nam je Maja na kraju razgovora.

Izvor: maglaj.net

Povezani postovi
Related

Prelijepa svadba u Tešnju: Ibrahim Bilčević i Emina Ahmetlić uplovili u bračne vode

Jučer smo bili svjedoci prelijepe svadbe dvoje mladih ljudi....

Tešanj: Mladi kroz druženje i učenje stvaraju bolju budućnost sebi i drugima

Ekonomska kriza, česta politička previranja i mnogobrojni drugi faktori...

Za vikend u Tešnju rođeno osam beba

U izvještaju Službe civilne zaštite Tešanj stoji da je...

Tešanj: U danima vikenda čak sedam saobraćajnih nezgoda

U izvještaju Službe civilne zaštite stoji da je u...