Uvoz voća i povrća u BiH u prvih šest mjeseci ove godine premašio je 265 miliona KM i povećan je za čak 12,8 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
U BiH se od voća i povrća najviše uvoze banane, jabuke, paradajz, narandže i sjemenski krompir, a glavni uvoznici ovih proizvoda su Turska, Hrvatska, Albanija, Italija i Holandija.
Dominantno mjesto zauzimaju banane kojih je u ovom periodu uvezeno 26.640 tona vrijednosti 44,5 miliona KM.
Slijede jabuke kojih je uvezeno u vrijednosti od 14,4 miliona KM, paradajz (13,4 miliona KM), narandže (13,1 milion KM) i sjemenski krompir 12,5 miliona KM.
Najviše voća i povrća uvozimo iz Turske i to u vrijednosti preko 43 miliona maraka.
Kada je u pitanju izvoz, BiH bilježi dosta skromnije rezultate.
Među proizvodima koje najviše izvozimo dominiraju smrznute maline kojih je za pola godine izvezeno 2.785 tona u vrijednosti od 19,3 miliona KM.
Slijede sušene i smrznute gljive kojih je izvezeno u vrijednosti od 8,3 miliona KM, jabuke (2,8 miliona KM), grah (1,9 miliona) i mladi krompir (1,6 miliona KM).
Najviše ovih proizvoda izvezeno je u Srbiju u to u vrijednosti od 13,3 miliona, zatim u Hrvatsku (12 miliona KM), Francusku (5,4 miliona KM), Švajcarsku (4,5 miliona KM), Njemačku (3,5 miliona).
U Spoljnotrgovinskoj komori BiH za CAPITAL kažu da iako BiH raspolaže značajnim prirodnim resursima i agroekološkim uslovima naročito u segmentima voćarstva, stočarstva, pa i ratarstva, podaci o spoljnotrgovinskoj razmjeni već godinama jasno ukazuju da taj potencijal u velikoj mjeri nije iskorišten.
„Uvoz voća i povrća u prvih šest mjeseci 2025. godine u BiH premašio je 265 miliona KM, uz povećanje od 12,8 odsto u odnosu na isti period godinu ranije što nam govori o velikoj zavisnosti o uvoznim proizvodima. Iako BiH ima prepoznatljive izvozne proizvode poput malina, gljiva, jabuka i šljiva, izvoz ipak ostaje dosta skromniji u odnosu na uvoz“, kažu u Spoljnotrgovinskoj komori.
Dodaju da ovi podaci ukazuju na potrebu za dodatnim ulaganjima u ovaj sektor kroz veću podršku poljoprivrednim proizvođačima, ulaganju u infrastrukturu i mehanizaciju, te bolju organizovanost proizvodnje i lanaca snabdijevanja u poljoprivredi.
