Četiri mjeseca bez jasne linije razgraničenja između vlasti i opozicije u Bosni i Hercegovini. Vladajuća državna koalicija nije se zvanično raspala, a nije se ni nova formirala. Oboje stopira HDZ BiH.
SNSD održava u vlasti, opoziciju iz RS-a drži na čekanju. Od rekonstrukcije vlasti, osim platforme s potpisima deset stranaka bez parlamentrane većine – ništa.
Vukanović: Napravljen je dogovor.
Čović: Nudi mogućnost da unaprijedimo tu suradnju do jedne više razine.
Na Kupresu obećano, u Mostaru promijenjeno, u državnim institucijama izigrano. Dva mjeseca kasnije – ni dogovora, ni zakona, a ni nove koalicije. Promjena samo u stavovima neodlučnog Čovića s odlučujućim glasom. Negativnim za opoziciju iz RS-a. Partnerstva nema, ali uslovi čekaju.
“Njihov kapacitet nam treba da donosimo odluke. Oni ga nemaju. 29. ćemo imati narednu, žurnu sjednicu, gdje će biti dva evropska zakona i Izborni zakon. Neka to podrže i sve smo riješili”, rekao je Čović.
Iako u punoj sali, na platformi s potpisima deset stranaka nije bilo HDZ-a BiH, lideri opozicije iz RS-a iznenađeni. Odgovaraju lekcijom iz parlamentarne matematike. Kapaciteta ima dovoljno za odlučivanje. Pa se čini da su brojevi samo paravan stvarnim namjerama HDZ-a BiH.
“Dragan Čović traži alibi za svoje služenje interesima Milorada Dodika. Sad je svima jasno da je Dragan Čović strateški partner Milorada Dodika, da Dodika čuvaju kao vitalni nacionalni hrvatski interes u Bosni i Hercegovini”, rekao je Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red.
“Ako ne ide sa opozicijom, postavlja se ključno pitanje da li mu ide sa SNSD-om. Toliko dugo su zajedno, godinama, pa možemo reći i decenijama su zajedno, a izvorno pitanje Izbornog zakona kako ga želi urediti HDZ nije riješeno – ni sa SNSD-om, ni s brojnim političkim partijama iz reda bošnjačkog naroda. S naše strane je pokazana jedna vrsta korektnosti”, istakao je Branislav Borenović, zastupnik PDP-a u Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine.
Iznenađena i Trojka u Federaciji. Od početka pokušaja rekonstrukcije vlasti računaju na Čovića. No, od očekivanja zasad imaju tek jednu platformu s drugom Trojkom, koja je bez HDZ-a samo papir, piše Federalna televizija.
“Da neće ići dalje sa opozicijom iz RS-a je zapravo rečenica da će ostati uz Milorada Dodika. Evo, čekat ćemo, kako se to u Milionašima kaže, konačni odgovor Dragana Čovića pa ćemo se onda prema njemu i mi adekvatno postaviti”, poručuje Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (NiP).
Dom naroda se već postavio. Zakazane sjednice sa serviranim zakonima postavljene kao uslov opoziciji iz RS-a Čović, čini se, neće dobiti. Još jedan uzaludni krug za Izborni zakon Bosne i Hercegovine.
“S obzirom na to da je gospodin Čović prekršio dogovor sa Kupresa, gdje smo obećali da ćemo pomoći za Izborni zakon Bosne i Hercegovine, a sada ne želi partnerstvo s nama, u ovom momentu zaista nisam siguran kako ćemo glasati”, ističe Želimir Nešković, delegat u Domu naroda Bosne i Hercegovine (SDS).
Nema većine za Izborni zakon, ali i prije glasanja izvjesniji je zahtjev ujedinjene opozicije za rotiranje tačaka: prvo smjene, a zatim zakoni.
“Nas ima osam koji insistiramo da se stvari na sjednici Doma poredaju onako kako treba. A po Poslovniku to su smjene, prije svega, Špirića, a onda ministara iz SNSD-a”, naglasio je Šefik Džaferović, predsjednik Kluba Bošnjaka u Domu naroda Bosne i Hercegovine (SDA).
To znači blokadu u Domu naroda Bosne i Hercegovine. Pitanje je samo ko će prvi srušiti kvorum: SNSD da bi spriječio smjene ili Klub Bošnjaka iz revolta zbog kršenja Poslovnika? Prazne stolice su sigurne. Baš kao što je i jedna u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine jer Borjana Krišto odbija imenovati Nebojšu Vukanovića za ministra sigurnosti.
“Kad dođe do tog imenovanja, apsolutno ću bez ikakvih tegova na nogama ući u Vijeće ministara i mnoge stvari neće biti iste. To je ono čega se plaše i Čović i Dodik i zbog čega se tako grčevito bore i suprotstavljaju mom imenovanju”, zaključio je Vukanović.
Bez jednog ministra, s jednom platformom, čvrstom vezom HDZ-a i SNSD-a, novoj koaliciji nema budućnosti, a krizi kraja. Status quo sa dugom listom problema koji na koncu spadne na tri slova – OHR. Gdje ima rješenja kada ga u Parlamentu nema?
