Prema novoj klasifikaciji hrane, ultraprerađene namirnice obično imaju pet ili više sastojaka, uključujući aditive koji se obično ne koriste u kuhinji (npr. emulgatori, pojačivači ukusa, zaslađivači).
Termin ne znači automatski da je hrana loša, ali označava nivo industrijske obrade koji je veći nego kod minimalno prerađenih ili neobrađenih namirnica, piše eatingwell.com.
Proteinski prah
Iako je često povezan sa fitness kulturom, proteinski prah je industrijski obrađen i smatra se ultraprerađenom hranom.
Međutim, može pomoći da lakše uneseš dovoljno proteina u dijeti – naročito ako imaš veće potrebe za njima.
Biljna mlijeka
Sojino, bademovo ili druga biljna mlijeka mogu sadržavati emulgatore i druge dodatke zbog čega spadaju u ultraprerađene.
Ipak, mnogi od ovih napitaka su obogaćeni kalcijem i vitaminima, pa mogu biti korisna alternativa za one koji ne jedu mliječne proizvode.
Aromatizirani tofu
Obični tofu je manje prerađen, ali aromatizovani ili prethodno marinirani tofu s aditivima svrstava se u ultraprerađenu hranu.
Ako želiš izbjegavati dodatnu obradu, bolje je uzeti običan tofu i sam ga začiniti i pripremiti.
Konzervirane mahunarke sa sosom
Mahunarke (npr. grah) bez dodataka su obično obrađene, ali ne nužno ultraprerađene.
Kada se dodaju umaci, šećeri ili drugi sastojci, klasifikacija prelazi u ultra-prerađenu hranu.
Jogurt sa dodatim šećerom
Jogurti koji imaju dodani šećer, stabilizatore ili konzervanse spadaju u ultraprerađenu hranu.
Bolja opcija je nezaslađeni jogurt ili možeš miješati nezaslađeni sa malo zaslađenog da smanjiš ukupnu količinu šećera.
Šta nutricionisti preporučuju?
Cilj je fokus na cijelim, minimalno prerađenim namirnicama – voće, povrće, cjelovite žitarice, mahunarke, jaja, meso i riba su, primjerice, u najniže prerađenoj grupi.
Međutim, ne moraš izbjegavati svu ultraprerađenu hranu – važno je gledati nutritivni profil i ukupnu kvalitetu ishrane, a ne samo nivo obrade.
Pročitajte još:
