Godina 2012 ostati će zlatnim slovima upisana po povratku jedne veoma interesantne pasmine peradi bosanski pijevač u Bosnu i Hercegovinu. Tamo davno od 1800-1900. godine u Bosni i Hercegovini bile su tri domaće pasmine peradi: živičarka, bosanski pijevač i bosanska patuljasta kokoš.
Osnovna odlika bosanskih pijevača je kukurikanje. Bosanski pijevač pripada jednoj malobrojnoj skupini peradi u kojoj su još: denizli pijevač iz Turske, bergischen pijevač i patuljasti bergischen pijevač iz Njemačke, kosovski pijevač iz Kosova, tomaru, koeyoshi, totenko iz Japana, yurlower iz Rusije, indonezijski pjevač iz Indonezije i još jedna pasmina a to je beratski pijevač iz Albanije. Beratskog pijevača sam ostavio zadnjeg radi toga što neki autori ovu pasminu poistovječuju sa bosanskim pijevačem i tvrde da su i njega sa sobom donijeli Bosanci prilikom migracija u Albaniju, a tako je i bosanski pijevač stigao i u Tursku. Bosanski pijevač je zastupljen i njemačkoj peradarskoj literaturi starijeg datuma i već se polako gubila nada da je pasmina nažalost izgubljena.
Novija historija ove pasmine bilježi ime njemačkog zoologa Michaela Reimanna koji je na stočnoj pijaci u Turskoj prepoznao dva pijetla bosanskih pevača 2004. godine. Michael Reimann je istraživač rijetkih pasmina peradi a i u literaturi je poznat po natpisima o tim pasminama. Pijetlovi su ubrzo nakon pronalaska prebačeni u Njemačku, pronađene su adekvatne kokoške…i tu dolazimo do jednog drugog imena M. Reimannovog kolege Armina Sixa iz mjesta Cölbe u Njemačkoj.
On je najzaslužniji za naglu popularnost pasmine i njeno razmnožavanje i to prvo u Njemačkoj a kasnije kako ćemo vidjeti i u Bosni i Hercegovini. Armin Six nije nepoznato ime u peradarskim krugovima, veoma je angažovan i kao autor brojnih knjiga iz oblasti peradarstva naprimjer: „Viandot i patuljasti viandot“ je jedna od njegovih knjiga, ponekad se pojavljuje i kao koautor a takvo jedno kapitalno djelo je „Veliki standardi peradi u boji“ koji potpisuje u saradnji sa Walterom Schwarzom. Mislim da ima jedno 7-8 objavljenih knjiga a uz to idu i brojni stručni prilozi u peradarskim časopisima ali i na internetu. Podrazumijeva se da je pisao i o bosanskim pjevačima a napravio je i standard za pasminu bosanski pjevač.
U Njemačkoj imamo oko desetak uzgajivača bosanskih pjevača i oni učestvuju i na takmičenjima u kukurikanju i već su postignuti i odlični rezultati. Rekord je postignut 2012. godine kada je pijetao Victorie Kästner postavio rezultat od 14.sekundi kukurikanja. Iste godine u Bosni i Hercegovini su se izlegli prvi pilići od poklon jaja Armina Sixa (4 bijela pijetlića i osam bijelih kokica, 3 crna pijetlića i 3 crne koke). Taman sam se našao na pravom mjestu kada su u Tešnju prstenovani prvi primjerci. Povratak pasmine peradi bosanski pijevač u Bosnu i Hercegovinu pratim od prvog dana, evo recimo krajem marta 2013. godine bio sam u Tešnju u Bosni i Hercegovini, kakva je trenutno situacija kada su u pitanju bosanski pjevači pitao sam Edina Jabandžića predsjednika saveza BiH (u to vrijeme) ?
„Ja sam izuzetno zadovoljan, danas ovu našu prastaru pasminu uzgaja pet uzgajivača i to: ja (Edin Jabandžić), Faik Hadžimujić, Ahmet Brka, Adnan Mujić, Hamdija Panjalić, jedno jato je otišlo u Goražde, a trenutno se skupljaju jaja za jednog odgajivača iz Bosanske Gradiške i Joku Hasić (predsjednicu Odbora peradara), uskoro će na red doći i jedan uzgajivač u Ljubuškom. Sada već imamo i sopstvenu proizvodnju jaja a i saradnja sa profesorom Arminom Sixom iz Njemačke koja funkcioniše odlično, evo za jedno 1 do 2 sata stiže pošiljka jaja od A. Sixa. Ali to nije sve, samo u ovoj godini smo izlegli već 70 pilića a trenutno u inkubatoru imamo 90 jaja.“
Kakvi su planovi kada su bosanski pevači u pitanju pitam Emina Karahodžića predsjednika Udruženja iz Tešnja (u to vrijeme)?
