Testiranje na anti-PCNA antitijela nije dio rutinskih laboratorijskih pretraga. Riječ je o specijaliziranom testu koji ljekar, najčešće reumatolog, preporučuje kada postoji sumnja na ozbiljnu autoimunu bolest.
Ova rijetka antitijela nastaju kada imuni sistem pogrešno napadne protein važan za obnavljanje i umnožavanje DNK, a njihov nalaz može biti značajan trag u postavljanju dijagnoze.
Najčešći razlog za testiranje je sumnja na sistemski eritemski lupus (SLE), hroničnu bolest koja može zahvatiti kožu, zglobove, bubrege, srce i nervni sistem. Simptomi poput dugotrajnog umora, povišene temperature, bolova u zglobovima i karakterističnog osipa na licu mogu navesti ljekara da zatraži dodatne analize. Dijagnostika obično počinje ANA testom, a ako je nalaz pozitivan, rade se i specifična antitijela, među kojima su i anti-PCNA.
Važan pokazatelj
Iako su ova antitijela izuzetno rijetka, njihovo prisustvo može ukazivati na povećan rizik od težih komplikacija lupusa. Istraživanja pokazuju da osobe s ovim nalazom češće razvijaju upalu bubrega, poremećaje centralnog nervnog sistema i smanjen broj trombocita. Ljekari zbog toga prate njihove vrijednosti i tokom liječenja, jer promjene mogu ukazivati na pogoršanje ili poboljšanje bolesti.
Šira primjena
Nekada se smatralo da su anti-PCNA antitijela gotovo isključivo povezana s lupusom. Međutim, novija istraživanja pokazala su da se mogu javiti i kod drugih autoimunih bolesti, posebno kod Sjögrenovog sindroma. Razlog za to leži u napretku laboratorijskih metoda koje danas mogu otkriti i vrlo male količine ovih antitijela.
Stručnjaci naglašavaju da se dijagnoza nikada ne postavlja na osnovu samo jednog nalaza. Anti-PCNA test uvijek je dio šire dijagnostičke obrade koja uključuje dodatne laboratorijske analize i procjenu simptoma kako bi se utvrdilo o kojoj se bolesti radi i odredila odgovarajuća terapija, piše Avaz.
Pročitajte još:
