Zamislite bananu. Šta vam prvo pada na pamet? Vjerovatno dugačak plod žute boje. Transparentna ili ljubičasta banana? Nerealno, zar ne?
Boja je temeljni dio našeg vizualnog svijeta. Pomaže nam da prepoznajemo objekte, emocije i okruženje. Ali, šta je zapravo boja? Je li ona stvarna fizička osobina nečega, ili samo doživljaj koji naš mozak stvara?
Naučna osnova
Boja, tehnički gledano, jeste fizička osobina svjetlosti. Kada svjetlost padne na predmet, neki talasni opsezi se apsorbiraju, a drugi reflektuju. Upravo ti reflektovani talasi dopiru do naših očiju i mi ih vidimo kao boju.
Ljudsko oko može detektovati svjetlost u rasponu od 400 do 700 nanometara – to zovemo vidljivi spektar. Talasna dužina od 700 nm izgleda crveno, a ona od 400 nm ljubičasto. No, ako bi svjetlost imala talasnu dužinu od 100 nm (ultraljubičasto), mi je ne bismo mogli vidjeti – ali pčele bi mogle.
Kako vidimo boje?
Unutrašnjost našeg oka, posebno mrežnjača, sadrži fotoreceptore – štapiće i čepiće. Štapići vide u slabom svjetlu, dok čepići reaguju na jaku svjetlost i različite boje.
Kada čepići detektuju reflektovanu svjetlost, šalju električne signale kroz optički nerv do mozga – tačnije do talamusa, a zatim do vizuelnog korteksa. Tu mozak spaja informacije o boji s drugim karakteristikama kao što su oblik i pokret, i mi dobijamo kompletnu sliku.
Na osnovu ove biologije, izgleda da je boja – fizička osobina materije. Međutim…
Onda zašto ne vidimo svi isto?
Ako je boja nepromjenjiva osobina objekta, zar ne bi svi ljudi vidjeli istu boju?
Sjetimo se čuvene haljine iz 2015. godine – plavo-crna ili bijelo-zlatna? Fotografija haljine izazvala je globalnu debatu, jer su ljudi vidjeli potpuno različite boje. Naučnici su brzo uskočili kako bi objasnili ovu vizuelnu zavrzlamu.
Profesor David Williams, direktor Centra za vizualne nauke i profesor optike na Univerzitetu Rochester, izjavio je za Vox da je razlika u percepciji nastala zbog nesigurnosti oko osvjetljenja na fotografiji. Neki ljudi pretpostavljaju da je haljina u sjeni, pa je vide kao plavo-crnu. Drugi misle da je pod jakim svjetlom, pa im izgleda bijelo-zlatna.
Ovo je primjer korekcije boje koju mozak svakodnevno sprovodi – ali ponekad ta korekcija zakaže. Kod haljine nismo svi prevareni na isti način. No postoje vizualne iluzije koje zavaraju baš svakoga.
Šta je boja, zapravo?
Boja jeste fizikalna osobina svjetlosti – ali bez mozga da je interpretira, ona ne postoji kao boja. Talasne dužine postoje, ali naša percepcija tih talasnih dužina stvara iskustvo boje. Dakle, boja je i stvarna i iluzorna.
U umjetnosti, marketingu, dizajnu i politici – boja ima moć da izazove emociju, identitet i reakciju. Baviti se bojom znači baviti se percepcijom, kulturom, psihologijom i naukom, piše Radio Sarajevo.
