FAIK – ŽIVA PERADARSKA LEGENDA

/

Proteklog vikenda, Tešanj je bio središte okupljanja uzgajivača iz cijele Bosne i Hercegovine i inostranstva zahvaljujući izložbi i berzi sitnih životinja. Posebnu pažnju učesnika i posjetilaca privuklo je sjećanje na Faika Hadžimujića, prvog predsjednika tešanjskog Udruženja uzgajivača, koji je ostavio neizbrisiv trag u ovom hobiju.

Faik Hadžimujić, istinska legenda među uzgajivačima, preselio je na ahiret 5. decembra 2024. godine u 82. godini života. Njegova posvećenost, znanje i ljubav prema uzgoju sitnih životinja učinili su ga uzorom i inspiracijom za mnoge generacije. U znak sjećanja na njegov neizmjeran doprinos, donosimo priču o ovom izuzetnom čovjeku.

Piše: Ivica Kovač

Dugo sam se pripremao da napišem jedan ovakav prilog o Faiku Hadžimujiću ali pisali su i drugi pa nisam želio da se duplira, ali uvijek mi je to bilo na umu i strpljivo sam sakupljao fotografije i informacije za takvo nešto. Zadatak nimalo lagan, moja prednost je što se dugo znamo i što sam sa njim u više navrata razgovarao, pa sada te razgovore mogu objediniti u jedan članak. Uzgajivačka karijera mu je i duga i sadržajna i veoma bogata.

Faik je rođen 12.07.1943.godine u Tešnju a po zanimanju je bio krojač i otvorio je svoju krojačku firmu a glavni materijal u to vrijeme je bio popularni džins. Robu je prodavao gotovo u svim gradovima bivšeg sreza Doboj, a ponajviše upravo u Doboju. Posao je „cvjetao” od kraja sedamdesetih do početka rata.

Faik Hadžimujić prvo peradarsko ime u BiH, fotografija je iz njegove avlije početkom devedesetih i na prvi pogled se vidi raznovrsnost pasmina peradi

Hobi mu je peradarstvo sa kojim je počeo da se bavi još daleke 1974. godine dok je živio u Sarajevu, prve pasmine su mu bile leghorn koje su u to vrijeme bile senzacija kada se gleda broj jaja po kokoški godišnje i takođe novost – koke nosilice. Naredne godine seli nazad u Tešanj i na Krndiji gradi kuću ali i savremene bokseve (po meni to je bila revolucija u peradarstvu) za više pasmina peradi, paunova i ukrasnih fazana. Izbor je u početku bio na sljedećim pasminama: Velika brama-bijela, patuljasta brama-srebrena, atraktivne paunove i nekoliko različitih vrsta fazana (zlatni, srebreni, platinasti, plavouhati). Odmah u startu postaje član Sportskog društva za odgoj sitnih životinja „DOBOJ 81“ iz Doboja i iz toga perioda se poznajemo. Kasnije je odlazeći kolektivno na velike berze i izložbe nabavljao i druge pasmine peradi u Wasserburgu (Njemačka), Brnu (Čehoslovačka), Welsu (Austrija), neke je upravo on prve uvezao u ono vrijeme u Jugoslaviju. Sada pišem baš po sjećanju, mislim da smo kolektivno na prvoj izložbi izlagali u Maglaju januara 1982. godine, i tada počinje jedna uspješna i bogata i karijera Faika Hadžimujića. Ne bih sada išao od izložbe do izložbe nego sam izabrao tri i to Brno 1986. godine, Beograd 1987. godine i Doboj 1990. godine.

Osvojio je jako puno šampionskih trofeja na brojnim izložbama kako u Bosni i Hercegovini tako i u inostranstvu (foto 2010. god.)

Zašto baš Brno? Odgovor na ovo pitanje bi bio: Tamo su izlagali oni koji su željeli izazov i da se proba nešto više i nešto veće, trebalo je i malo hrabrosti. Poslije izložbi u Maglaju, Banja Luci, Doboju ali i Novom Sadu, Somboru, Subotici  i Sremskoj Mitrovici, onaj ko je imao kvalitetna grla i hrabrost težio je međunarodnim izazovima. U Brnu se po tradiciju organizovala velika izložba što za sajam u Brnu nije bio problem uz dodatak i „INTERGOLUB 86“. I samo malo da pojasnim: Na „INTERGOLUBU“ su izlagale samo države tkz. istočnog bloka u Brnu su to bili: Bugarska, Rumunija, Poljska, Čehoslovačka, Istočna Njemačka, SSSR, Mađarska i Jugoslavija koja jedina nije bila članica tog bloka. Izložba u Brnu je uvijek bila u posljednjem vikendu novembra pa tako i ovog puta 28-30. 11. 1986.godine.

