Hoće li roboti brati bh. voće – bliži su nego što mislimo?

Datum:

Nedostatak berača trenutno je proizvođačima voća u Bosni i Hercegovini najveći problem. Sposobnog i odgovornog radnika je teško, skoro pa nemoguće, naći, jedinstvena je ocjena voćara.

Pojedinci ovdašnje javnosti mišljenja su da bi robotima mogli nadomjestiti manjak radne snage. I zaista, ako je suditi po razvoju tehnologije, nema sumnje da je to budućnost agrara, ali pitanje je – ko će je doživjeti?

No, dok roboti ne stignu na brdoviti Balkan, voćarima je za branje određenih vrsta dostupna mehanizacija, oni drugi prinuđeni su “jagmiti se za radnike” ili ih uvoziti.

Tresač mijenja 30 ljudi

Na 200 ha površine Vukašin Vojnović iz Laktaša uzgaja šljivu, breskvu, krušku, višnju, trešnju i jabuku. Kaže da će za pet godina radna snaga u BiH biti kao nafta, odnosno neće postojati. U trenutku dok razgovaramo kaže nam da je poslao autobus u Vranje (susjedna Srbija), da doveze 50 berača, “djedovi i babe koji mogu raditi još par godina”.

Berbu višnje i šljive “riješio je tresačem” koji je njegovih ruku djelo. Kaže da je riječ o improvizaciji koja ga je koštala 100 KM, a danas na njoj štedi 70 posto u odnosu na angažiranje radnika

“Investicija za mene nije bila skupa, a danas mijenja 30 radnika. Nabavio sam dijelove i zavario ih, pet ljudi radi sa strana, ispod voćke se stavi cerada, a tresač se pokreće pomoću traktora. Da se bere ručno trebalo bi 35 radnika, a jedva i ovih pet nađem”, navodi ovaj voćar, dodavši da o modernijoj tehnologiji, možemo razmišljati tek za 50 godina, odnosno oni koji tada budu živi.

Koliko košta mašina?

Prodavci ne bilježe veliki interes bh. proizvođača voća za mehanizacijom, on je nešto veći u Srbiji i Hrvatskoj, ali i dalje bez značajnog prometa, kaže nam Damir Zejnilović, direktor kompanije Net green d.o.o. u BiH.

“Uglavnom potražnja ide preko projekata, uzimaju predračun, pa ako im se odobre, onda ih nabave”, pojašnjava za Agroklub.

Voćni berač – tresač, shaker Pestka, mašina je dizajnirana za berbu trešnje, šljive, industrijske jabuke i sl., spaja se na poljoprivredni traktor opremljen s tri tačke povezivanja na vanjski hidraulički sistem. Kada kandže ili šape shakera dohvate stablo i protresu ga, voće pada na prostirke koje se postave ispod, odakle se prebacuje u ambalažu.

“Ovaj tresač voća, poljskog proizvođača, košta oko 5.000 eura s dostavom. Mi ih nabavljamo po narudžbi, i u roku od 7 do 10 dana od momenta uplate dostavljamo na adresu kupca. Osim njega, imamo i mašine za sadnju bobičastog grmlja, berbu aronije i druge od njemačkih, američkih, talijanskih proizvođača”, dodaje Zejnilović, podcrtavši da robote za berbu, još niko nikada nije tražio.

Roboti na dohvat ruke

No, iako ih još niko ne traži, novi roboti pokazuju da inovativna tehnologija berbe više nije san – oni za berbu jabuka su nadohvat ruke, kaže prof. dr Pakeza Drkenda, profesorica na predmetima iz oblasti voćarstva na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Ona navodi kako se voćarstvo generalno, pa i kod nas, odavno suočava s ekonomskim izazovima i cilj je da se:

  • smanji ovisnost o sezonskim radnicima,
  • smanje troškovi berbe i
  • poveća količina i kvalitet ubranih plodova.

“Svi obećavajući roboti za berbu imaju zajedničko to što oponašaju koordinaciju oko-ruka tokom berbe jabuka, koja se kod ljudi prvenstveno odvija podsvjesno”, pojašnjava prof. dr Drkenda, navodeći da su kreatorima robota za berbu postavljeni zadaci: kako da pronađu voćne plodove u krošnji i odluče o berbi – selektivna berba (na bazi krupnoće i boje ploda), potom kako da planiraju proces berbe i ispruže ‘ruku’ te na kraju uberu plodove laganim rotiranjem nakon hvatanja i obezbijede lagan transport bez oštećenja od udara do ambalaže.

Traže se, kako dalje navodi, različita tehnička rješenja prilagodljiva različitim sistemima uzgoja i veličinama parcele. Uglavnom se radi o samohodnim platformama, sa sistemom za kompjuterski vid, vakuumskim sistemom, precizno kontroliranom robotskom rukom, povratnim sistemom i punilom ambalaže.

“Sistem kamera prepoznaje zrele jabuke i pomiče robotsku ruku s usisnim crijevom prema njima. Vakuum usisava jabuku, odvaja peteljku ploda od stabla i prenosi je do povratnog sistema – koji se sastoji od slojeva memorijske pjene koja osigurava sporiji i što nježniji udar – odskok kako bi zaštitila pokožicu ploda od pritiska i mehaničkih oštećenja”, naglašava profesorica.

