Na našim prostorima nekako je prirodno da dječaci više vole fudbal od djevojčica i da u ranom djetinjstvu već počnu s igranjem ovog sporta. Tada se razvija njihova mašta i sanjarenje da će baš oni, jednog dana, biti popularni poput svjetski poznatih fudbalskih zvijezda.
Tragom svojih snova ide i devetogodišnji Amar Bajrić iz Šija kod Tešnja, koji trenira tri puta sedmično i gotovo sa svakog fudbalskog turnira donese po neku medalju. Iako u općini Tešanj postoje brojni fudbalski klubovi i škole fudbala, on trenira u Doboju, tridesetak kilometara udaljenosti od kuće. Zbog čega su se na taj čin odlučili, kazali su nam Amarovi roditelji, Alisa i Aldin.
– Za školu fudbala „Ačko“ čuli smo preko nekih poznanstava, a činila nam se primamljivom jer je imala potpisan ugovor sa „Crvenom zvezdom“ iz Beograda. Svaki roditelj traži nešto što je bolje za njegovo dijete gdje će imati neke veće prilike. On je počeo trenirati sa nekih četiri i po do pet godina. To mu je tada bila neka kao igraonica da to zavoli i krene. Poslije uz kvalitetan rad svih trenera koji su profesionalni i nemamo nikakvih zamjerki, od dana kada je počeo trenirati, pa sve do sada, prezadovoljni smo i uslovima i radom sa djecom, jer svoj djeci posvećuju jednaku pažnju.
O odlasku na treninge govorio nam je otac Aldin.
– Trenutno ga vozimo dva puta sedmično na treninge, a treći dan, većinom je utakmica, ali ako nije onda je ponovo trening. U ove četiri godine sa treninga možda da je izostao neka četiri do pet puta. Prvu medalju je osvojio u Sarajevu sa ne punih pet godina, kada je bio turnir u Ilijašu. Već tada se isticao od sve djece. Čini mi se da na tom turniru njegova ekipa nije primila niti jedan gol, a dali su oko 25 golova. Svi su njih pratili i gledali.
Želi biti kao Messi
Devetogodišnji Amar, jednog dana želi postati dobar fudbaler, baš kao i njegov uzor Messi.
– Osvojio sam oko trideset medalja. Ima i zlatnih i srebrenih i bronzanih, a najviše je zlatnih. Imam treninge tri puta sedmično, utorkom, četvrtkom i subotom. U školi fudbala „Ačko“ imam puno prijatelja, a samo neki od njih su: Nikola, Tarik, Sergej, Ratko, Danijel, Nikša i Ensar. S njima provodim najviše vremena. Mimo treninga često odem sa svojim drugarima u park u Doboju i tamo se družimo.
Zahvaljujući jednoj uspješnoj utakmici kada je Amar dao pobjednički gol, dobio je priliku i poziv od trenera Crvene zvezde da dođe na nekoliko treninga u Beograd.
– Crvena zvezda iz Beograda za generaciju 2013/2014 godište je jedna od najjačih i neporaženi su. Kada su gostovali kod nas u klubu „Ačko“ igrali su prijateljsku utakmicu i bilo je 1:1. Onda je Amar dao pobjednički gol za 2:1, te je sa svojim timom uspio da pobjedi i ekipu Crvene zvezde. Poslije toga dobio je poziv od njihovog trenera da ode u Beograd na probu i odradi nekoliko treninga. To smo i učinili i oduševljeni smo.
Majka Alisa uputila je poruku i svim roditeljima.
Svako svoje dijete vidi kao najbolje, ali nekako je najveći uspjeh kada zajedno sa svojim djetetom proživljavate ovako nešto, ovako lijepu priču. Jako smo ponosni na njega i na to što on na taj način nam sve to vraća. Sve to što mi ulažemo i borimo se za njega on nam vraća tako dobrim rezultatima. Savjet svim roditeljima jeste da usmjere djecu, ne mora to biti fudbal, može to biti bilo koji drugi sport. Jer djeca se tako kreću u nekoj zdravoj sredini, u ovom vremenu kada je sve jako teško, bit će na nekom pravom putu, jer kroz sport, smatram, da moje dijete gazi nekim dobrim stopama da izgradi neki svoj život.
Pizza i bazen poslije utakmica
Sada već tradicionalno, nakon svake utakmice, roditelji i treneri, iz ove škole fudbala se okupe i zajedno s djecom odu na neki bazen ili u restoran. Aldin i Alisa nam kažu da su sada već svi postali jedna mala porodica.
– Poslije svakog turnira stvorili smo neki običaj pa odemo sa djecom da sve to proslavimo. Odvedemo ih na pizzu da se oni malo poslije druže, da se opuste. Odemo i na bazene da uživaju malo od sporta. Roditelji ostale djece su zaista svi jako dobri prijatelji. Fudbal nas je spojio da smo svi kao jedna porodica. Svi se međusobno družimo i pazimo pomažemo jedni drugima. Mimo treninga fudbala družimo se i privatno.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