Katalog izložbe u Brnu iz 1986. godine

Pravilo je bilo da je svaka država izlagala kolekciju golubova od 200 komada. Ovdje je bilo i po nešto peradi, iz SR Bosne i Hercegovine su izlagali Faik Hadžimujić – orpington (žuti), Izudin Aličehajić- leghorn i Nurudin Mulaomerović – italijanskog jarebičara (zlatnog) i minorku a sudija je bio Stjepan Merc iz Đakova. Faikov pijetao orpington (žuti) je dobio 95 poena i osvojio prestižni trofej – „Narodni šampion“.

Međutim po meni to i nije najveći trofej koji je Faik osvojio u karijeri. Sljedeće godine 1987 Beograd je domaćin EE-izložbe, to je bila prilika da se izlaže na velikoj pozornici bez nekih pretjerano velikih troškova i to smo baš pravo i iskoristili. Bila je to 21. EVROPSKA IZLOŽBA SITNIH ŽIVOTINJA i „INTERGOLUB 87“ koji su održani od 4-6. decembra 1987. godine. Ovdje ću nabrojati šta je Faik izložio u Beogradu: Orpingtom (žuti) komada 5, sultan (bijela) 3 komada, leghorn 4 komada, federfusige (crveni porcelan) 1 komad, feniks (zlatnovrati) 3 komada, jokohama patuljasta (crveno špricana) 3 komada, sebrajt (srebreni) 2 komada ili ukupno 21 grlo peradi. Šampion evrope-prestižnu titulu Faik je osvojio sa pasminom peradi leghorn. Plus je izlagao i na „INTERGOLUB 87“, koji je zajedno organizovan:  orpington (žuti) 3 komada,italijanski jarebičar 3 komada.

Šampionska evropska medalja Faika Hadžimujića

Po meni to je ipak trofej karijere za našeg Faika Hadžimujića.

Doboj je želio organizaciju jedne savezne izložbe 18. ili 19., Osamnaesta je otišla u Ljubljanu ali zato Doboj je dobio 19. SAVEZNU IZLOŽBU SITNIH ŽIVOTINJA Jugoslavije koja je održana od 10-14. januara 1990. godine. Formiran je dosta veliki Organizacioni odbor kome je povjerena organizacija izložbe, Faik Hadžimujić je bio član Organizacionog odbora. Bilo je baš puno entuzijazma u organizaciji izložbe i mislim da je to bio ključ uspješnosti cijele manifestacije.

Faik je na ovoj izložbi izložio: Orpington (žuti) 15 komada, sumatra (crna) 19 komada, jokohama (crvenobijela) 12 komada, kubalaja  3 komada, sultan (siva) 4 komada, selbriht (srebreni) 4 komada, fazan lovni 2 komada, fazan plavouhati 1 komad i paunovi (plavi i šareni) 4 komada.

Trofej izložbe u Doboju rad akademskog kipara Drage Handanovića iz Doboja

Najviše je bio cijenjen kod peradi trofej za orpingtona žutog, Faik je izložio kao što ste vidjeli 15 komada ali trofeji su otišli: za pijetla Vladislavu Šiketu (Maribor) i Mihajlu Klobučaru (Petrinja) za kokošku. Konkurencija je bila upravo žestoka i ta utakmica i drama koja se odigrala kod orpingtona je jedna od najljepših priča sa izložbe u Doboju, a bilo je ukupno izloženo 52 orpingtona. Međutim u žestokoj konkurenciji i oštrom sudijskom kriterijumu Faik je u Doboju osvojio 3 „ŠAMPIONA JUGOSLAVIJE“ i to za pauna, jokohamu i sumatru, i po tome je bio najuspješniji uzgajivač ove izložbe.

Evo nas i u 1992 godini i u ratu, uslovi za uzgoj veoma teški, ali treba istaknuti da je Faik i u tim uslovima uspio sačuvati nešto peradi i po završetku rata već je uzeo učešće na prvim izložbama u Travniku i Tuzli. Jednom prilikom smo i razgovarali o tom periodu i o osnivanju Udruženja u Tešnju. „Po završetku rata krenulo se sa obnavljanjem jata kod uzgajivača sitnih životinja, vrijeme je bilo teško i ljudi su se borili za „golu“ egzistenciju. Počelo se i sa organizacijom izložbi a potom je konstitusan i Savez Federacije BiH za uzgoj sitnih životinja (06.05.1998.). Već u prvim kontaktima koje sam imao nagovarali su i nas da počnemo da radimo na formiranju udruženja posebno tu ističem S. Bradića (Travnik) i M. Hajdarevića (Zenica). Pred kraj 1998. godine počelo je okupljanje i priprema. Pošto sam bio i sudija za perad odmah sam se stavio na raspolaganje novo formiranom savezu i sudio na tim prvim izložbama poslije rata (Travnik, Tuzla, Zenica, Tešanj itd.)

