Piše: Fuad Šišić
Lahko je govoriti kad se ima šta reći,
ali je teško imati što reći kad valja govoriti.
Tadeusz Kotarbinski
Burna je bila 30. sedmica 2022. godine u Bosni i Hercegovini. Mediji su najavili izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH od strane Visokog predstavnika u BiH. Mediji, a i mnogi političari, trudili su se pojasniti najavljenu odluku Visokog predstavnika umjesto Visokog predstavnika dok je ovaj mudro i tužno, ili nužno šutio. Onda su lideri probosanskih političkih stranaka pozvali građane na proteste pred zgradu OHR-a, onda su građani i politički lideri (i njihove supruge) izašli na proteste. A protesti k’o protesti, na njima se čuje svašta, i ono što je potrebno i ono što je nepotrebno, suvišno, štetno. Tako je bilo i ovoga puta. Ipak, oni koji su izašli na proteste (ogromna većina) bila je tu jer su preživjeli svašta, naslušali se svega i željeli su kazati da je dosta izmišljanja tople vode na račun demokratije u Bosni i Hercegovini. Onda je Visoki predstavnik pozvao lidere političkih stranaka koje djeluju u Parlamentu Federacije BiH i na njih se izgalamio, k’o na malu djecu i objasnio da će donijeti samo tehničke izmjene Izbornog zakona, a liderima političkih stranaka je ostavio još neko vrijeme da urade svoj posao sami.
Onda je krenuo napad od HDZ-a BiH, HDZ-a Hrvatske i Predsjednika Republike Hrvatske, i još ponekih na sam događaj protesta građana u Sarajevu, kvalificirajući skup svakakvim imenima kao i napad na Visokog predstavnika jer misle da je popustio pod pritiskom i nije donio najavljene izmjene u korist HDZ BiH. Ali problem koji je doveden do usijanja baš pred izbore – ostaje. Čudno, veoma čudno. Kao da se radi o scenariju. Nadam se da nije tako, jer su to opasni scenariji. A onda lider jedne poznate probosanske političke stranke izjavi da smo se prebrojali (govorio je na stranačkom skupu pa nije jasno ko smo mi, onda je rekao da smo prebrojali i lovce a nije jasno ko smo mi da prebrojavamo lovce, pa onda smo prebrojali mlade i opet nije jasno ko smo i koje mlade smo prebrojali – stranačke, svih probosanskih stranaka, jednog naroda, svih naroda i građana!?). A onda je lider dodao i to da ćemo mlade koji odlaze zamijeniti robotima. I opet nije jasno ko smo mi a ko su roboti? Uglavnom, u cijeloj izjavi nije jasno ko smo mi.
Možda je i bilo jasno prisutnima na stranačkom skupu da se radi o njima, o stranačkoj infrastrukturi i spremnosti da se bore za opstanak na vlasti. Ali, što bi narod rekao, vrag je odnio šalu. Mnogi drugi su na svoj način razumjeli “ko smo mi”. Mi smo prijetnja. I nije problem kada te prijetnjom smatraju politički protivnici, dokazani povremeni neprijatelji kroz historiju ali kada te počnu opominjati prijatelji, prozivati, biti šokirani onda je to ozbiljna stvar. Makar se radilo o stranačkom skupnom zagrijavanju pred početak kampanje, makar to bilo upućeno isključivo članovima svoje stranke kako bi izborni slogan kroz riječ SIGURNOST dobio snagu kroz sopstvenu retoriku – nikako ne bi trebalo davati povoda za napad onima kojima povod ne treba. To je kao da im se daje u ruke upravo ono što im nedostaje iako to stalno tvrde da imaju u rukama.
A prijatelje treba čuvati. Kakvi su – takvi su, boljih na sceni nemamo. I nikako ne treba tražiti opravdanje u četničkim izjavama, niti se na bilo koji način s njima porediti. Čini se da kako se ne vodi interno računa o prijateljima, unutar organizacije, unutar sopstvene stranke – to prelazi u naviku pa se počelo tako ponašati i prema prijateljima Bosne i Hercegovine. Ovi unutra ili šute, ili su otišli. A ovi vanjski, oni otići neće a vidimo i čitamo ovih dana i ne šute. Treba pogledati Dejtonskom ustavu BiH u oči, i Vašingtonskom sporazumu (bošnjačko-hrvatska federacija) i jasno će se vidjeti da je Bosna i Hercegovina zaključana. Dejtonski ustav nije mogao podnijeti da se sankcionišu politike koje su proizvele ratne zločince nego je te politike ostavio da sudjeluju ravnopravno u demokratskim izborima. Ono što je Dejton podnio je da se ne može teritorijalno Srbija proširivati ali može graditi tzv. Srpski svet, ne može Bosna i Hercegovina otići u bilo kakve istočne integracije jer su tu punopravno u svim odlukama prisutni Hrvati, ne može se praviti nikakva “muslimanska” vlast jer se radi o zajedničkim institucijama, ne može se graditi nikakav normalna građanska država bez pune suglasnosti naroda i građana. To je to. Za sada nema ni približne a kamoli pune saglasnosti. A postavljeni uslovi za kandidatski status EU se bez prethodne saglasnosti isto tako ne mogu ispuniti. Dakle, sjedi Bosno gdje si – da si, a i Hercegovino.
Stoga, za početak bi bilo dobro, nakon što smo se prebrojali da nađemo i odgovor na pitanje s početka teksta “ko smo mi?” – u okviru Ustava i zakona. Jer sve ovo više liči da zločinačka ratna naredba “razvucite im pamet” daje rezultate. Iako nam je lider veoma potreban isto tako je jako važno da naša pamet nije u jednoj glavi.
