Nakon što je ove sedmice potpisan sporazum o koaliciji na državnom nivou između HDZ-a BiH, SNSD-a i “Osmorke”, najavljeno je brzo formiranje Vijeća ministara. Prvi put koalicija ima program djelovanja, a također prvi put Stranka demokratske akcije (SDA) odlazi u opoziciju.
Šta će biti prioriteti nove koalicije, može li doći do povjerenja i boljeg ambijenta u zemlji, hoće li biti otkočeni politički procesi i projekti i šta je pozadina optužbi da Osmorka sporazumom sa HDZ-om BiH I SNSD-om pravi izdaju, urednik emisije “Sedmica” Radija Bosne i Hercegovine Amir Sužanj razgovarao je sa predsjednikom Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDP BiH) Nerminom Nikšićem.
Gospodine Nikšiću, nakon što smo i službeno dobili koaliciju “Osmorke”, HDZ-a BiH i SNSD-a, prvi put imamo situaciju da nova vlast na državnom nivou ulazi u novi mandat sa programom, i to baš u trenutku kad je Bosna i Hercegovina dobila kandidatski status. Nećemo govoriti o imenima budućih ministara, nećemo govoriti ni o resorima. Možemo li na početku reći šta će biti prioriteti nove vladajuće većine odmah nakon Nove godine, ako prihvatimo prognoze da će do Nove godine biti formirano Vijeće ministara?
Vi ste jedan od rijetkih koji se fokusira na suštinu, a ne baš na formu. Tačno je, potpuno ste u pravu da prvi put formiramo Vijeće ministara na osnovu programa, na osnovu potpisanih smjernica i principa djelovanja izvršne vlasti u periodu 2022. – 2026. godina. Niz je oblasti koje su obuhvaćene tim smjernicama i principima. Prva i ključna oblast su evropske integracije. To je ovo što ste i vi sami pitali – šta će se dešavati. Naš je plan da do Nove godine formiramo Vijeće ministara. Da li ćemo uspjeti u tome malo zavisi i od nekih stvari koje izlaze iz domena dogovora političkih partija.
To je pitanje provjere kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara, za ministre koji moraju proći neke sigurnosne provjere kako bi uopšte mogli biti kandidati. Sad, zavisi koliko će te provjere trajati. Naša je želja da to napravimo do Nove godine i da krenemo u realizaciju ovih obaveza koje Bosna i Hercegovina ima. Prije smo imali obaveze da bi dobili kandidatski status, sad imamo obaveze da taj kandidatski status pretvorimo u perspektivi u članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. Siguran sam da će buduće Vijeće ministara u skladu sa ovim sporazumom raditi na tome jer je to prva oblast u ovom sporazumu. Naravno, niz je drugih stvari koje su obuhvaćene tim sporazumom poput potrebe donošenja hitnog budžeta institucija Bosne i Hercegovine, ne samo u ovoj godini, nego i u periodu 2022.-’26. godina.
Tu je onda i niz ekonomskih mjera, reforme sigurnosno-obavještajnog sektora, reforme pravosudnog sistema i pravosuđa u Bosni i Hercegovini i želje da otklonimo sve one moguće prepreke za što više investicija i privlačenja stranih investitora, pa bogami i stvaranje pretpostavki i za domaće investitore unutar Bosne i Hercegovine. Činjenica da imamo sporazum je nešto čime se ja ponosim i stvarno smatram da je veliki uspjeh u ovom trenutku kad je u pitanju Bosna i Hercegovina jer smo svjedoci da su sve prethodne vlasti formirane na osnovu čiste matematike, podjele resora. Naravno da smo sada izloženi i nizu kritika…
Nisu imali nikakav sporazum
Upravo to hoću da vas pitam, gospodine Nikšiću, izmjene Izbornog zakona i energetski projekti nekako su ovih dana stalno u vrhu medijskog interesovanja. Priča se o tome da je “Osmorka” pristala na ultimatume HDZ-a BiH i SNSD-a, govori se o svojevrsnoj izdaji. Hoće li ta pitanja odmah iskočiti u prvi plan i kako ćete vi reagovati na sve ono što ubuduće, moguće je, budu ultimatumi?
Zamislite ko nas optužuje za to! Oni koji nisu imali nikakav sporazum i koji sad, kad se pokazalo da se može potpisati sporazum i da postoji nekakav sporazum, kažu da su oni imali dogovore, koji su bili puno bolji od tog sporazuma, ali ti dogovori nisu nikad ugledali svjetlo dana niti su se realizirali. Upravo zbog zadržavanja digniteta potpisnika sporazuma – da sad ne pravim od nas u “Osmorki” nekakve heroje, kako mi to ne damo i nismo dali – moram reći da zaista niko od naših partnera s kojima smo potpisali sporazum nije potezao bilo kakve ucjene, nije tražio nikakve koncesije, nisu ništa uslovljavali bilo čime.
