Laka dostupnost meda na tržištu dovodi u pitanje njegovu kvalitetu pa je od velike pomoći poznavati razliku između lažnog i pravog.
Iako je samo detaljnom analizom moguće provjeriti pravi sastav meda, postoje i neki testovi koji pomažu odgonetnuti porijeklo ovog najprirodnijeg izvora zdravlja.
- Čitanje sastava na poleđini tegle meda prvi je korak koji pomaže u odabiru kvalitetnog čistog meda koji u sebi ne sadrži aditive. Naime, proizvođači moraju naznačiti sastav meda i njegov postotak u količini.
- Prirodni med nije ljepljiv, testiranje je moguće ako malo meda protrljate između prstiju, pravi med trebao bi se upiti u kožu. Ako masa trljanjem postaje ljepljiva, znači kako takav med sadrži šećer ili umjetne zaslađivače.
- Nekoliko žlica meda stavite u posudu i potom ga zagrijte na visokoj temperaturi u mikrovalnoj pećnici. Pravi će se med karamelizirati, dok će lažni postati pjenast i prepun mjehurića.
- Nekoliko kapi meda na papirnatom ubrusu također otkriva čistoću sastava, naime ako med nakon nekog vremena ne probija papir, znači kako je čist. U protivnom, onaj koji sadrži vodu u svom sastavu probit će papir nakon samo nekoliko sekundi.
- Trik kojim se pčele služe u obrani od nepoželjnih gostiju u svojoj košnici, kao što su mravi, siguran je test na ispravnost meda. Stoga jednostavno malo meda treba staviti u blizini mravi, ako je prirodan, mravi će ga zaobići.
- Voda pomiješana s čistim medom najlakši je indikator sastava meda, naime čisti će se med u vodi zgrudati i pasti na dno čaše, dok će se lažni početi otapati.
- Bockanje u ustima i osjećaj spaljenog jezika uzrokuje čisti prirodni med, dok lažni nema takav učinak na nepce.
- Med namažite na šnitu kruha, ispod čistog kruh će postati tvrd, dok će lažni navlažiti površinu, naravno zbog količine vode u svom sastavu.
- Pomiješajte malo meda sa žumanjkom. Ako je med čist, kada istučete žumanjak, izgledat će kao da je kuhan.
- Čisti med s vremenom se kristalizira, lažni i nakon podužeg pohranjivanja zadržava tekući sastav poput sirupa, piše Zadovoljna.
