Testiranja genetskih uzoraka koja se provode u našoj zemlji trebala bi zabrinuti velik broj muškaraca jer se pokazalo kako svaki peti među onima koji se takvim provjerama podvrgnu zapravo nije biološki otac djeteta kojemu je upisan kao roditelj u matičnim knjigama.
Podaci Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu i Zavoda za sudsku medicinu u Banjoj Luci dokazuju kako je je razmjerno veliki broj slučajeva u kojima analiza DNK uzoraka potvrđuje sumnje muškaraca u očinstvo.
U Sarajevu se godišnje u prosjeku obradi oko stotinu zahtjeva za utvrđivanje očinstva, a među onima koji to traže ima osoba iz svih društvenih slojeva.
Bude tu običnih radnika, nastavnika, ali i nezaposlenih, poznatih i nepoznatih osoba u javnosti, no svima je zagarantirana anonimnost, kazala je Jasmina Hindija-Čakar, DNK analitičar.
Tokom 2016. godine u sarajevskom je institutu obrađeno 50 zahtjeva za DNK analizu, pri čemu je utvrđeno da svaki peti muškarac nije biološki otac djeteta.
“Imali smo dosta mučnih situacija. Događalo se da ljudi cijeli život prožive ne znajući da nisu pravi roditelji svog djeteta”, kazala je Hindija-Čakar.
U Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju rade čak i analizu DNK uzoraka preminulih osoba, opet sa zahtjevom utvrđivanja očinstva.
Uglavnom je riječ o slučajevima kada nastane spor oko nasljeđivanja imovine preminulih.
Još su zanimljiviji rezultati do kojih dokaze u banjalučkom Zavodu za sudsku medicinu.
Branka Zorić, DNK analitičarka, kazala je kako statistika pokazuje da tamo svaka treća analiza pokazuje da osoba koja ju je zatražila zapravo nije biološki otac svog djeteta.
“Imamo slučajeva kada analizu traže i muškarci od 70 ili 80 godina”, kazala je Zorić.
Suočavanje sa sumnjama u preljub u BiH po osobi staje 250 konvertibilnih maraka (127 eura), a ukoliko analizu “u paketu” zatraže otac, majka i dijete onda je cijena 700 KM (358 eura).
Izvjesna utjeha za muškarce u BiH je što oni nisu ni bolji ni gori od regionalnog prosjeka kada je riječ o seksualnim avanturama s vidljivim posljedicama.
Statistika pokazuje kako u Hrvatskoj također svaki peti muškarac zapravo nije otac djetetu kojemu je službeno roditelj, a u Srbiji je to slučaj kod svakog trećeg muškarca koji se podvrgne provjerama očinstva.