Faik Hadžimujić je savezni sudija za peradarstvo, izložba Zenica 2004. godine

Okosnica novog  udruženja bili su raniji članovi iz dobojskog Udruženja za odgoj sitnih životinja „Dobojski odgajivač“ i to: Ja (Faik Hadžimujić), moj sin Suljo, Mustafa Vilašević i Esad Djedović svi sa područja općine  Tešanj, jedan dio članova tog udruženja koji se radi ratnih dejstava nastanio privremeno ili trajno na našoj općini: Refik Deljkić, Adnan Mujić, Adnan Salihbašić zatim Zoran Antešević koji je iz Teslića ali je isto bio sa nama u Doboju član udruženja i jedan dio mladih tešanjskih uzgajivača koje je predvodio Nurudin Bečarević. Najveću pomoć dobili smo od zeničkog udruženja, tu se u prvom redu radilo o administrativnim i pravnim poslovima i redosljedu poteza koje ćemo uraditi a tu nam je najviše pomogao Amir Radončić koji je bio sekretar u udruženju u Zenici.

Otvaranje izložbe u Tešnju 2019. godine, obilazak izložbe sa načelnikom općine Tešanj Suadom Huskićem, predsjednik Udruženja Edin Jabandžić i Faik Hadžimujić

Osnivačka Skupština održana je 13.02.1999. godine i za prvog predsjednika predložen i izabran sam ja (Faik Hadžimujić ), potpredsjednik je bio Mustafa Vilašević, sekretar Refik Deljkić i blagajnik Nurudin Bečarević. Naravno usvojeni su i svi potrebni dokumenti i odluka o osnivanju „UDRUŽENJA GRAĐANA ZA UZGOJ I ZAŠTITU SITNIH ŽIVOTINJA „ u Tešnju te je nakon toga podnesen i zahtjev za registraciju kod ministarstva pravde ZD kantona. Dana 09.03. 1999. godine upisani smo u sudski registar. Treba istaći i da je naša općina imala razumjevanja za nas i naše aktivnosti i da smo uvijek imali prostor u kojem smo se okupljali. Ovo ti moram reći na kraju izrazito sam ponosan što sam bio prvi  predsjednik tešanjskog Udruženja.“

Historijska fotografija: Svi predsjednici Udruženja iz Tešanj (foto iz 2018. godine)

Odmah u prvoj izložbenoj sezoni od osnivanja bila je i prva izložba ?

„Jeste, a potom svake godine smo održavali izložbe, skupljali iskustvo krenuli i na velike izložbe i berze kao što je Lajpcig, Erfurt, Monor. Svaka izložba bolja od predhodne. Dolaze mladi kadrovi, gradi se vlastiti objekat, imamo svoju opremu za izložbe. Udruženje upravo za ponos.“

Svečano otvaranje objekta Udruženja u Tešnju 09.03. 2019. godine : Načelnik općine Suad Huskić, predsjednik Udruženja Edin Jabandžić, prvi predsjednik Udruženja Faik Hadžimujić i predsjednik saveza BiH Đuro Mitraković

Uoći Skupštine EE-saveza u Konjicu sa predsjednikom Udruženja Edinom Jabandžićem svratio sam da ga obiđem (25.05. 2022. godine)- nije baš najboljeg zdravstvenog stanja.

Edin Jabandžić i Faik Hadžimujić (foto iz 2010. godine)

U Udruženju ga cijene i uvažavaju, navrate, pomognu ako treba i kod izbora doktora ali i na druge načine. Najviše smo razgovarali oko druženja i prijateljstva koja se stvaraju među uzgajivačima. Evo i njegovog komentara: „To je nešto najljepše i toga se uvijek rado sjećam bilo iz udruženja u Doboju bilo ovdje u Tešnju, baš imam lijepe uspomene.“

Svaka izložba –prilika za druženja: Mustafa Vilašević, Faik Hadžimujić i Ivica Kovač na izložbi u Tešnju 2013. godine
Za doprinos afirmaciji Udruženja-plaketa Udruženja za Faika Hadžimujića

Nemjerljiv je doprinos Faika Hadžimujića kada je u pitanju razvoj peradarstva ne samo u Doboju i Tešnju nego i uopšte u Bosni i Hercegovini ali dao je svoj veliki doprinos kako u sudijskoj organizaciji tako i u organizacionom smislu posebno kod osnivanja našeg Udruženja u Tešnju i afirmaciji istog.

Faik Hadžimujić na sastanku u Udruženju u Tešnju (foto iz 2019. godine)

Predsjedniće hvala,

nek ti je vječni rahmet Legendo.

spot_img

Povezani postovi

Obuka za veće uključivanje žena u javne nabavke u Tešnju

U saradnji sa Asocijacijom poslovnih žena SHE, predstavnici i...

Maglaj: Najavljeni prekidi u snabdijevanju električnom energijom za sutra

Elektrodistribucija Zenica obavještava građane općine Maglaj da će u...

Ministrica Salčinović razgovarala sa načelnikom Općine Doboj Jug

Ministrica zdravstva Zeničko-dobojskog kantona dr Aida Salčinović ugostila je...

Lijepa vijest: Japanska tehnologija u Tešnju vrijedna više od 3 miliona KM

Tešanjska Medena Commerce je uložila preko 3,2 miliona KM...