Naravno da smo o svakom pitanju razgovarali i ja ne vidim nikakvog razloga da mi u Bosni i Hercegovini budemo jedni drugima neprijatelji, da zato što neki projekat dolazi iz Republike Srpske i što ga predlaže Republika Srpska mi budemo a priori protiv, umjesto da probamo izvući što je moguće veće benefite za sve građane u Bosni i Hercegovini. Mi smo upravo razgovarali kako smo spremni, Federacija BiH i RS, da uvažavamo zakone i Ustav Bosne i Hercegovine. U skladu sa Ustavom i zakonima u Bosni i Hercegovini svi oni projekti, koji u ovom trenutku stoje, treba da dobiju – ukoliko mogu dobiti u skladu s tim zakonima – odobrenja i potrebne saglasnosti kako bi se krenulo u dalju realizaciju. Iskazali smo spremnost i da Republika Srpska i Federacija zajedno budu suinvestitori u određenim energetskim projektima.
Projekat Buk Bijela
Može li se to dogoditi u projektima kao što je, recimo, Buk Bijela?
Naravno da može, može se o svemu pričati i razgovarati. Zašto ne može? Prije svega, Buk Bijela je projekat koji je započet i krenuo, ali treba da prođe verifikaciju i saglasnosti određenih državnih organa. Ali ako pričamo kao Vlada RS i Vlada FBiH, zašto mi ne bismo bili suinvestitori, zašto Vlada Federacije ne bi učestvovala u toj investiciji? Zašto sutra Vlada RS ne bi učestvovala u nekoj investiciji unutar FBiH, a pogotovo u ovim projektima koji su državni projekti? Ako imamo srednje Podrinje, koje je Bogom dano i odavno planirano kao jedna energetska baza sa nizom hidroelektrana, pošto je to međudržavna rijeka, granična rijeka, Bosna i Hercegovina i Republika Srbija potpisuju ugovor o zajedničkoj investiciji u hidroenergetske projekte u okviru Bosne i Hercegovine, FBiH i RS su suinvestitori u tom zajedničkom projektu – pa šta je tu problem? Je li bolje da mi ugrozimo energetsku nezavisnost Bosne i Hercegovine, da ostanemo bez električne energije i da nemamo tih kapaciteta zato da bi “komšiji crkla krava”, da nema ni naš komšija ili je bolje da se dogovaramo, da to imamo i da Bosna i Hercegovina sutra bude izvoznik električne energije.
Zašto su ti projekti dovedeni na nivo da se govori o nekoj vrsti nacionalne izdaje ako se razgovara o njima?
Nisu dovedeni ti projekti, dovedena je naša politika na taj nivo jer je očito da smo dosada imali politiku sukobljavanja, politiku blokiranja, politiku podjela, politiku svađe… Što ja više napadam Dodika, više mi raste rejting ovdje, kad Dodik mene napada, tamo raste rejting njemu, a i meni ovdje i tako u nedogled. Mi smo se opredijelili za suprotnu politiku, politku saradnje, dogovaranja, kompromisa. Naravno, nismo spremni na bilo kakve koncesije, nismo spremni na bilo kakve izdaje državnih interesa, izdaje interesa građana Bosne i Hercegovine i niko to od nas nije ni tražio od naših partnera, kao što ni mi ne tražimo od njih da oni izdaju svoje birače i svoje građane.
Želimo da se dogovaramo, želimo da probamo. Pitam se imamo li pravo da ubijemo tu šansu kad su i naši partneri pokazali kooperativnost i spremnost da razgovaramo. Ako ne uspijemo, nikad nije kasno da ponovo ide svako u svoje rovove, svako na svoju stranu barikade, ali prije toga ja sam spreman učiniti sve – ako ćemo ukinuti te barikade, ako ćemo zakopati te rovove, ako ćemo svi zajedno raditi u interesu Bosne i Hercegovine i njenih građana. Kad radimo u interesu Bosne i Hercegovine, ja sam uvjeren da radimo i u interesu RS i FBiH i Brčko distrikta.
Kad radimo za dobro nekog čovjeka u Banjoj Luci, siguran sam da će biti bolje i čovjeku u Mostaru i Sarajevu, kad radimo u interesu nekoga u Sarajevu i Tuzli, biće bolje i u Mostaru i Banjoj Luci. To je neko moje opredjeljenje. Naravno, možda sam ja naivan, možda to na kraju ne bude tako, ali ako ne bude tako, nikad nije kasno da kažemo – nismo uspjeli, to je bila naša ideja, ne može, hvala lijepo! Niko se od nas nije rodio ni kao premijer ni kao ministar, ali smatram da nemamo pravo ubiti šansu, ubiti priliku da o tome pričamo i da to rješavamo.
