{"id":57318,"date":"2019-04-23T00:00:00","date_gmt":"2019-04-23T00:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/interesting-grothendieck.148-251-70-157.plesk.page\/index.php\/2019\/04\/23\/promocija-pjesnicke-knjige-amira-brke-nebeski-nomad\/"},"modified":"2025-02-07T19:23:21","modified_gmt":"2025-02-07T18:23:21","slug":"promocija-pjesnicke-knjige-amira-brke-nebeski-nomad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zosradio.ba\/index.php\/2019\/04\/23\/promocija-pjesnicke-knjige-amira-brke-nebeski-nomad\/","title":{"rendered":"PROMOCIJA PJESNI\u010cKE KNJIGE AMIRA BRKE \u00bbNEBESKI NOMAD\u00ab"},"content":{"rendered":"
\n

U izdanju Centra za kulturu i obrazovanje upravo je objavljena nova pjesnička knjiga Amira Brke Nebeski nomad<\/span>. Knjiga sadrži 191 sonet, a njena će promocija biti održana u petak 26. aprila s početkom u 18 sati, u programu Tešanjskog proljeća<\/span>. O knjizi će govoriti Ivan Lovrenović, dr. Enver Kazaz i Almir Zalihić.<\/p>\n

ODLOMCI IZ RECENZIJA<\/span>
<\/span><\/p>\n

Teško da u svima našim jednojezičnim književnostima ima ičega usporedivog s pjesničkim opusom koji je Amir Brka stvorio knjigom soneta Nebeski nomad<\/span>. Doista je to opus<\/span>, u punom značenju riječi: cjelovito, u se zatvoreno i dovršeno, savršeno sazdano djelo, a jedinstveno i samo svoje, poput neke gaudijevske građevine u jeziku. Soneti Amira Brke na zapanjujuće potpun način odgovaraju svim najstrožim zahtjevima što ih nalaže umjetnost soneta, a u isti mah, unutar tih nemilosrdnih zahtjeva forme i strukture, razvijaju vlastitu prozodiju i vlastitu pjesničku filozofiju. Kroz cijelu ovu vele-knjigu taj postupak, ta nevjerojatna stvaralačka avantura provedena je dosljedno, s nesmanjenim intenzitetom – tona, jezika, slike, misli, začudnih paralogizama.<\/p>\n

Ako je čitajući ove sonete uopće uputno pomišljati na srodnosti, ukazuju mi se dva primjera. Prvi, soneti Skendera Kulenovića – zbog slobode “lomljenja” sintakse, proizašle iz unutarnjega naloga pjesme, s time da je kod Brke na djelu gotovo nemogućē pomirenje slobode i stroge formalne discipline. Druga je srodnost s duhom, tonom i meštrijom gongorinske, kulteranističke tradicije soneta. To vladanje znanjima, taj tamni sjaj, taj otmjeni solipsizam, to jedinstvo leda i vatre…<\/p>\n

Ivan Lovrenović<\/span>
<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Spojiti mitsko izgnanstvo iz raja i bosansku ratnu krv tako da oni održavaju našu vječnu ukletost i da se međusobno oglédaju jedno u drugom može samo rezbar stiha koji nas vodi tamo gdje nema utjehe, a ona se mora naći. Na tom putu s nebeskim nomadom od mita u historiju, pa onda u beskraj pitanja o čovjekovoj metafizičkoj supstanci hvatao sam se u sveljudskoj drami bez odgovora i šanse da se uprkos težnji za njim ukažu makar njegove naznake. I tu, u svojoj nebeskoj odiseji, ovi soneti proizvode bol saznanja o nama koji traje od postanja do danas.<\/p>\n

Takvo čitalačko iskustvo događa se samo u susretu s poezijom koja, kao sublimacija umjetnosti jezika, dostiže svoje vrhunce. Na kraju, kad bol i stres minu, kad se ukaže utjeha u trijumfu estetskog nad udesom u koji je nebeski nomad zarobljen i u historiji i u metafizici i u mitu i u političkoj moći kao ontološkoj mreži egzistencije, ukazuje se poezija kao beskraj slobode koji nas vodi u vječnost svojim čunom-stihom<\/span>. Danima to tako traje nakon čitanja ove knjige: tegoba čitalačkog putovanja koje nas suočava s onim gotovo nemislivim, da bi nas uzdigla u najdragocjeniji estetski užitak. A iza svega dolazi divljenje šekspirijanskoj sonetnoj gesti Amira Brke koju kao da je čekao naš jezik – da mu pjesnik svojim Nebeskim nomadom<\/span> ovjeri raskoš poetske i ontološke dubine.<\/p>\n

Enver Kazaz<\/span>
<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

I drugi su u ovome jeziku upjevavali i nizali sonete. O, itekako jesu! Ali, jesam li se prije Amira Brke ikad oteo dojmu da su ti soneti poput beskućnika koji se nije oprao još od vremena kada je imao dom, i sad su mu za fotografiranje u sonetu navukli bijelu košulju, mašnu i frak? Činilo mi se da sonetni jezik započinje tamo gdje se jezik tog beskućnika pretapa u slovenski, u kojem se soneti čuju onako kako se u ovome našem čuje epski deseterac. E, to je jezik od soneta, oni se u njemu čuju onako kako se u ovome našem čuje epski deseterac. Tu je iluziju u uhu slušateljevom i čitateljevom stvorio France Prešern, i ona sad traje, starija od Prešerna. Amiru Brki je, pak, uspjelo ono što je do neki dan bilo nemoguće. Sonet bez uznesenog, povišenog, teatarskog tona, sintaksičkih akrobacija i svakojakog razjezičenja, sonet bez rasklimanih riječi i govora o ničemu. Soneti Amirovi su uglavnom o onome što on živi i što živi njegov jezik. Soneti Tešnja i tešanjske svemirske okolice, Bosne i čovjekova tijela, knjiga pročitanih, sjećanja i nesjećanja…<\/p>\n

Ovu ću godinu pamtiti kao godinu soneta. Godinu u kojoj se moj jezik oslobodio beskućništva.<\/p>\n

Miljenko Jergović<\/span>
<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

O AUTORU<\/span>
<\/span><\/p>\n

Amir Brka rođen je u Tešnju 1963. godine. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1987.). O njegovim knjigama objavljen je veliki broj književnokritičkih tekstova, eseja i studija, kao i četiri knjige (Vojislav Vujanović, Enver Kazaz, Almir Zalihić, zbornik sa naučnog skupa). <\/span>Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine 2010-2014. godine, glavni je urednik časopisa za kulturu Diwan<\/span>(Gradačac).<\/p>\n

Objavljene su mu slijedeće knjige:<\/span>
<\/span><\/p>\n