Stručnjaci tvrde da je općenito povećan broj osoba koje traže stručnu pomoć iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja, pa tako i djece i adolescenata.
Problemi na mentalnom planu djece, prema tvrdnjama stručnjaka, uzrokovani su utjecajem različitih faktora, bioloških, psiholoških i socijalnih, odnosno njihova svakodnevna iskustva u porodicama, školi i sa vršnjacima.
“Faktori rizika se, najčešće, ne pojavljuju izolirani, te imaju tendenciju međusobnog djelovanja. Osjetljivost na faktore rizika razlikuje se ovisno o dobi i spolu, o trajanju izloženosti ili pojavljivanju nekoliko faktora rizika istovremeno, ali i koji su to faktori rizika koji su se javili. Problemi u funkcionisanju djeteta u školskoj sredini mogu biti jedan od faktora koji će negativno uticati na mentalno zdravlje djeteta, ali svakako ne možemo reći da je to jedini uzročnik smetnji”, kaže psihijatar Gazmend Ljutifu, koordinator za centre za mentalno zdravlje JU Dom zdravlja KS.
On naglašava da je škola, pored porodice, okruženje gdje se prvobitno manifestiraju mentalne smetnje djeteta, te škola ima važnu ulogu u prepoznavanju i ranoj intervenciji.
“Izostanak prepoznavanja i liječenja mentalnih smetnji može da ima ozbiljnije i složenije posljedice na mentalno zdravlje djeteta, koje će ostaviti posljedice i za kasniji život. Pored faktora rizika, moramo spomenuti i zaštitne faktore koji uključuju i osobine i kapacitete ličnosti pojedinca, zaštitne faktore iz porodice, zajednice vršnjaka, škole i slično. Porodica i škola bi trebale biti najsnažniji zaštitni faktori svakog djeteta. Što dijete ima više zaštitnih faktora, to je manja vjerovatnoća nastanka smetnji na mentalnom planu, te se ujedno smanjuje i negativni utjecaj riziko faktora”, ističe Ljutifu.
Najčešće se zbog problema sa mentalnim zdravljem i na savjetodavnu liniju “Plavog telefona” Udruženja “Nova generacija” iz Banjaluke obraćaju djeca i mladi.
“I dalje su najzastupljenije teme strah i anksioznost, depresija, usamljenost, te suicidalne misli i ideje. Pored mentalnog zdravlja, česta tema razgovora su i nasilje i zlostavljanje, pri čemu je najzastupljenije nasilje u porodici i nasilje putem interneta. Isto tako, djeca i mladi često se obraćaju kako bi razgovarali o odnosu s roditeljima, o partnerskim odnosima, o poteškoćama na koje nailaze u prijateljskim odnosima, te o problemima u vezi sa školom”, ističe Maja Kovačević, koordinatorka “Plavog telefona”.
Dodaje da u toku ove godine nije došlo ni do povećanja ni do smanjenja broja razgovora zbog poteškoća u školi, te je broj približno isti kao i prethodnih godina. U prosjeku, oko devet posto razgovora se odnosi na poteškoće u vezi sa školom.
Kovačevićeva objašnjava da kada su u pitanju poteškoće u vezi sa školom, najzastupljenije teme su: vršnjačko nasilje, problemi s učenjem i savladavanjem gradiva, preopterećenost i pritisak zbog zadataka i drugih školskih obaveza, osjećaj straha i anksioznosti u situacijama javnog nastupa (usmeni i pismeni odgovori), nesporazumi s profesorima ili nedostatak podrške i razumijevanja.
Kovačevićeva ističe da je “Plavi telefon” dostupan za svu djecu s područja Bosne i Hercegovine.
“U većem broju slučajeva pozivi su anonimni, tako da djeca ne moraju da nam govore iz kog grada/mjesta nas kontaktiraju”, kaže Kovačevićeva.
Naglašava da se dešava da se javljaju djeca koja usljed velikog pritiska koji doživljavaju u kontekstu škole i učenja imaju osjećanja straha i zabrinutosti ili navode da se osjećaju anksiozno i depresivno.
“Velika količina obaveza i pritiska u školi mogu da dovedu do osjećaja preplavljenosti, gdje kod djece mogu da se jave izražena osjećanja straha, odlaganje obaveza, bezvoljnost, nedostatak motivacije, poteškoće sa koncentracijom”, kaže Kovačevićeva.
Iz Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS navode da je ocjenjivanje učenika u osnovnim i srednjim školama definirano Pravilnikom o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo.
“Usaglašavanje kriterija ocjenjivanja rade stručni aktivi škole, a njihovi članovi su nastavnici određenih nastavnih predmeta ili dva i više srodnih predmeta, odnosno nastavnici određenih nastavnih oblasti. Ministarstvo za odgoj i obrazovanje nije mijenjalo navedeni pravilnik koji je na snazi od 2018. godine”, navode iz Ministarstva.
Lejla Gabela, diplomirani psiholog i KBT psihoterapeut, ističe da je, u kontekstu razvojne psihologije, period osnovnoškolskog doba period najintenzivnijeg rasta i razvoja i uključuje najveći broj promjena kako na tjelesnom, kognitivnom, tako i na emotivnom i socijalnom planu.
“Sam polazak u školu je promjena u životu djeteta jer se dijete susreće sa definiranom strukturom, jasnim zahtjevima i pravilima. Većina djece se adekvatno adaptira na novu sredinu, ali se kod neke djece javljaju i problemi u adaptaciji, te problemi kao separaciona anksioznost, nemogućnost kontrole vlastitih emocija, te pojedini neprihvatljivi oblici ponašanja”, kaže Gabela.
Naglašava da prelaz u starije razrede podrazumijeva i veće opterećenje školskim gradivom, promjene u održavanju nastave, poput uključivanja više nastavnika umjesto jedne učiteljice/učitelja, uz intenzivne pubertetske promjene (tjelesne), te novim društvenim/vršnjačkim izazovima, što kod većine adolescenata izaziva preispitivanje slike o sebi, oscilacije u samopouzdanju, a kod nekih vodi i do anksiozne ili depresivne simptomatologije, može doći i do samopovređivanja, a u najtežim slučajevima i suicidalnih misli i namjera, pišu Nezavisne novine.
