Svaki put kada bude oboren novi temperaturni rekord, pojave se i sumnje. Kako nau\u010dnici znaju da je neki dan ili ljeto zaista bilo najtoplije otkad postoje mjerenja i da je toplotni talas zaista bio istorijski?<\/p>\n
\u0160ta zapravo zna\u010di \u201crekordna vru\u0107ina\u201d?<\/p>\n
To zavisi od toga s \u010dim se temperatura poredi.\u00a0Hiljade meteorolo\u0161kih stanica \u0161irom svijeta neprekidno prate temperaturu. Na nekoj lokaciji mo\u017ee biti zabilje\u017een rekord ako izmjerena temperatura prema\u0161i prethodni maksimum za odre\u0111eni dan, mjesec ili godi\u0161nje doba.<\/p>\n
Nau\u010dnici odre\u0111uju i regionalne i globalne temperaturne rekorde\u00a0kombinovanjem podataka meteorolo\u0161kih stanica, brodova i okeanskih bova, a zatim izra\u010dunavaju prosje\u010dne vrijednosti za ve\u0107a podru\u010dja.<\/p>\n
Koliko\u00a0daleko u pro\u0161lost se\u017eu ta pore\u0111enja zavisi od baze podataka koja se koristi. Najstariji kontinuirani niz mjerenja temperature na svijetu je Central England Temperature Data Series, koji postoji od 1659. godine.<\/p>\n
Me\u0111utim, tri najpotpunije baze podataka koje vode ameri\u010dki Goddard Institute for Space Studies, National Centers for Environmental Information i britanski Met Office Hadley Centre\u00a0sistematski bilje\u017ee temperature od 1880. godine.<\/p>\n
Na tim podacima zasnivaju se tvrdnje poput: \u201cPosljednja decenija bila je najtoplija otkad postoje mjerenja.\u201d<\/p>\n
Iako je Zemlja tokom\u00a0svoje 4,5 milijarde godina duge istorije prolazila kroz toplija razdoblja\u00a0i ekstremne temperature, dana\u0161nje zagrijavanje izuzetno je u kontekstu posljednjih 12.000 godina, koliko traje ljudska civilizacija.<\/p>\n
Kako znamo kakva je klima bila prije ljudi i termometara?<\/p>\n
Da bi rekonstruisali klimu iz daleke pro\u0161losti,\u00a0nau\u010dnici koriste prirodne zapise poznate kao klimatski arhivi. Oni omogu\u0107avaju rekonstrukciju dugoro\u010dnih promjena temperature, padavina i sastava atmosfere.<\/p>\n
Takvi arhivi\u00a0uklju\u010duju ledena jezgra, godove drve\u0107a, okeanske sedimente i fosile.<\/p>\n
\u201cOni \u010duvaju informacije o temperaturi, koli\u010dini padavina i sastavu atmosfere koje se\u017eu hiljadama, pa \u010dak i milionima godina unazad\u201d, rekla je u razgovoru za DW klimatologinja\u00a0Friderike Oto, osniva\u010dica istra\u017eiva\u010dke grupe World Weather Attribution (WWA).<\/p>\n
Najdu\u017ei kontinuirani zapis iz ledenih jezgara poti\u010de s Antarktika i obuhvata period du\u017ei od milion godina.\u00a0U drevnim mjehuri\u0107ima vazduha zarobljenim u ledu istra\u017eiva\u010di mogu izmjeriti nekada\u0161nje koncentracije ugljen-dioksida\u00a0u atmosferi.<\/p>\n
\u201cBudu\u0107i da poznajemo fizi\u010dke zakone koji upravljaju klimatskim sistemom, mo\u017eemo koristiti i klimatske modele kako bismo vidjeli kako promjene razli\u010ditih faktora uti\u010du na klimu\u00a0i vremenske prilike\u201d, ka\u017ee Oto.<\/p>\n
To je nau\u010dnicima omogu\u0107ilo da utvrde da su vi\u0161e koncentracije gasova staklene ba\u0161te kroz istoriju Zemlje bile povezane s vi\u0161im globalnim temperaturama. Prije oko 56 miliona godina velike koli\u010dine ugljenika dospjele su u atmosferu,\u00a0vjerovatno zbog vulkanske aktivnosti i osloba\u0111anja metana iz okeanskih sedimenata, \u0161to je izazvalo sna\u017eno globalno zagrijavanje.<\/p>\n
Razlika u odnosu na dana\u0161nje klimatske promjene jeste u tome \u0161to je sada\u0161nje zagrijavanje posljedica sagorijevanja fosilnih goriva koje uzrokuje \u010dovjek i odvija se mnogo br\u017ee nego u bilo kojem periodu tokom posljednjih milion godina, navodi NASA.<\/p>\n
Kako nau\u010dnici znaju da li su toplotni talasi trend ili izuzetak?<\/p>\n
Klimatolozi analiziraju podatke prikupljene tokom vi\u0161e decenija kako bi razlikovali dugoro\u010dne klimatske promjene od uobi\u010dajenih vremenskih oscilacija. Jedna izrazito topla godina sama po sebi nije dokaz da postoji trend. Me\u0111utim,\u00a0\u0161to su nizovi podataka du\u017ei, statisti\u010dke analize i klimatski modeli pouzdanije otkrivaju trajne obrasce.<\/p>\n
\u201cTra\u017ei se dosljednost.\u00a0Tra\u017ei se podudaranje svih dostupnih dokaza\u201d, ka\u017ee klimatolog\u00a0Gerald Miles\u00a0\u00a0sa Univerzitetskog koled\u017ea u Dablinu.<\/p>\n
Nau\u010dne institucije \u0161irom svijeta me\u0111u njima NASA, ameri\u010dka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) i evropska slu\u017eba Copernicus Climate Change Service prate globalne temperature koriste\u0107i razli\u010dite metode i skupove podataka. Uprkos razlikama u pristupu, sve dolaze do istog zaklju\u010dka:\u00a0Zemlja se zagrijava, a posljednje godine spadaju me\u0111u najtoplije otkad postoje mjerenja.<\/p>\n
Nau\u010dnici koriste i tzv. atribucijske studije kako bi procijenili koliku ulogu klimatske promjene imaju u nastanku ekstremnih vremenskih pojava.\u00a0Pomo\u0107u klimatskih modela upore\u0111uju vjerovatno\u0107u\u00a0i intenzitet nekog doga\u0111aja u dana\u0161njoj klimi s hipoteti\u010dkim svijetom u kojem nema zagrijavanja izazvanog ljudskim djelovanjem.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010dka grupa World Weather Attribution (WWA)\u00a0primijenila je upravo takvu analizu na europski toplotni talas iz juna 2026. godine.\u00a0Zaklju\u010dili su da je rije\u010d o najintenzivnijem toplotnom talasu ikada zabilje\u017eenom na podru\u010dju koje su analizirali. Takve temperature, prema njihovim procjenama, bile bi gotovo nemogu\u0107e u klimatskim uslovima iz 1976. godine, koja se u Evropi dugo smatrala jednom od najtoplijih.<\/p>\n
Na koje pokazatelje treba obratiti pa\u017enju u vremenskoj prognozi?<\/p>\n
Sama temperatura vazduha ne pokazuje u potpunosti kako vru\u0107ina djeluje na ljudski organizam. Zato meteorolo\u0161ke slu\u017ebe objavljuju i podatak o subjektivnom osje\u0107aju temperature,\u00a0odnosno koliko je stvarni osje\u0107aj toplote.<\/p>\n
U Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama koristi se indeks toplote (heat index), koji uzima u obzir temperaturu i vla\u017enost vazduha.\u00a0Britanski Met Office u izra\u010dun subjektivnog osje\u0107aja temperature uklju\u010duje i uticaj vjetra.<\/p>\n
Za\u0161to visoka vla\u017enost vazduha \u010dini da nam je jo\u0161 toplije?<\/p>\n
Kada je vazduh veoma vla\u017ean, sadr\u017ei vi\u0161e vodene pare, zbog \u010dega znoj sporije isparava s ko\u017ee. Time se smanjuje sposobnost organizma da se hladi, pa ista temperatura djeluje znatno toplije nego u suhim uslovima.<\/p>\n
Nau\u010dnici za procjenu optere\u0107enja organizma koriste i tzv. temperaturu vla\u017enog termometra (wet bulb temperature). Ona se mjeri tako \u0161to se rezervoar termometra obavije vla\u017enom tkaninom. Kako voda isparava, termometar se hladi \u2013 na isti na\u010din na koji isparavanje znoja hladi ljudsko tijelo.<\/p>\n
\u0160to se temperatura vla\u017enog termometra vi\u0161e pribli\u017eava stvarnoj temperaturi vazduha, to je vazduh zasi\u0107eniji vlagom i tijelu je sve te\u017ee da se rashladi, \u010dime raste rizik od opasnog toplotnog stresa.<\/p>\n