Kako uskladiti primanja i potrebe kućnog budžeta pitanje je koje svakodnevno muči veliki broj građana Bosne i Hercegovine. Uz stalni rast cijena i inflacije, sve više porodica suočava se s finansijskim poteškoćama, a prema procjenama gotovo 17 posto stanovništva danas živi na ivici siromaštva ili je u riziku od njega.
Za mnoge građane period od jedne do druge plate ili penzije sve više liči na borbu za puko preživljavanje. Navike koje su nekada bile dio svakodnevice danas su postale luksuz. Među prvim stvarima kojih se građani odriču nalaze se kupovina garderobe, putovanja i drugi troškovi koji ne spadaju u osnovne životne potrebe.
Zeničani s kojima smo razgovarali ističu da danas mnogo pažljivije planiraju svaku kupovinu i da sve češće biraju jeftinije proizvode kako bi uštedjeli novac.
Da su potrošačke navike značajno promijenjene potvrđuju i trgovci.
– Ako je sir 15 maraka, kupci traže onaj od 12 ili 10 maraka. Traži se ono što je jeftinije, a kvalitet je postao manje važan – kaže trgovkinja Nusreta Hečimović.
Slična iskustva ima i trgovac Vahidin Delić, koji navodi da građani kupuju manje količine hrane i uglavnom ono što mogu priuštiti.
– Najviše se kupuje do kilogram proizvoda. Od povrća traže paradajz, paprike i krastavice, dok se od voća najviše kupuju banane i domaće sezonsko voće – ističe Delić.
Stručnjaci upozoravaju da je svaki šesti stanovnik Bosne i Hercegovine siromašan ili na pragu siromaštva. Posebno su ugrožene višečlane porodice, penzioneri i domaćinstva s niskim primanjima.
Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Zenici Jasmin Halebić ističe da i najmanji poremećaj na tržištu može dodatno pogoršati položaj takvih porodica.
– Svako iznenadno povećanje cijena može domaćinstva s niskim prihodima gurnuti u siromaštvo, što predstavlja veliki izazov za organizaciju svakodnevnog života – naglašava Halebić.
Posljedice ekonomskih problema nisu samo finansijske. Sociolog Sead Pašić upozorava da rast troškova života utiče i na društvene odnose, povećava nezadovoljstvo i doprinosi osjećaju otuđenosti među ljudima.
– Socijalne i porodične veze slabe jer finansijski pritisci postaju sve veći. Djeca, obrazovanje i svakodnevne potrebe zahtijevaju značajna sredstva, što kod mnogih stvara osjećaj nemoći i frustracije – smatra Pašić.
Stručnjaci građanima savjetuju racionalniju potrošnju, pažljivo planiranje kupovine, ali i veću orijentaciju prema domaćoj proizvodnji. Dio domaćinstava već se odlučuje na uzgoj vlastite hrane kako bi smanjio troškove.
– Crveno meso i riba skuplji su od bijelog mesa i tjestenine, pa mnoge porodice prilagođavaju jelovnik svojim mogućnostima. Neka domaćinstva dio prehrambenih potreba nastoje zadovoljiti vlastitom proizvodnjom – pojašnjava Halebić.
Dok građani svakodnevno računaju šta mogu kupiti, a čega se moraju odreći, stručnjaci podsjećaju da su porodično zajedništvo, vrijeme provedeno u prirodi i druge jednostavne životne vrijednosti često ono što donosi najveće zadovoljstvo, a ne košta ništa.
