Bosna i Hercegovina je u periodu od januara do novembra 2025. godine ostvarila značajan uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda.
Ukupno je uvezeno 45.287.865,80 kg proizvoda, u vrijednosti od 234,2 miliona KM, prema Upravi za indirektno oporezivanje.
Uvoz mlijeka i pavlake bez dodataka je količinski najveći, dok sir i skuta donose najveću vrijednost.
Ostale kategorije, poput maslaca i mliječnih namaza, surutke i koncentriranog mlijeka s dodanim sladom, imaju manji udio, ali ipak doprinose ukupnom tržištu.
Sir i skuta, količinski čine oko 10,6 posto ukupnog uvoza, te vrijednosno dominiraju sa više od polovine ukupne vrijednosti uvoza. I fermentirani mliječni proizvodi, poput jogurta, kefira i kiselog mlijeka, imaju značajan udio, kako količinski, tako i vrijednosno.
Njihov ukupni uvoz iznosi 13.145.007 kg u vrijednosti od 124.377.692 KM.
Sa druge strane, ukupan uvoz mlijeka i pavlake iznosi 14.250.320 kg u vrijednosti od 47.255.565 KM.
Pored njih, ukupan uvoz maslaca i mliječnih namaza iznosio je 1.536.944 kilograma, u vrijednosti od 20.337.260KM.
Oscilacije
Mjesečni uvoz pokazuje određene oscilacije. Najveći volumeni zabilježeni su u martu i augustu, dok su niži uvozi u oktobru i novembru.
Ovi trendovi mogu biti povezani sa sezonskim potrebama tržišta, povećanom potrošnjom ili prilagodbom domaće proizvodnje.
Analiza po mjesecima pokazuje da se najveći uvoz mlijeka i pavlake bilježi u martu, dok fermentirani proizvodi i sir dosežu vrhunac u augustu.
Maslac i mliječni namazi te surutka bilježe relativno stabilan uvoz tijekom cijele godine, bez većih oscilacija.
Šta je sa domaćom proizvodnjom
Bosna i Hercegovina trenutno proizvodi oko 55 posto mlijeka potrebnog domaćem tržištu, dok se ostatak mora pokriti uvozom.
Ipak, u praksi se uvozi više od 70 posto mlijeka i mliječnih proizvoda, što znači da uvoz premašuje količine koje domaća proizvodnja ne može zadovoljiti.
Stručnjaci upozoravaju da uvezeno mlijeko često sadrži palmino ulje i druge biljne masti, umjesto pravih mliječnih sastojaka, što dodatno ugrožava kvalitet domaće proizvodnje, pokazalo je istraživanje Minele Jašar-Opardije za N1BiH.
Uprkos izazovima, domaća proizvodnja bilježi određeni rast.
Tuzlanski kanton je povećao proizvodnju na 31 milion litara godišnje, dok Unsko-sanski kanton očekuje oko 43 miliona litara, što čini oko 30 posto ukupne proizvodnje Federacije BiH. Većina proizvodnje odvija se na porodičnim gazdinstvima, gdje nema dodatnih zaposlenih, a rad se uglavnom temelji na radu unutar porodice.
Međutim, domaći proizvođači suočavaju se s nizom problema. Nedostatak državne podrške, visoke cijene inputa i energije, te niske otkupne cijene mlijeka (0,90-0,95 KM po litri), dok proizvodnja košta oko 1,06 KM) otežavaju konkurentnost domaće proizvodnje.
Za usporedbu, zemlje EU izdvajaju više od 500 miliona eura za razvoj poljoprivrede, dok BiH izdvaja oko 200 miliona KM.
Stručnjaci apeluju da se prekomjerni uvoz ograniči i da se prvo plasiraju domaći proizvodi, a tek potom uvoze količine koje se ne mogu proizvesti u zemlji.
Građani se pozivaju da kupuju domaće proizvode kako bi se podržali lokalni proizvođači, očuvala radna mjesta i ojačala ekonomija, piše Forbes.
