Bosna i Hercegovina, zemlja s jednim od najvećih brojeva kladionica po glavi stanovnika u Evropi, svjedoči dramatičnom porastu patološkog kockanja. Iza statistika koje prikazuju milijarde u prometu kriju se razorene porodice, izgubljene generacije i tihi društveni kolaps. Najmlađi patološki kockar u BiH ima tek 15 godina.
Iluzija dobitka
Prema podacima Poreske uprave FBiH, ukupni promet sportskih kladionica u 2024. godini iznosio je 1.622.623.024 KM. U društvu koje se bori s nezaposlenošću, inflacijom i nejednakostima, kladionice nude iluzije brze zarade i za mnoge postaju „posljednja nada“. U tranzicijskom haosu često se ignoriraju posljedice koje ostaju duboko urezane u tkivo zajednice.
Stručnjaci kockanje ne posmatraju kao porok već kao progresivnu bolest koja napreduje kroz četiri faze i to: pobjednička faza – ovisnik vidi dobitke kao potvrdu svoje vrijednosti; gubitnička faza – neočekivani gubici tumače se kao „loša sreća“; faza očajanja – gubici postaju logični slijed i faza beznađa – nema više izlaza, kockar tone.
Stručnjaci upozoravaju da generacijski jaz i ekonomska nesigurnost pogoduju razvoju ovisnosti, dok društvo često šuti ili normalizira ovaj obrazac ponašanja. Sociolog Vladimir Vasić ističe za „Dnevni avaz“ da je patološko kockanje bolest savremenog društva s ozbiljnim posljedicama.
– Ne govorimo više samo o pojedincu koji gubi novac, već o urušavanju njegovog porodičnog, profesionalnog i socijalnog identiteta. Kockanje vodi u zanemarivanje porodičnih i društvenih obaveza, te može biti okidač za druge destruktivne oblike ponašanja – krađu, nasilje. Mi kao društvo ovisnike o kocki ne vidimo, kao što ne vidimo ni ovisnike o alkoholu ili narkoticima, dok njihova zavisnost ne naruši društveni poredak. O kockanju se govori tek kada završi tragično – kaže sociolog Vasić za „Avaz“.
Spirala kriminala
Psiholog Čedomir Novaković ističe da kockanju najčešće pribjegavaju oni koji su već u problemima.
– Najrizičniji oblik devijacije jeste kocka, jer je brzo, anonimno i dostupno. Ljudi gube velike sume novca u vrlo kratkom roku, što često dovodi do spirale kriminala i nasilja – govori Novaković.
Dok statistike rastu, a kladionice se šire, pitanje koje ostaje jeste – gdje je izlaz? Društvo mora prepoznati kockanje kao sistemski problem, a ne pojedinačni porok. Potrebne su strategije prevencije, obrazovanja i podrške, kako bi se prekinuo začarani krug u kojem su izgubljene generacije.
