Husein Ahmetlić već osam godina, od 2017., prevozi tabute žrtava genocida u Srebrenici na vječni smiraj u Potočare.
On je za “Avaz” kazao da mu teško pada, svaki put, i da i sam često zaplače.
On to radi dobrovoljno. Iz srca, kako samo bosanski čovjek zna. Ne traži ni hvala. Kada god novinari razgovaraju s njim, naglašava nekoliko stvari – da nikada ne treba zaboraviti šta se dogodilo Bošnjacima i da uvijek zaplače.
Koliko ozbiljno pristupa ovom poslu, činu vožnje kamiona od Visokog do Srebrenice, odnosno Potočara, govori njegova rečenica “razmišljam kao da je moje dijete tu, da moja majka čeka dijete da ukopa”.
Husein ne traži da mu se odaje bilo kakvo priznanje. Neka ovaj tekst bude u to ime. Veliki čovječe.