Većine su jasno deklarisane
Gospodine Nikšiću, nakon formiranja većine na državnom nivou slijedi formiranje vlasti na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Stranka demokratske akcije smatra da ona ima pravo da pravi vlast na federalnom nivou i već se govori o tome da će ona blokirati pokušaj da se formira vlast “Osmorke” i HDZ-a BiH zato što oni, kako kažu, polažu pravo na formiranje vlasti u Federaciji. Šta će to značiti u ovom procesu i postoji li mogućnost da Federacija i dalje ima vladu u tehničkom mandatu?
Godine 2014. SDP je mogao da blokira formiranje vlasti na federalnom nivou kad su vlast formirali SDA, DF i HDZ BiH. Mi smo imali većinu u Klubu delegata iz reda srpskog naroda i niko nije mogao bez SDP-a da formira tu vlast. Mi smo potpisali kandidature, vrlo jasno rekli da od te vlasti građani neće imati nikakve koristi ali da je to volja birača koji su izabrali takvu vlast. Imali smo tu vlast četiri godine, pa onda još četiri godine tehničkog mandata, pa još im se osladilo, oni bi htjeli još četiri godine u tehničkom mandatu. Da ne bi dolazilo do blokade, evo sad ću ja zamijeniti tezu: Evo, mi nećemo blokirati, neka SDA formira vlast. Kako će formirati vlast? Nemaju većinu ni u Predstavničkom domu, nemaju većinu ni u Domu naroda. S kim će formirati vlast kad niko neće s njima?
Da li to znači da možemo doći u pat-poziciju da opet imamo vladu u tehničkom mandatu?
Ne možemo doći. Dakle, da vidimo kome je stalo do toga da se proces deblokira i da se formira vlast prema volji birača i da imamo vlast u Bosni i Hercegovini, a ne da imamo blokade. Ponavljam, evo mi nećemo blokirati, neka SDA formira vlast. I onda dođu i kažu, nemamo većinu u Predstavničkom domu, nemamo većinu u Domu naroda, ne možemo formirati vlast – hajte vi s nama. Mi kažemo, pa dobro, nećemo s vama. Ne mi, nego neće niko s vama. Možda hoće DF, nisu rekli ni da hoće ni da neće. Ali i sa DF-om nemaju većinu. Pa što bi onda blokirali formiranje vlasti kad postoji jasna većina i u Domu naroda i u Predstavničkom domu.
Naravno, zahvaljujući odluci visokog predstavnika, koja je proglašena na dan izbora, zahvaljujući činjenici da su na volšeban način, što kupovinom, što prijetnjom, što ideološki, uspjeli pet delegata u Domu naroda, umjesto da bude četiri u šeširu, a jedan ovamo, riješiti i to na način da oni imaju te delegate. To je, ja priznajem, njihova sposobnost iako je, naravno, i sa zakonskog i sa moralnog gledišta to vrlo upitna aktivnost. Ali ne prihvatam činjenicu da SDA kaže da vlast moraju formirati oni. Prema tome, mi imamo većinu i u Domu naroda, imamo većinu i u Predstavničkom domu.
Te većine su jasno deklarisane, ako treba mi ćemo osigurati potpise svih tih zastupnika i poslati visokom predstavniku, koji je svojom odlukom omogućio blokadu formiranja vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, smatramo da je on dužan i da nađe načina kako će to odblokirati. U svakoj demokratskoj zemlji, ne trebamo daleko ići, uzmite primjer Crne Gore, evo u našem okruženju… Milo Đukanović je predsjednik Crne Gore, u Parlamentu Crne Gore njegova stranka je najjača politička partija, dobila je najveći broj mandata, ali se skupila većina koja je za jedan mandat jača od Miline stranke – i čovjek je dao mandat i mandatara onima koji su dokazali da imaju većinu u Skupštini Republike Crne Gore.
Pa o čemu pričamo mi? Dakle, ako imamo većinu u Parlamentu Federacije BiH, ako imamo većinu u Predstavničkom domu, u Domu naroda, ko ima pravo da kaže da to nije volja birača. To SDA može reći, ali i mi imamo pravo da se s tim ne slažemo.
Evropske integracije
U slučaju da ne bude nikakvih blokada, nagoviješteno je da ste vi potencijalni premijer Federacije. Šta će vam biti prioriteti u radu nakon ove vlade koja je čitav niz godina u tehničkom mandatu sa, kako mnogi tvrde, diskutabilnim rezultatima?
