U Bosni i Hercegovini divlja i nelegalna gradnja predstavlja ozbiljan problem koji dovodi do katastrofalnih posljedica po okoliš i društvo, što zahtijeva hitne mjere zaštite. Mnoge lokalne zajednice suočavaju se s izgradnjom objekata koji krše zakonske regulative, a ključno pitanje je – ko je odgovoran za nedjelotvornost nadzora nad ovim ilegalnim aktivnostima?
Neregulisana izgradnja građevinskih objekata, bilo da se radi o individualnim stambenim, industrijskim ili poslovnim objektima, prije svega predstavlja veliku prijetnju za sigurnost samih korisnika tih objekata i stoga predstavlja prvi i najveći problem urbanista, arhitekata i građevinaca kao vodećih struka u donošenju odluka o izgradnji kako individualnih objekata tako i kompletnih naselja.
„Neregulisana gradnja ili narodno rečeno divlja gradnja, je problem sa kojim se susreće svaka zemlja svijeta. Ovaj problem prisutan je u većoj ili manjoj razmjeri od Južne Amerike i popularnih brazilskih favela preko većine balkanskih naselja, pa i do najnaprednijih zemalja svijeta. Svako društvo pristupa drugačije ovom fenomenu, a sam pristup zavisi od nekolicine različitih faktora kao što su ekonomski uslovi, generalna društvena svijest o učešću u razvijanju društvene zajednice, prisustvo, kapacitet i kredibilitet akademske zajednice u donošenju odluka o pravilima prostornog planiranja i generalnog društvenog uređenja i naravno resursi koji stoje na raspolaganju kako bi se ovi problemi rješavali“, pojašnjava arhitekta Nakić Avdić koji živi i radi u Njemačkoj.
Nedostatak svijesti o poštivanju zakona
Kada je riječ o BiH i problemima neregulisane gradnje, Avdić dodaje da moramo što objektivniije definisati faktore koji su doprinjeli masovnoj gradnji stambenih, stambenoposlovnih ili striktno poslovnih objekata.
„Prvi i najveći krivac za masovnu neregulisanu gradnju u proteklih tri decenije je objektivno i činjenično nezaobilazan faktor agresije na BiH u zadnjoj deceniji prošlog vijeka. Ratna dejstva devedesetih su raselila i uništila na hiljade domaćinstava širom BiH i logičnim slijedom ostavila ogromnu potrebu stanovništva naše domovine za stambenim i poslovnim prostorima. U postratnom stanju zemlje, govorimo o razorenoj privredi, osiromašenom stanovništvu, i između ostalog najopasnijem faktoru – korupciji u svim sferama društvenog života“.
Prvi korak pri rješavanju problema ilegalne ili takozvane divlje gradnje, treba biti dizanje društvene svijesti o važnosti poštovanja pravila gradnje.
„Početna pretpostavka svakog pojedinca koji na jedan ili drugi način pristupi diskusiji o divljoj gradnji, suštinski traži krivca u državnim institucijama vlasti ili tačnije rečeno korumpiranom i tromom sistemu regulacije gradnje. Iako smo spremni osuditi državu i vlast za nedjelovanje, kao da nismo spremni krenuti od nas samih kao pojedinaca. Jedno društvo je jako onoliko koliko je jaka najslabija individua tog društva“, smatra Avdić.
Dodaje, kako glavni i prvi front korektiva za nepravilnosti u gradnji trebali bi biti sami građani kao pojedinci jednog društva, te da svijest svakog pojedinca o prijetnjama koje nosi nepoštivanje pravila, predstavlja prvi i najvažniji korektiv bilo kakve nepravilnosti.
„Onog trenutka kada bi svaki pojedinac bio spreman prijaviti nepravilnost ili kršenje zakona, možemo reći da je društvo spremno za apsolutno uklanjanje ove anomalije. Stoga je prioritet broj jedan podizanje društvene svijesti o važnostima pravilne gradnje. Drugi korak je, ističe Avdić, unapređenje i donošenje novih zakonskih regulativa u saglasnosti sa stručnjacima iz oblasti arhitekture i građevine, kao glavnim akterima u priči o formiranju regulacionih ili urbanističkih planova“.
Dopune zakona, veće kazne i rušenje
Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove ističu da se često dešava da općine i gradovi izdaju odobrenje za građenje iz nadležnosti Federalnog ministarstva prostornog uređenja u obuhvatu i na nacionalnim spomenicima BiH, a što je isključiva nadležnost FBiH.
„Kako bi se smanjile nedozvoljene aktivnosti u prostoru, neophodne su izmjene i dopune Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH, naročito po pitanju nadležnosti i dijela zakona koji se odnosi na kaznene odredbe koje su mizerno male“, kaže Sanela Imamović, glavna federalni urbanističko-ekološka inspektorica.
Dodaje, kako je također važno napomenuti da je neophodno usvojiti Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine. Sve naprijed navedeno utiče na stanje u Federaciji, kako kod izgradnje objekata u obuhvatu nacionalnih spomenika, tako i kod nelegalne gradnje.
Iz Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske su još konkretniji, te su pojasnili ako nadležni urbanistički i građevinski inspektor utvrdi da su građenje objekta, odnosno radovi izvedeni ili se izvode bez građevinske saglasnosti, nadležan je da naredi rušenje objekta ili njegovih dijelova, ili uklanjanje izvedenih radova i uspostavljanja prvobitnog stanja na teret investitora.
„Na koji način će u praksi biti okončan svaki pojedinačni slučaj čiji predmet je nelegalno izgrađen objekat, zavisi od toga koje mjere i koja prava će iskoristiti investitor, da li će ulagati žalbe, pokretati upravni spor, kakav će biti konačni ishod tog spora, od čega direktno zavisi izvršenje mjera na terenu, u slučaju da naložena mjera bude potvrđena da li će ju dobrovoljno izvršiti ili će se pokretati postupak prinudnog izvršenja…“, pojašnjava mr. Dušanka Nikolić načelnik odjeljenja za odnose sa javnošću.
Dodaje, kako treba imati u vidu i odredbe Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, kojim su propisani uslovi i način legalizacije bespravno izgrađenih objekata ili dijelova objekata, započetih ili izgrađenih do stupanja na snagu aktuelnog zakona a to je juli 2018. godine.
„U skladu sa odredbama ovog zakona objekti izgrađeni do kraja 1991. godine smatraju se legalno izgrađenim, uz predočenje potrebne dokumentacije. Legalno izgrađenim objektima smatraju se i individualni stambeno-poslovni objekti, čija je bruto građevinska površina manja od 400 m2 ili pomoćni objekti koji su u funkciji glavnog objekta, osim složenih objekata u smislu zakona o uređenjenju i građenju, a koji su izgrađeni do 31. decembra 2013. godine i koji se nalaze na digitalni ortofoto planovima Republike Srpske izrađenim od 2012. do 2013. godine“.
Zakonom o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata propisano je da ako je zahtjev za legalizaciju podnesen, nadležni urbanističko-građevinski inspektor će, na zahtjev investitora, odnosno vlasnika bespravnog objekta, zaključkom prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju bespravnog objekta do pravosnažnog okončanja postupka legalizacije.
„Ako je riječ o objektima čija je bespravna izgradnja započeta nakon jula 2018. godine, nakon stupanja na snagu Zakona o legalizaciji, i koji ne mogu biti predmet legalizacije, nadležni inspektor nalaže rušenje objekta“, pojašnjava mr. mr. Dušanka Nikolić načelnik odjeljenja za odnose sa javnošću.
Regulacioni planovi i rotacija inspekcija
Prema riječima Ismeta Dedeića, direktora Zavoda za planiranje, projektiranje i razvoj Brčko distrikta BiH, ova se institucija kontinuirano bavi izradom prostorno-planske dokumentacije i projekata za javne objekte i infrastrukturu Brčko distrikta sve u cilju što kvalitetnijeg uređenja oblasti gradnje i urbanizma.
„Urađen je Regulacioni plan koji je predan Skupštini Distrikta Brčko i trebao bi ovih dana biti usvojen. To će biti osnova za izdavanje građevinskih dozvola i gradnje što se tiče obale. Planiramo uraditi i obalu utvrda jer Brčko živi na Savi a ne pored Save. Što se tiče divlje gradnje, Brčko je 2001. godine donijelo zakon o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, tako da se sve ono što se moglo uklopiti je i legalizovano”.
Dodaje, kako se ne može kazati da je iskorijenjena divlja gradnja, a ne može se kazati da ne postoji po neki divlji izgrađen objekat tu i tamo, te da ima urbanističkih planova koji su više lobistički, gdje investitori diktiraju te procese, pa se to baš najbolje ne uklapa u ambijent.
“Mi uradimo plansku dokumentaciju koja ide na Skupštinu na usvajanje. A ako neko uradi nešto mimo tih planova, to je onda stvar inspekcije koja jako sporo interveniše i ako se u međuvremenu objekat završi, to se onda teško ruši jer se upetlja politika. Država koja funkcioniše ne gleda kroz prste i drži se zakona, a naša država još uvijek nije ojačana do tog nivoa i zato nemamo efikasnu borbu protiv divlje gradnje”, smatra Dedeić.
Njemačka također ima velikih problema sa ilegalnim dogradnjama, promjenama namjena postojećih objekata i generalno nedostatkom podataka.
„Biro u kojem trenutno radim, u toku mjeseca dobije dva do četiri zahtjeva za izradu projekta legalizacije ili projekta promjene namjene, što nas uglavnom dovede do zaključka da ti objekti nemaju adekvatnu projektnu dokumentaciju. Prednost njemačkog sistema kontrole gradnje u poređenju sa bh. sistemom je u generalnim smjernicama koje su postavljene zasebno za svaku saveznu republiku, ali svaka prati generalne norme gradnje DIN“, pojašnjava arhitekta Nakić Avdić, Bosanac sa njemačkom adresom.
Smatra kako bi formiranje sličnog dokumenta za kompletnu BiH na državnom nivou znatno doprinijelo i ubrzalo procese legalizacije, kontrole i generalnog dobivanja saglasnosti za izgradnju novih objekata različitih namjena, piše Al Jazeera.
„Rotacija inspekcijskih službi na državnom nivou mogla bi doprinijeti smanjenju korupcije, trodimenzionalni snimak postojećeg stanja urbanih cjelina u BiH postavila bi se stvarna i fiksna slika dostupna svakom pojedincu u kompletnom društvu. Ovim bi se osigurala baza za uklanjanje nelegalno izrađenih objekata nastalih nakon ovog snimka. Novčane kazne bi trebale biti korektiv prije samog uklanjanja, a ozbiljne novčane kazne u visini iznad 10.000 KM zasigurno bi doprinjele smanjenju izgradnje novih ilegalnih objekata“, zaključuje Avdić na kraju.
