O zaštiti ljudskih prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, i posebno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, razgovarali smo sa advokaticom Azrom Alić Bedak. Poseban značaj imaju predmeti koji ukazuju na sistemsko kršenje ljudskih prava, jer uspjeh u takvom predmetu može proizvesti posljedice za stotine ili hiljade drugih građana koji se nalaze u istoj ili sličnoj pravnoj poziciji.
Alić Bedak je govorila o slučajevima građana koji su dobili pravosnažne presude i priznato pravo na materijalnu naknadu, ali svoje potraživanje nisu mogli naplatiti jer im je, umjesto isplate, objašnjavano da država nema dovoljno novca.
Govoreći o značaju Evropske konvencije o ljudskim pravima, Alić Bedak istakla je da pravo na pravično suđenje ne podrazumijeva samo donošenje presude.
“Po Evropskoj konvenciji za ljudska prava, pravo na pravično suđenje podrazumijeva ne samo da običan čovjek ili grupa građana dobije tu presudu kao deklaratornu, da je okači na zid i ima to. Pod sudovanjem se smatra i izvršenje te presude”, kazala je Alić Bedak.
Prema njenim riječima, Evropski sud za ljudska prava i Evropska konvencija daju garanciju i zaštitu da građani mogu istrajati u svom pravnom putu od početka do kraja.
Slučaj Zeničko-dobojskog kantona
Kao jedan od konkretnih primjera navela je slučaj u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje su novi kolektivni ugovori za policijske službenike i prosvjetne radnike usvojeni 2005. ili 2006. godine predviđali određena uvećanja novčanih davanja i plaća.
Međutim, navela je Alić Bedak, Vlada Zeničko-dobojskog kantona, kao njihov poslodavac, prilikom obračuna i isplate plaća nije poštovala kolektivni ugovor, već su plate obračunavane prema starom, nevažećem kolektivnom ugovoru.
Alić Bedak kaže kako su se građani obraćali redovnim sudovima i tražili da sud obaveže poslodavca na isplatu razlike u plaći. Nakon postupaka pred domaćim sudovima, uključujući prvostepeni i drugostepeni sud, Vrhovni i Ustavni sud, dobili su presude kojima je potvrđeno njihovo pravo na novac.
Navela je da je u periodu od desetak godina više od 4.200 građana bilo u sličnoj ili istoj poziciji, odnosno da su dobili presude, ali nisu naplatili svoja potraživanja.
Dug Vlade ZDK iznosio 300 miliona KM
Prema njenim riječima, dug Vlade Zeničko-dobojskog kantona po pravosnažnim presudama 2017. godine iznosio je 300 miliona konvertibilnih maraka.
“Skoro kao visina godišnjeg budžeta kantona”, kazala je.
Objasnila je da je glavnica činila približno polovinu ukupnog duga, dok je zakonska zatezna kamata dosegnula visinu glavnog duga.
Istovremeno, od 2006. godine u budžetu su se izdvajala sredstva za izvršenje pravosnažnih izvršnih presuda, u iznosima od 100.000 do 300.000 KM godišnje.
“Ne treba biti matematičar da bi se izračunalo koliko stotina godina bi se tim intenzitetom naplatio taj dug”, kazala je Alić Bedak.
Predmet pred Evropskim sudom za ljudska prava
Alić Bedak je kazala da je nakon obraćanja grupe građana i njihovog advokatskog tima Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, traženo je da Sud utvrdi da li je ponašanje države predstavljalo zadiranje u pravo na imovinu garantovano članom 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i da li je predugo čekanje na isplatu ustvari kršenje prava na pravično suđenje.
Evropski sud je 2018. godine donio prvu presudu po tim aplikacijama.
“Presuda se zove Kunić II, kojom je utvrdio da je ovakvo ponašanje države direktno zadiranje, odnosno kršenje prava i na pravično suđenje i na imovinu, jer ta utvrđena njihova potraživanja u stvari u konvencijskom smislu predstavljaju njihovu imovinu”, kazala je Alić Bedak.
Presudama je Bosni i Hercegovini, navela je, naloženo da u roku od tri mjeseca osigura adekvatne mehanizme kako bi aplikantima bio isplaćen novac.
Utvrđeno sistemsko kršenje ljudskih prava
Alić Bedak posebno je istakla značaj činjenice da je utvrđeno sistemsko kršenje ljudskih prava:
“Ovdje je utvrđeno da se radi o sistemskom kršenju ljudskih prava. Kada pričamo o sistemskom, znači da se nalazi neka veća kritična masa građana u istoj ili sličnoj poziciji”, kazala je Alić Bedak i dodala:
“Evropski sud za ljudska prava tražio je od Bosne i Hercegovine da osigura akcioni plan i pronađe način da se u razumnom roku, u skladu s ustavnim i konvencijskim pravilima, građanima isplate potraživanja”.
Nakon prvih presuda, kako je kazala, uslijedio je niz novih presuda Evropskog suda za ljudska prava, kojima je utvrđivano kršenje prava i nalagano državi da isplati novac.
Prema riječima Alić Bedak, vlade kantona su u početku rješavale pojedinačne slučajeve, ali su nakon većeg broja presuda shvatile da je potrebno sistemski riješiti problem.
Važno je da građani znaju da imaju prava
Govoreći o položaju građana i njihovom odnosu prema sudskim procesima, Alić Bedak kaže da postoji strah od traženja legitimnih, zakonskih i ljudskih prava kroz institucije.
Istakla je da je važno educirati građane i pokazati im da zakon nije samo slovo na papiru, već da postoje procesne mogućnosti za ostvarivanje prava.
“Nažalost, moj lični dojam i dojam kroz moj posao koji vodim je da su građani Bosne i Hercegovine nedovoljno, prije svega, educirani u pogledu šta i na šta imaju pravo, na šta nemaju pravo”, kazala je Alić Bedak.
Dodala je da ostvarivanje prava otežavaju i ekonomska i finansijska situacija države i pojedinca, kao i uvjerenje građana da su advokatske i sudske usluge preskupe.
Uloga ombudsmena
Govoreći o institucijama koje bi trebale pružati podršku građanima u zaštiti njihovih prava, Alić Bedak je navela i instituciju ombudsmena.
“Moja iskustva sa ombudsmenom su, ja govorim na svojim iskustvima, zaista pozitivna”, rekla je Alić Bedak.
Međutim, istakla je da su prava ombudsmena zakonski ograničena, te da on može davati preporuke i utvrđivati određene činjenice, ali da sve ostaje u okviru zakonskih ograničenja.
Na pitanje da li je država nakon svih ovih slučajeva promijenila način postupanja, Alić Bedak je odgovorila:
“Pa, nažalost ne. Evo, bit ću krajnje iskrena, nažalost ne”.
Prema njenim riječima, problemi se i dalje rješavaju pojedinačno, od slučaja do slučaja, umjesto da se djeluje preventivno i sistemski, piše BHRT.