„Tešanj ima velike ambicije kada je ekspanzija bosanskih pevača u pitanju i mi ne krijemo da želimo biti centar uzgoja ove pasmine za sada u Bosni i Hercegovini a kasnije i šire. Na državnom planu očekujem uskoro sjednicu Standard komisije Odbora živinara saveza BiH, i raspravu o standardu bosanskih pevača. Formirati ćemo i Klub odgajivača bosanskih pevača, razmišljamo o Kupu Tešnja (takmičenju u pevanju-kukurikanju pijetlova) a i o specijalki bosanskih pevača na našoj narednoj izložbi u januaru 2014. godine.“
Ambiciozno nema šta, na osnovu čega temeljite te ambicije?
„ Ambiciozno jeste, ali imali smo dva kruga razgovora sa profesorom Arminom Sixom u Lajpcigu za vrijeme EE-izložbe i bio si prisutan na završnim razgovorima o jednoj dugoročnoj saradnji a i aktivnosti domaćih uzgajivača daju odlične rezultate. Tako da ja mislim da su ambicije realne“. Optimističan je Edin Jabandžić.
Poslije ovoga teoretskog dijela na red je došla da se testira osnovna karakteristika-odlika ove pasmine oglašavanje-pjevanje-kukurikanje. Ispustili smo jedno jato u vočnjak i nismo dugo čekali da pjetao počne da kukuriče. To se sve dobro vidi i na fotografijama jer foto aparat je uhvatio i te momente. Međutim ja nisam baš bio zadovoljan dužinom kukurikanja koje je iznosilo 7-8 sekundi (a koje može biti i do 14 sekundi.). Dobio sam odgovor da je pračenjem konstatovano da pijetlovi sa jednostavnom krestom kraće kukuriču u odnosu na pijetlove koji imaju bobičavu krestu (u literaturi poznata i kao ružasta kresta). U daljoj selekciji strogo će se voditi računa o kukurikanju i u selekciji prednost će imati petlovi sa dužim kukurikanjem.
Evo prošlo je osam godina i rezultati koji su postignuti sada su vidljivi. Tešanj je postao centar uzgoja ove interesantne pasmine peradi a Bosna i Hercegovina je dobila svoju izvornu pasminu i to kao prvu priznatu pasminu peradi u Bosni i Hercegovini.
Postupak je bio proceduralan i prvo je Udruženje za odgoj sitnih životinja u Tešnju u oktobru 2019. godine (30. 10.2019.) podnijelo zahtjev Savezu za uzgoj sitnih životinja u Bosni i Hercegovini za priznanjem ove pasmine.
Na XI državnoj izložbi sitnih životinja u Sarajevu pasmina je i priznata i to 20.01. 2020. godine.
Sada se odmah otvorilo pitanje evropskog priznanja ove pasmine? Treba reći da je početni entuzijazam splasnuo i danas bosanske pjevače imamo kod četiri odgajivača iz Tešnja: Adnana Hadžimehića, Edina Jabandžića, Seada Delića i Adema Salibašića u Gradiški ih ima kod Tomislava Čanića u Zenici kod Hasana Softića itd.
Evo nas u Tešnju na velikoj i historiskoj izložbi 2024. godine,naravno tu su izloeni i bosanski pijevači a izlagali su: Adnan Hadžimehić, Edin Jabandžić, Esad Djedović, Esmir Ahmetagić, Amir Kantić i Muris Šarotić, sa ukupno 57 izložbenih grla. Na izložbi je bio prisutan i predsjednik sekcije za peradarstvo EE-saveza Andy Verelst (Belgija), koji je upotpunosti upoznat sa situacijom oko ove naše pasmine peradi a ranije je već bio kod nas i poznaje situaciju oko bosanskih pjevača do u detalje. Razgovori između naših predstavnika i uvaženog gosta vodili su se u pravcu kojim putem da ide naše Udruženje u pravcu ka evropskom priznanju ove naše domaće pasmine peradi.
U koliko ima zainteresiranih za uzgoj bosanskih pijevača predlažem da se obrate predsjedniku Udruženja u Tešnju Harisu Rahmanoviću radi dogovora oko nabavke bosanskih pijevača i eventualnog uključivanja u rad Udruženja!
Tekst i foto Ivica Kovač
