Kao što je i najavljeno, RS se putem Londonske berze zadužila za rekordnih 500 miliona eura, potvrđeno je iz Ministarstva finansija ovog bh. entiteta. Kako je saopćeno, zaduženje je “uspješno realizirano” emitiranjem referentne euroobveznice, uz fiksnu kamatnu stopu od 6,25 posto, s dospijećem u aprilu 2031.
Nelogičan raskorak
Dodatnim zaduživanjem od milijardu KM, kako je istaknuto prilikom usvajanja budžeta, RS će nastojati otplatiti ranije dugove, te finansirati budžetski deficit. Već u aprilu ovaj entitet suočit će se s obavezom plaćanja 600 miliona KM, koji se prvenstveno odnosi na ranije zaduženje, obveznice emitirane 2021. godine putem Londonske berze, s petogodišnjim rokom dospijeća i kamatom od 4,75 posto.
– Živimo u nelogičnom raskoraku, gdje nas aktuelna vlast uvjerava da je dobro zaduživati se, pa to prikazuje kao stabilnost i napredak. Uzimaju kredite koje će otplaćivati i oni koji još nisu rođeni, a sve to izgleda kao gašenje požara i bacanje prašine u oči građanima. Kud nas to vodi teško je predvidjeti, ali sigurno da dobar dio građana, koji ne žele da im djeca žive u dužničkog ropstvu, vodi van granica BiH – kaže politička analitičarka Tanja Topić.
Istovremeno, budžetom FBiH za 2026. godinu planirana su ukupna zaduženja od blizu 2,3 milijardi KM. Ekonomski stručnjak Ranko Markuš kaže da BiH nije pretjerano zadužena. Pojašnjava da je javni dug Srbije 25 milijardi eura ili 47 posto BDP-a, a Hrvatske 52 milijarde eura ili 57 posto BDP-a, odnosno 3.600 i 12.700 eura po stanovniku.
– Ukupni javni dug iznosi gotovo 7 milijardi eura ili 25 posto BDP-a. Najveći dio se odnosi na entitete – FBiH 3,43 i RS 3,17 milijardi eura. Dug po stanovniku iznosi oko 1.500 eura u FBiH i više od 3.000 eura u RS, a razlika nastaje zbog manjeg broja stanovnika u RS – dodaje Markuš.
Neproduktivna ulaganja
Pitanje nije jesmo li prezaduženi, već na šta i na koji način se troše pozajmljena sredstva. Kao primjer opravdane investicije Markuš navodi Jahorinu, gdje je Vlada RS bila garant Olimpijskom centru koji je uložio kreditna sredstva u skijašku infrastrukturu, što je doprinijelo intenziviranju gradnje i rastu cijena nekretnina, a s tim u vezi i zaposlenosti i rasta prihoda od poreza. Istovremeno, dodaje, ovi projekti imali su negativan utjecaj na prirodne resurse, pa je o tim pitanjima potrebno voditi argumentirane rasprave. Jedan od primjera je i davanje garancija JP „Autoputevi RS“ za zaduženje od 299 miliona eura za izgradnju približno 50 kilometara autoputa.
– Ovakvi projekti, kombinovani s razvojnim planovima, mogu biti veliki podstrek za sveukupni razvoj. Međutim, ako krediti idu u potrošnju i plaćanje loših odluka menadžmenta, to su neproduktivna ulaganja. Na to se sumnja u slučaju izdavanja garancija za novo zaduženje elektroenergetskog sektora u iznosu od 200 miliona eura. Od toga je planirano po 75 miliona za dvije termoelektrane i 50 miliona za rekonstrukciju distributivne mreže, a odluka dolazi u kontekstu ranijeg izdvajanja 120 miliona eura za otkup koncesije za Ugljevik od Rašida Serdarova. Takva ulaganja predstavljaju teg javnim finansijama i guraju ih u dužničko ropstvo – ističe Markuš, navodi Avaz.
