U 2023. godini Agencija je posredovala u zapošljavanju 400 medicinskih radnika u Njemačkoj. Godinu dana ranije taj broj je bio 533.
Agencije za rad i zapošljavanje BiH supotvrdili da su u prvih pet mjeseci ove godine za Njemačku posredovali za 118 naših građana.
U 2023. godini Agencija je posredovala u zapošljavanju 400 medicinskih radnika u Njemačkoj. Godinu dana ranije taj broj je bio 533.
A još godinu dana ranije, 2021., u Njemačkoj je zaposleno 487 medicinara.
Ovo su podaci samo jedne institucije koje posreduju u zapošljavanju medicinskih sestara i tehničara inostranstvu, i koja ne raspolaže podacima koliko im se pridružilo ljekara, jer se Sporazum o zapošljavanju radnika između BiH i Njemačke odnosi samo na medicinare sa srednjom medicinskom školom.
Koliko je situacija drmatična govori još jedan podatak Agencije – samo u periodu od 7 godina, od 2013. do 2020. godine, u Njemačku je otišlo raditi 5.858 medicinskih radnika i njegovatelja!
Kako za BUKU kažu u Agenciji i tokom ove godine je planiran nastavak posredovanja u zapošljavanju u ovoj državi. Rekli su nam i da je za Njemačku je i dalje minimalna garantovana bruta naknada 2.200 evra s tim što većina ugovora naših medicinara dolazi na više iznose i to između 2.400-2.500 evra.
Nažalost, tačna evidencija ljekara koji su napustili BiH ne postoji, međutim, ilustracije radi navedimo da podatke Ljekarske komore FBiH, koji kažu da je više od 100 ljekara s područja ovog entiteta samo u 2022. godini zatražilo ispis iz komore radi odlaska u Hrvatsku, Njemačku i zemlje Arapskog poluostrva.
- to je zatražilo 267 ljekara, a godinu ranije čak 362 ljekara s područja FBiH su otišla u neku drugu zemlju.
Da je situacija loša potvrđuju i posljednja istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije koja kažu da najmanji broj ljekara u odnosu na broj stanovnika na nivou države imaju Albanija i Bosni i Hercegovina. Tako u Albaniji na 100.000 dolazi 120 ljekara, što je najlošiji omjer u cijeloj Evropi, dok u Bosna i Hercegovina na 100. 000 stanovnika dolazi 160 ljekara. Poređenja radi prosjek EU je 362 ljekara na 100.000 stanovnika.
U istraživanju koje BUKA provela u godini prije pandemije bolnice u BiH su vapile za anesteziolozima, hirurzima, patolozima, radiolozima, pedijatrima i psihijatrima, zbog čega se nerijetko dešavalo da su pacijenti u kliničkim centrima koji djeluju u BiH mjesecima morali čekati na specijalističke preglede.
Situacija ni sada nije bolja.
U Berkovićima, maloj opštini u na jugu zemlje sa oko 2.700 stanovnika, trenutno je stalno zaposlen samo jedan ljekar. Drugi u Dom zdravlja dolazi kao ispomoć iz bolnice u obližnjem Trebinju. Pokušavaju, nudeći bolje uslove- platu od 3.000 KM i besplatan smještaj, pronaći barem još jednog ljekara.
A nisu Berkovići jedino mjesto koje se susreće sa nedostatkom ljekara.
Tako pacijenti iz Trebinja zbog oftamologa i urologa idu u Banjaluku.
U Posavskom kantonu u kome stanuje oko 40.000 stanovnika radi tek 30-ak doktora, a nema nijednog kardiologa, podaci su sindikata ljekara u Federaciji BiH.
Dom zdravlja Prijedor je jedno vrijeme bio prinuđen privremeno smanjiti broj dolazaka doktora u terenske ambulante porodične medicine. Tvrdili su da bi problem bio riješen zapošljavanjem novih ljekara, ali njih jednostavno nema na birou.
Nedostaka stručnog kadra u Sarajevskom kantonu je takođe hroničan problem. Navedemo samo nedostatak čak 19 pedijatara, a još poraznije je da se na konkurse koje objavljuju niko ne prijavljuje.
O nedostatku specijalista porodične medicine je suvišno i govoriti jer posljednji podaci Udruženja doktora porodične medicine FBiH, kažu da ih u BiH nedostaje oko 50 posto!
Da je zdravstvo u ogromnim problemima, da kadar masovno odlazi, da su obim posla i odgovornosti ogromni, dok istovremeno tehnički i tehnološki uopšte nismo napredovali, za BUKU je još ranije izjavio Goran Bjeković iz Bolnice u Zvorniku i član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske.
Kaže da iako niko ne raspolaže tačnim podacima koliko je ljekara napustilo Republiku Srpsku ili Bosnu i Hercegovinu, radi se o velikim brojkama.
Razlozi za odlazak su višestruki, ističe, – loši uslovi rada, loše plate, katastrofalan odnos vlasti i institucija prema medicinskom kadru, pa po završetku školovanja mladi nemaju nikakav motiv da se ovdje zaposle, a oni koji rade, razmišljaju samo da odu, ili su već otišli.
“Ljudi više nemaju sigurnost u neku budućnost ovdje. Sve je postalo nesigurno, a podcjenjivački odnos vlasti suvišno je i komentarisati. Više čak ni nema najava da će biti bolje, sve je gore i gore. Zdravstvo je u sve većoj dubiozi, obim posla i odgovornosti su ogromni, tehnički i tehnološki uopšte nismo napredovali.
Mi u bolnici Zvornik najviše se bavimo traumom – udesi, padovi, povrede na radu, i mi pacijente operišemo tehnikama koje smo radili prije 30, 40, pa i 50 godina. Kompletno zdravstvo ne napreduje, nešto malo odskače UKC Republike Srpske, ali i to je malo, a i oni imaju nedostatak kadra”, ističe Bjeković i dodaje da je zastrašujuće što domaće vlasti ne rade ništa kako bi ponudile alternativu.
Napominje i da bi situacija bila daleko gora da zemlje sa engleskim govornim područjem traže medicinski kadar, kao što to rade Austrija i Njemačka.
Stoga je i dalje najdominantniji odlazak medicinskih sestara i tehničara, a ipak nešto manji ljekara.
Ljekari iz Republike Srpske se, dodaje, često odlučuju i za odlazak u Federaciju BiH i Srbiju.
U svakom slučaju možemo samo zaključiti da sveprisutni egzodus medicinara znači ne samo gubitak stručnosti, već i potencijalnu prijetnju zdravstvenom sektoru, što nikako da dovede do adekvatne reakcije vlasti i nadležnih institucija, piše BUKA.
