Ove godine, u martu, konačno je počeo s radom jedan momčadski klub u Usori, a da nije nogometni – Košarkaški klub Usora. Predsjednik kluba Hamza Hotić i trener Željko Jurišić govorili su za Usora TV
Predsjedniče, kako je došlo do ideje da pokrenete KK Usora?
Ideja je nastala prošle godine, 2024., kada je izgrađena ova prelijepa sportska dvorana u Žabljaku, pri Mješovitoj srednjoj školi “Stjepan Radić”. Dvorana pruža odlične uslove za treninge i utakmice – od kvalitetne podloge do sve potrebne opreme.
Željko i ja smo već 25–26 godina u košarci. Shvatili smo da je naš zadatak da stvorimo nešto što će djeci omogućiti budućnost u sportu, koliko god je to moguće u našoj sredini. Tako smo u martu krenuli sa okupljanjem djece iz lokalnih osnovnih škola. Na prvom okupljanju došlo je više od 30 djece, što je već bio dobar znak.
Ušli smo u komunikaciju s roditeljima, objasnili plan rada, a podršku smo dobili i od Općine Usora, direktno od načelnika i njegovih saradnika. Od početka smo imali vjetar u leđa.
Danas imamo pionirsku selekciju, nekoliko djevojčica koje treniraju, seniorsku selekciju koja se takmiči u A2 – sjever ligi, a naši pioniri već dobijaju minute u seniorskim utakmicama. Željko je trener koji bez problema afirmiše mlade igrače – ako dijete od 14–15 godina pokaže kvalitet, dobiće minutažu. To smo vidjeli i na posljednjim utakmicama i zaista je lijepo vidjeti njihovu radost i motivaciju.
Mi živimo za košarku, ne živimo od košarke – i zato nam nije teško dati šansu mlađim igračima. Sutra će oni voditi ovaj klub, a mi želimo ostaviti zdrav, funkcionalan sistem.
Treneru, bili smo nedavno na treningu – broj igrača je bio iznenađujuće velik. Kako to komentarišete?
Tačno je da imamo odličan odziv. Ne znam tačno zbog čega je tako – možda zato što naša lokacija okuplja djecu iz različitih mjesnih zajednica, možda zato što neki igrači u drugim klubovima ne dobijaju dovoljno prostora, pa ovdje vide priliku. Bez obzira na razlog, mi smo presretni jer se puno lakše radi kada imate veliki broj igrača.
Kada imate širok roster, lakše je iz kvantiteta izvući kvalitet. Trenirao sam dugi niz godina, i vjerujte – najteže je raditi kada nemate dovoljno igrača na treningu ili kada imate premalo termina. Sada imamo odlične uslove da napredujemo.
Predsjedniče, kakva je finansijska situacija kluba?
Iskreno – vrlo je klimava, ali očekivano. Mi održavamo klub vlastitim sredstvima i podrškom dobrih ljudi. Učešće u ligi je obaveza – kada jednom uđete, nema odustajanja.
Prošlog ljeta organizovali smo 3×3 turnir na Ularicama, za šta je trebalo skoro 10.000 KM. Kroz pomoć općine i privrednika zatvorili smo finansijsku konstrukciju bez minusa. Taj turnir smo organizovali da popularizujemo košarku i da pokažemo da mislimo ozbiljno.
A2 liga košta oko 20.000 KM po sezoni. Sada smo pri kraju prve polusezone i očekujemo da ćemo u novoj budžetskoj godini dobiti dodatnu podršku privrednika i institucija.
Treneru, koji su ciljevi ove sezone?
Naši ciljevi nisu visoki – realni smo. Mi smo kao malo dijete koje tek uči da hoda. Imamo mladu ekipu, većinom igrače od 17–19 godina i samo trojicu koji imaju neko seniorsko iskustvo.
Liga je zahtjevna – mnogi klubovi u A2 ligi ranije su igrali A1, imaju veća sredstva, iskustvo i duži kontinuitet rada. Nama bi svaka pobjeda bila veliki uspjeh i ne krijemo to.
Najvažnije je zadržati ekipu na okupu, postepeno uvoditi pionire rođene 2011, 2012. i 2013., te stvarati buduće seniore. Naš zadatak je dugoročan – afirmisati sport i izgraditi temelje.
Kakvi su uslovi za trening i termini?
Dvorana je zaista odlična, i to je bio osnovni preduslov da košarka uopće zaživi u Usori. Imamo tri termina sedmično – utorak, srijeda i četvrtak. Za ozbiljan rad poželjno je trenirati svaki dan, ali u ovoj fazi tri termina su dovoljna jer gradimo osnove: upoznavanje, kondicija, disciplina, radne navike.
Direktorica škole nam je maksimalno izašla u susret. Ljeto smo radili kada drugi nisu, što nam je donijelo prednost – već u septembru smo mogli igrati prijateljske utakmice s klubovima iz Teslića, Dervente, Petrova i šire. Do proljeća ćemo odigrati 20-ak utakmica, što je idealno za razvoj.
Da li se već nazire neki talent?
Iskreno – svi su talenti. Svi su napravili ogroman pomak time što su istupili iz svoje komfor zone i odabrali sport. U našem okruženju imate 20.000 do 25.000 djece, a u trenažnim procesima je možda 1.000–1.500. Oni koji dođu trenirati – već su u startu napravili uspjeh.
Naravno da se vide razlike – neko se istakne više, neko manje. Ali naš posao je da svakome damo pravu poziciju i priliku da bude najbolja verzija sebe. Još je rano za karakterno izdvajanje pojedinačnih imena.
Vjerujemo da će djece biti još više kada vide da se s njima radi kvalitetno, stručno i s puno ljubavi.