Pa dobro, činjenica je da je to na neki način dogovorena kandidatura. Ponavljam, nisam se rodio kao premijer niti moram biti premijer, ali eto, to je utvrđeno kao kandidatura. Nije to meni ništa novo, bio sam premijer, prolazio kroz jako turbulentne periode, jako turbulentno vrijeme. Moram reći da smo mi zato potpisali precizan dogovor koji sadrži tri oblasti. Prva oblast su euroatlantske integracije. Dakle, pravim razliku: ono što smo imali sa SNSD-om i HDZ-om na državnom nivou, tu govorim o evropskim integracijama zbog odnosa SNSD-a prema NATO paktu, pri čemu, da budemo jasni, mi i HDZ BIH želimo vrlo jasno biti članica NATO pakta, a SNSD ne želi, ali smo rekli – i danas imamo saradnju sa NATO paktom koja se nastavlja i u budućnosti, a kad dođe vrijeme, o tome ćemo donositi odluku.
Kad je u pitanju Federacija, tu je vrlo jasno da su i SDP, odnosno političke partije “Osmorke” i HDZ BIH, opredijeljeni za članstvo u NATO paktu i zbog toga je jedna oblast euroatlantske integracije. Druga oblast je vladavina prava, pravna država, prije svega da profunkcioniše Zakon o suzbijanju korupcije i kriminala, koji je donesen u mandatu kad sam ja bio premijer 2014. godine, koji je stupio na snagu 1. juna 2015. i praktično evo do danas je mrtvo slovo na papiru jer nikad nije započela njegova primjena.
Treća oblast su socio-ekonomske reforme, koje se tiču stanja i u privredi, stanja radnika, socijalnih kategorija, penzionera i taj program, sasvim izvjesno, moraće doživjeti svoju konkretnu operacionalizaciju i realizaciju kad je riječ o federalnoj Vladi. Čeka nas sigurno puno posla, puno stvari koje će trebati rješavati, ali ja se posla ne bojim. Ustvari, činjenica je da ćemo kao i bezbroj puta dosada imati priliku da vidimo kakav je čiji odnos kad je u pitanju država Bosna i Hercegovina i kad je u pitanju vlast. SDP je uvijek dosad pokazivao, i kad je bio vlast i kad je bio opozicija, kad je u pitanju država Bosna i Hercegovina tu nema nikakvog kompromisa. Podržali smo svako zakonsko rješenje koje je bilo u interesu države i građana. Vidjećemo kako će se ponašati SDA u budućnosti.
Završit ćemo ovaj razgovor, gospodine Nikšiću, jednim jednostavnim pitanjem. Očekujete li vi, kao dugogodišnji političar u Bosni i Hercegovini, promjenu političkog ambijenta u zemlji nakon što nova vlast stupi na dužnost?
Ja se nadam i učiniću sve što je u mojoj moći. Ako postoji ikakva šansa da popravimo stanje u zemlji za deset posto, ne više, spreman sam učiniti sve na bazi dogovaranja, kompromisa, traženja rješenja zajedno sa svojim partnerima da to stanje bude bolje. Niko ne može garantovati šta će biti, ali ćemo se zajedno pratiti. Ako se pokaže da to nije moguće, nemam nikakav problem da se povučem i kažem da sam bio u zabludi, da postoje neki ljudi s kojima se ne može govoriti o interesu države Bosne i Hercegovine i njenih građana. Ali uvjeren sam, na osnovu atmosfere koju smo imali, prvo na razgovorima sa HDZ-om BiH, pa u posljednje vrijeme na razgovorima sa SNSD-om, da i kod njih sazrijeva razmišljanje i svijest kako od toga što se svađamo, raspravljamo, dijelimo, prepucavamo populistički ili manje populistički, nema nikakve fajde, nikakve koristi.
Isto odlaze građani iz Bosne i Hercegovine, i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, ostajemo bez ljudi. Dobio sam podatak da, prema posljednjem popisu stanovištva, u Bosni i Hercegovini živi oko 800 hiljada ljudi sa osnovnim obrazovanjem. To znači da svi oni, koji imaju bilo kakvu šansu i bilo kakvo obrazovanje s kojim mogu na zapad, masovno odlaze. Mi ćemo ostati zemlja starih i zemlja ljudi koji nisu dovoljno kompetentni i obrazovani da obavljaju svoje poslove. I to, naravno, nijednoj zemlji ne treba da bude perspektiva. Zato kažem, ako možemo išta učiniti na tom planu da se popravi stanje, da bude bolje, da vratimo nadu, da neki naši ljudi koji žele otići ostanu, da se vrate neki ljudi koji su otišli, spreman sam učiniti sve, apsolutno sve na tom polju. Naravno, kad govorim o svemu, mislim na to što je u skladu sa interesima države Bosne i Hercegovine i njenih građana.
Izvor: Avaz
