Leći ušuškan u topao krevet, dobiti poljubac za laku noć pun ljubavi i iskrenih želja, te se probuditi uz miris svježih palačinaka vikendom – to je svakodnevnica za mnogu djecu.
A za neke mališane je samo želja, jer su, iz različitih razloga, odvojeni od porodica.
Kako ta želja za djecu, barem jedan period, ne bi ostala neostvarena i viđena samo u filmovima ili bajkama koje slušaju od odraslih, brinu se hranitelji.
Jedna od tih dobrih vila je i Elma Žužić, koja je sa suprugom pola godine bila hraniteljka jednoj bebi. Rastanak nije bio lagan, ali je razum prevladao jer su znali da beba ide svojoj porodici.
Sada je ovaj par nestrpljiv jer iščekuju dolazak curice u njihov dom, kojoj će kao hranitelji pružiti topao krevet, doručak napravljen s ljubavlju, zidove sobe obojene u omiljenu boju i pobrinuti se da joj ništa ne nedostaje do, nadamo se, vraćanja u njenu porodicu.
“Postoji toliko djece koja trebaju porodicu, mir, zagrljaj”
A na pitanje kako je sve počelo, Elma za portal Radiosarajevo.ba odgovara:
“Djeca su dio mog života, pa i mog supruga, s obzirom da radim u školi. Nismo se ostvarili kao biološki roditelji, na našu veliku žalost, prošli smo niz vantjelesnih oplodnji, u borbi za vlastito potomstvo. U jednom trenutku smo odustali i shvatili da postoji toliko djece koja nisu naša biološka, ali trebaju porodicu, zagrljaj, mir, toplotu. Istraživali smo i krenuli doslovno u projekat hraniteljstva. Sinoć smo razgovarali i suprug me pitao šta je to za mene hraniteljstvo. Ja mu kažem:
‘Jedna čarobna mreža u koju, kada se upetljate, nema izlaska. Labirint dobrih djela, nadovezuje se jedno na drugo, rolekoster osjećanja od ushićenja, sreće do tuge. U biti, toliko djece ima koja su željna samo toplote i zagrljaja, a to je jedino i što možemo da pružimo i pružat ćemo”.
S obzirom na to da su već imali iskustvo kao hranitelji, pitali smo kako je izgledao rastanak od bebe o kojoj su se brinuli šest mjeseci. Šest mjeseci, ne samo brige, već ranijih izlazaka s posla, mijenjanja rasporeda, dogovora, kompromisa ovog para. Ali, vrijedilo je.
“Nije lako, odmah ću vam reći, zato što se vežete, jer svaka beba izaziva emocije, pa tako i ta. Ali, u jednom trenutku razum nadvlada emocije i znate da ustvari je biološka porodica to što treba djetetu, a da ste vi tu spona koja je vezala trenutak nesreće u kojoj se dijete našlo”, navodi Elma.
“Sve se posloži”
Stalna saradnja sa Službom za hraniteljstvo, koja se nalazi u okviru Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo, je neophodna.
“U Službi imate bezuslovnu podršku i informacije, pripremate se, a oni vam daju podršku i usmjeravaju vas u kojem pravcu to treba da ide. Prije mjesec dana, dobili smo informaciju da bismo trebali postati hranitelji za jednu djevojčicu. Pripremamo sobu, razgovaramo, radimo organizaciju poslova i života, ali nekako, to vam se sve posloži. Trenutno nam se posložilo i svaki dan je očekujemo”, govori Elma.
Ova profesorica u školi kaže i kako ne postoje predrasude zbog ovog humanog čina – te da su njihovi članovi porodice, prijatelji i kolege imali razumjevanja, te su u njima imali punu podršku.
“Imali smo i podršku s posla, što je jako važno. Pitanja su vam ‘kako je postati hranitelj’, ‘trebaju li posebni uslovi’, ‘je li to nešto strašno’… Treba vam volja, želja, ljubav”, rekla je Elma.
Kaže da benefiti nisu samo za dijete kada je hraniteljstvo u pitanju, već i za hranitelje.
“Benefit nije samo za dijete jer je osjetilo toplotu, već i što smo se osjećali kao roditelj”.
A savjeti za buduće hranitelje?
“Savjet za sve one koji žele biti hranitelji je da se raspitaju, kontaktiraju Službu za hraniteljstvo, da istraže sve i moraju da prelome u svojoj glavi i otvore srce i um prema djeci koja čekaju na porodicu”, glasi Elmin savjet.
Ovu ulogu preporučuje svima koji vole djece, imaju uslove, kao i i Školu roditeljstva.
“Ta škola će vam reći da li ste za ulogu hranitelja ili ne, koju bih preporučila i roditeljima. Suprug i ja smo je prošli. Naš plan je bio da budemo što manje u toj školi, a na kraju smo oboje uzimali izlaze s posla kako ne bismo propustili ni jednu jedinu minutu jer je bila toliko zanimljiva. Ona vam otvori put. Neću vam pričati o komunikaciji Službe za hraniteljstvo koja postane dio vaše porodice. To nije socijalna služba od koje mi imamo otpor u društvu, već predstavlja podršku u svakom smislu”, podcrtala je Elma.
Ta komunikacija je, kako je pojasnila, svakodnevna i svakosatna.
“Od telefonskih poziva, do posjeta, brzinskih viđanja, do toga da imate jedna kolica viška i znate da će otići kome treba – takva je vaša veza neraskidiva”, zaključila je Elma.
Kako postati hranitelj, kome se obratiti?
Nesiba Šatara, inače pedagog Službe za hraniteljstvo KS upravo je dio neraskidive Elmine veze.
Ona je za portal Radiosarajevo.ba objasnila kako u KS trenutno postoji 80 registrovanih hraniteljskih porodica, te šest onih potencijalnih koje čekaju edukaciju koja je zakonom propisana i administrativne radnje.
“Na smještaju u srodničkim i nesrodničkim hraniteljskim porodicama trenutno imamo 99 hranjenika, od čega 96 djece i troje odraslih”, rekla je Šatara.
U biti, hraniteljstvo je oblik zaštite izvan vlastite porodice kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava odgovarajući porodični smještaj i zaštita.
U praksi, to je rješenje za djecu i odrasle kojima porodica porijekla ne može pružiti optimalnu brigu.
“U KS hranitelju za njegov rad, pruženu zaštitu i uloženi trud pripada pravo na hraniteljsku naknadu, te naknadu za izdržavanje hranjenika kojom se podmiruju troškovi smještaja”, pojasnila je Šatara.
Ukoliko ste zainteresovani za hraniteljstvo, sve informacije možete dobiti na broj telefona 033 – 723- 630 ili putem maila hraniteljstvo@kcsr.ba, te posjetom Službe za hraniteljstvo na adresi Gatačka broj 80 u Sarajevu.
