Danas se obilježava Međunarodni dan zajedničkog života u miru. Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 16. maj dan za mobilizaciju napora svih ljudskih bića koja pokušavaju promovirati mir.
Na ovaj dan podsjećamo sve naše čitatelje, da trebamo živjeti u harmoniji i znati kako poštovati živote svih ljudi, uvažavati naše različitosti i prihvatiti druge bez obzira na različitu kulturu, tradiciju i religiju.
U promociji zajedničkog života najviše mogu doprinijeti mediji, plasirajući pozitivne priče, koje bude toplinu u srcima ljudi. U proteklih godinu dana 20 medija, kroz USAID-ov projekat PRO-Budućnost, kojeg provodi CRS već godinama, kreiralo je više od 300 pozitivnih priča, koje pokazuju kako dobre vrijednosti, običaje, komšiluk, ideje i ljude imamo u našoj zemlji.
ZOS radio je kroz ovaj projekat, za godinu dana, objavio 30 pozitivnih priča iz naše lokalne zajednice, a zajedno s vama prisjetit ćemo se nekih od njih, koje su vam privukle najveću pažnju.
Kako je 2021., u Općoj bolnici Tešanj rođeno 638 beba, ne čudi da su se među prvim pričama iz ovog projekta, našle baš one koje su vezane za porodilište.
Sredinom juna prošle godine tešanjske privrednice su, zajedno s načelnicom odjela za ginekologiju i akušerstvo primarijus mr. sci. med. Mešić-Đogić dr. Larisom, odlučile su obnoviti dio porodilišta Opće bolnice Tešanj. Od novca koji je skupljen, preko 30.000 KM, za sve porodilje kupljene su nove spavaćice, posteljina, madraci, kreveti za bebice, kao i namještaj.
A, kako porođaj ne može proći bez babica, koje brinu o majci i bebi, uradili smo priču i sa Atifom Bešlagić i Valentinom Jularić. Kako se Atifi bližila penzija, svoje znanje prenijela je na Valentinu, koja će nastaviti brigu o bebama u tešanjskom porodilištu.
Uradili smo priče i o zdravstvenim radnicima iz Opće bolnice i Doma zdravlja, Željkom Katavićem i Željkom Hundur. Željka je od ovog mjeseca u zasluženoj penziji, a dok je radila u Domu zdravlja brinula se da svaka vakcinacija prođe bez boli i dodatnog stresa. Zbog ljubavi prema suprugu napustila je Zagreb i došla živjeti u Tešanj. A u Tešanj je prije 31 godinu, iz ratom zahvaćenog Doboja došao i Željko, koji ističe kako zgrade ne čine grad, čine ga ljudi.
Školske ustanove, također, mogu doprinijeti zajedničkom životu, miru i toleranciji, a najbolji primjer iz naše lokalne zajednice jeste Srednja škola „Stjepan Radić“. Pod krovom ove škole ima mjesta za sve. Pohađaju je učenici iz Usore, Tešanjke, Teslića, Tešnja, Doboja i Doboj Juga, i pravi je primjer dobre prakse, suživota, tolerancije i razumjevanja. Osim potrebnog znanja koje im svakodnevno prenose profesori, djecu-mlade ovdje uče i pravim ljudskim vrijednostima, da pomažu drugima, da razvijaju empatiju i poštovanje.
Na živote srednjoškolaca mnogo utječu i profesori, a ukoliko ste imali sreće i dobrog profesora poput Vesne Seljubac, onda, vjerujemo, da ste imali i dobrog prijatelji i odgajatelja. Vesna je više od 30 godina, svakodnevno prelazila gotovo 40 kilometara, na relaciji Doboj-Tešanj, a isto toliko i u povratku, kako bi učenike podučavala Fizici, ali i dala im potrebnu ljubav i razumijevanje.
Obično se kaže da školske klupe iznjedre velika prijateljstva, a da nije uvijek tako dokaz su i Ružica Ivić i Marica Vidić. Spletom životnih okolnosti, ljubavi prema životnim partnerima, došle su u Usoru. Prve su komšinice i nerazdvojne prijateljice.
Tešanj je kroz historiju bio mjesto suživota i tolerancije. Da se tolerancija, različitost i suživot prenosi s generacije na generaciju, te da poštivanje drugog i drugačijeg leži u odgoju, dokaz su i tešanjski gimnazijalci Lucija Mandić i Haris Užičanin. Oni su zajedno sa svojim vršnjacima, na kreativan način uspjeli prikazati svu ljepotu i snagu ovog kraja. Nermina i Gabrijela iz udruženja „Merdžan“ su svojim sugrađanima poručile da živimo jedni s drugima, a ne jedni pored drugih.
Priču koju smo ostavili za sam kraj projekta bila je o Zlati i Jozi Katinić. Njihova priča traje već 54 godine. Sa njima smo se nasmijali, prisjetili starih vremena i Jozinog dolaska u Tešanj.U Zlatinoj i Jozinoj kući uvijek ima mjesta za slavlje. Podjednako se slave i Bajrami i Božić, te su na taj način, kazali su nam, bogatiji za jedno iskustvo.
“Izradu tekstova podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovih tekstova ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
