Gimnazija “Musa Ćazim Ćatić” iz Tešnja ovih dana s ponosom ističe primjer svoje bivše učenice, Azelme Halvadžić, čija priča danas nadmašuje granice učionica.
Azelma, kako navode iz Gimnazije nekada inteligentna, rječita i odvažna gimnazijalka, danas je stjuardesa koja s osmijehom i crvenim karminom leti između kontinenata, noseći sa sobom duh Bosne i Hercegovine – i doslovno i simbolično. Kako sama kaže, put od pogleda na komšijin plastenik do matcha latte-a s pogledom na Burj Khalifu bio je i brz i nevjerovatan.
U emotivnom i duhovitom svjedočanstvu koje je podijelila sa školom, Azelma opisuje svoj prvi let za Sidnej, gdje je jet lag bio toliko snažan da je zaboravila koji je mjesec, te susrete sa ljudima iz svih krajeva svijeta – od kolega koji nikad nisu čuli za Bosnu, do slučajnih saputnika koji iz drugog reda aviona uzviknu: “Tako je, zemljače!”
Halvadžić kroz svoje putopise prenosi mnoštvo anegdota, kulturnih razlika, ali i univerzalnih vrijednosti koje je naučila u rodnom Tešnju.
Njenu priču prenosimo u cijelosti:
“Kada razmišljam o svom poslu u glavi mi se vrti naslov “ iz Tešnja na šest kontinenata” referenca na knjigu “iz Kotlanica na četiri kontinenta” samo što je Kemal Aličehajić pisao o ekonomiji, a ja, pa, o stjuardesama. Umjetnost sipanje šampanjca na visini gdje ni ptice ne lete bez vize – sa osmijehom i crvenim karminom,
Do juče pila kafu s pogledom na komšijin plastenik, sada matcha latte s pogledom na Burj Khalifu.
U Dubaiju skromno stanovanje znači stan sa bazenom i pogledom na fontane, metro ima “Gold class” kabinu, a +47 stepeni je normalan ljetni dan.
Cimerica mi je Bjeloruskinja koja misli da je ajvar vrsta parfema, a najbolja drugarica Makedonka, koja iz nekog razloga ne podnosi moju cimericu.
Zbog imena i prezimena, kolege me upamte kao “ona sa čudnim imenom” iako firma broji više različitih nacionalnosti nego UN članica. Polovina tih nacionalnosti nikada nije čula za Bosnu i Hercegovinu, pa sam ja bila pravi ambasador ćevapa, prirodnih ljepota i fraze “ Bosna ti je Švicarska na budžetu”.
Ali ima naše raje svugdje. Gdje se najmanje nadaš, kažeš onako oštro nekom napornom putniku, a čuješ tamo iz drugog reda aviona “ tako je brate, ne daj na sebe zemljače”.
Nosila sam pekmez od jabuka, carinik gleda k’o da je biološko oružje, kažem “ umoči prst – ubijati može samo od šećera”.
Prvi let Dubai – Sidnej.
Jet lag bio takav da sam zaboravila koji je mjesec. Jela avokado tost od 22 dolara i gledala papagaje pametnije od nekih putnika u economy klasi.
Drugi let – Mumbai
Turbulencije, curry i putnik koji traži “viski u čaj jer mu srce zebe”.
I tako Azelma leti dalje – između vremenskih zona, kultura i svjetskih čuda. Kad sleti, spava 16 sati bez prekida.
Ponovo u jutru let na drugu stranu planete, u veče suši u rooftop baru grada kome ne znam izgovoriti ime.
Svaki je let reality show u nastavcima.
U Kanadu sam išla da gledam prvi snijeg godine. U Petrograd da gledam bijele noći. U Njemačkoj srela Nijemca koji mi se izvinjava, jer sam ja njemu stala na nogu. Na Baliju sjedila sa majmunom koji nam radi selfie. Na Novi Zeland išla da grlim alpake – to me je emocionalno dotuklo. Safari u Nigeriji sam umirala od smjeha, jer su kolegice grcale u suzama što je lav ulovio zebru. Vodič snima i govori “ ovo će imati milion pregleda na tik toku”. U Tanzaniji smo kasnili na let, jer nas je žirafa blokirala u saobraćaju…
Skupila sam magneta, da je mati morala kupiti još jedan frižider da ih ima gdje okačiti. Poštaru se smrkne kad vidi još jednu razglednicu od mene. Čovijek mi je naučio raspored letenja. Otac unaprijed izgugla svako mjesto na koje idem i pripremi pet zanimljivosti, a mati viče :” nemoj zaboravit da zatvoriš vrata aviona”.
I kad sletim kući za Bajram, s koferom napunjenim hurmama i čudnim čajevima sa Šri Lanke, i dalje moram obući papuče iz Binga, pokositi avliju i odgovarati na pitanje “ kad se misliš udavati bona?”
– ali nema ništa ljepše nego kad bosanska duša sleti u svijet, pa ga osvaja šalom, smijehom i merhametom.” – poručuje Azelma.