Trenutno je potreban najmanje jedan obučeni zaposlenik na licu mjesta za upravljanje prototipom robota, dodaje uz opasku da se planiraju samokontrolirajuće, inteligentne radne grupe od deset robota, koje će u budućnosti moći nadzirati i njima upravljati jedna osoba. Kada se završe sve daljnje optimizacije, robot bi trebao brati između 1.800 i 2.000 jabuka na sat.

Sistem uzgoja

Međutim, za primjenu robotizirane berbe se mora prilagoditi sistem uzgoja (razmaci sadnje, uzgojni oblik, visina krošnje). Profesorica ističe da bi prednost trebali imati uski uzgojni oblici kako bi kompjuterska ruka lakše prepoznala plodove, jer je bolja osvijetljenost.

“U Americi su pokusi pokazali da je za rad njihovih robota najbolji Y-uzgojni oblik i to je problem, jer bi trebalo voćnjake prevesti na takav uzgojni oblik što i nije mali zadataka. S druge strane cijena ovih robota je visoka i isplatila bi se samo na većim površinama, ili bi se morao uvesti sistem iznajmljivanja mašina”, ocjenjuje.

U Bosni i Hercegovini nažalost dominiraju mali posjedi, uz neke izuzetke, navodi dalje, napomenuvši da si mali farmeri ne mogu priuštiti ovako skupe mašine. Također, one zahtijevaju ravnije terene, a većina naših voćnjaka je na padinskim.

“Koliko god se i u BiH osjeti nedostatak radne snage za berbu, u ovom momentu je teško govoriti o uvođenju robota berača u širu voćarsku praksu naše zemlje”, dodaje ova stručnjakinja.

Za berbu plodova jabuke i šljive koji su namijenjeni potrošnji u svježem stanju ili dužem skladištenju neophodna je ručna berba, koja omogućava berbu kvalitetnih plodova bez oštećenja. Međutim, kako savjetuje, trebalo bi uvesti platforme za berače kako bi oni što jednostavnije obavljali berbu i obrali i plodove koji se nalaze u vršnom dijelu krošnje.

Ako se kod šljive radi o plodovima koji će odmah ići u preradu ili se koristiti za rakiju, onda se mogu koristiti tresači, međutim, napominje da treba biti pažljiv “kako ne bi došlo do oštećenja debla i prljanja plodva – koristiti dobre i kvalitetne tresače s folijom za njihovo prikupljanje”.

Prednosti i nedostaci

Kako bi stekli što bolju sliku o navedenom, u nastavku pročitajte i liste prednosti i nedostatke kako mašinske tako i ručne berbe, koje je za Agroklub, sastavila prof. dr Drkenda.

Prednosti mašinske berbe:

  • Smanjenje troškova ljudskog rada i ovisnost o sezonskim radnicima,
  • Smanjenje troškova berbe, koji kod pojedinih voćnih kultura mogu biti i do 60% ukupnih troškova proizvodnje (malina, trešnja i sl.)
  • Povećati količinu i kvalitet berbe
  • Nedostaci mašinske berbe:
  • Visoki troškovi investicija u mašine
  • Neselektivna berba i veliki broj oštećenih plodova, a što utiče na slabije čuvanje plodova

Oštećenja na deblu, granama i listovima (naročito u primjeni tresača, koji se preporučuju samo za jezgrasto voće, maslina i koštičavo voće koje ide direktno na preradu)

Prilagodba sistema uzgoja – uzgojnog oblika i razmaka sadnje primjeni mehanizacije (npr. kod jagodastog voća-ribizla, borovnica, malina uzgoj mora biti na gredicama visine 30 cm; kod višnje npr. je potrebno dodatno tretiranje hemijskim preparatom etrelom za lakše odvajanje ploda od grane i peteljke.

Prednosti ručne berbe:

  1. Selektivna berba, u smislu berbe kvalitetnih plodova s peteljkom za stonu potrošnju i manji udio lišća, peteljki, zemlje i drugih primjesa u gajbama
  2. Ne izaziva oštećenja na deblu, granama i listovima
  3. Ručna berbe je najbolja za sorte voća namijenjene dužem čuvanju ili prodaju u svježem stanju. Za čuvanje je posebno važno da se ubrani plodovi sačuvaju od mehaničkih povreda, jer to u kasnijem periodu može uzrokovati masovnije kvarenje plodova
  4. Moguća berba i pri lošijem vremenu, kao i mladih stabala koji još nisu dovoljno razvili krošnju za mašinsku

Nedostaci ručne berbe:

  1. Nedostatak kvalitetne i obučene radne snage (sezonskih radnika)
  2. Visoki troškovi sezonskih radnika
  3. Potreban angažman ljudi za kontrolu berača
  4. Spora i razvučena berba i slab radni učinak

Izvor: Akta

Povezani postovi
Related

Razrješene dužnosti: Edita Kalajdžić i Enra Mehmedika-Suljić nisu više u Nadzornom odboru KCUS-a

Na današnjoj sjednici Vlade Federacije BiH, između ostalog, glasalo...

Počela sjednica Vlade FBiH: Razmatra se i o prijemu radnika u rudnike mrkog ulja Đurđevik, Zenica i Kakanj

Prema usvojenom dnevnom redu, Vlada bi trebala, između ostalog,...

Plata od hiljadu maraka – mit ili realnost?

Zastupnici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH jednoglasno su, bez rasprave,...

CIK: Preuranjeni zahtjevi za prigovore

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine saopštila je da...