U redakciju našeg portala pristiglo je otvoreno pismo koje, u interesu javnosti i informisanja građana, prenosimo u cijelosti.
“Poštovani ministre,
Obraćam Vam se kao prosvjetni radnik – kao nastavnica i profesorica koja svakodnevno ulazi u učionicu, gleda našu djecu u oči i preuzima odgovornost za njihovu budućnost. Danas, međutim, ne pišem o nastavnim planovima i programima. Pišem Vam o tihoj krizi koja se dešava u školskim klupama, a na koju sistem godinama zatvara oči.
U općini Tešanj, 9 osnovnih i 3 srednje škole nemaju zaposlenog psihologa. To nije samo puki statistički podatak. To znači da oko 7.000 djece i mladih u najosjetljivijim godinama života raste, bori se s vršnjačkim pritiskom, anksioznošću, posljedicama digitalnog nasilja i porodičnim krizama – potpuno samo. Gospodine ministre, učionica više nije ista.
Kao prosvjetni radnici, mi dajemo svoj maksimum. Mi smo i predavači, i vaspitači, i slušaoci. Ali, mi nismo terapeuti. Mi nismo školovani da prepoznamo i dubinski tretiramo kliničku depresiju, teške oblike anksioznosti ili suicidalne misli kod učenika. Zapošljavanje psihologa u školama nije luksuz, niti administrativni hir. To je zakonska, moralna i ljudska obaveza prema generacijama koje dolaze.
Dozvolite da vas podsjetim na zakone koje ste dužni poštovati:
Zakon o osnovnoj školi Zeničko-dobojskog kantona („Službene novine ZDK“, broj 3/2018) u članu 1. jasno definiše da se ovim Zakonom uređuje “rad nastavnika, stručnih saradnika, saradnika i drugih radnika u školi”. Istim Zakonom, u članu 3, stručni saradnik se definiše kao “lice kvalifikovano za obavljanje pedagoških, psiholoških, pedagoško-psiholoških i drugih poslova u osnovnoj školi”. Zakon, dakle, predviđa postojanje ove funkcije – a Vi je 12 škola u Tešnju nemate.
Zakon o srednjoj školi Zeničko-dobojskog kantona („Službene novine ZDK“, broj 9/2017) u članu 1. takođe uređuje “status nastavnika, stručnih saradnika, saradnika i ostalih radnika u srednjoj školi”, čime se potvrđuje da je psiholog predviđen kao sastavni dio kadrovske strukture i u srednjim školama.
Pedagoški standardi i normativi, koje je osnivač (u ovom slučaju općina Tešanj) dužan osigurati, predviđaju da se “sredstva potrebna za osnivanje i rad” obezbjeđuju “sukladno Pedagoškim standardima za osnovnu školu”. Vi ste, kao ministar, nadležni da osigurate da se ovi standardi poštuju.
Međunarodne obaveze – Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, koju je Bosna i Hercegovina potpisala i ratifikovala, garantuje djetetu pravo na najbolji mogući razvoj, što podrazumijeva i psihosocijalnu podršku tokom školovanja.
Dvanaest škola u Tešnju svakodnevno šalje vapaj za stručnom podrškom. Sedam hiljada učenika nema kome da se obrati unutar institucije u kojoj provode pola svog dana. Hiljade roditelja prepušteno je privatnim strukturama koje većina ne može sebi priuštiti. Čekamo li da se desi nepopravljiva tragedija da bismo shvatili da je mentalno zdravlje prioritet, a ne stavka na kojoj se štedi u budžetu?
Šta zahtijevamo?
Ovo pismo nije samo kritika, već i direktan zahtjev za hitno djelovanje. Od Vas i Vašeg ministarstva, a u skladu sa gore navedenim Zakonom o osnovnoj školi ZDK (član 1. i 3.) i Zakonom o srednjoj školi ZDK (član 1.), tražimo:
- Hitno otvaranje radnih mjesta za školske psihologe (stručne saradnike) u svih 12 obrazovnih ustanova na području općine Tešanj.
- Sistemsko rješenje, a ne privremene projekte i polovične mjere koje traju po nekoliko mjeseci.
- Jasnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja djece u školskom okruženju.
Dok Vi analizirate budžete i administrativne procedure, naša djeca prolaze kroz svoje tihe oluje. Škola mora biti sigurno mjesto – a bez stručnog tima za mentalno zdravlje, ona je samo polovično sigurna.
Pozivam Vas da posjetite Tešanj, ali ne u zvaničnu, protokolarnu posjetu, već da sjednete s nama, prosvjetarima, i čujete šta nam u učionicama stvarno nedostaje.
U nadi da će razum i briga za djecu nadvladati administraciju, očekujem Vaš hitan odgovor i konkretne korake.
S poštovanjem,
Profesorica i nastavnica iz Tešnja
Mirela Buljubašić, magistrica književnosti naroda BiH I b/h/s jezika”
