Nažalost, živimo u svijetu gdje su izražene rasne, etničke, kulturne, vjerske i druge različitosti. U BiH postoji desetine srednjih škola koje funkcioniraju po principu “dvije škole pod jednim krovom”, ili one koje su orjentirane samo na lokalno stanovništvo.
Da nije sve tako crno dokazuje i jedna manja srednja škola sa područja Usore. Pod krovom MSŠ „Stjepan Radić“ ima mjesta za sve. Pohađaju je učenici iz Usore, Tešanjke, Teslića, Tešnja, Doboja i Doboj Juga, i pravi je primjer dobre prakse, suživota, tolerancije i razumjevanja. Osim potrebnog znanja koje im svakodnevno prenose profesori, djecu-mlade ovdje uče i pravim ljudskim vrijednostima, da pomažu drugima, da razvijaju empatiju i poštovanje.
Iza njih stoji veliki broj urađenih društveno korisnih projekata, čak su dobili i status Eko-škole, pomažu učenicima koji su u težoj materijalnoj situaciji, a sve to nam je bio povod da razgovaramo s ravnateljicom ove škole. Marina Penava dugi niz godina radila je kao profesorica Hrvatskog jezika, a već dvije godine obnaša funkciju ravnateljice MSŠ „Stjepan Radić“.
„Nekada je jako teško, a nekada jako lijepo raditi s djecom. U ovo novije vrijeme, sve je teže, jer nam dolaze sve teže i problematičnije generacije. Uvijek je dinamično. Ipak moram istaći da naši učenicii roditelji imaju stalnu podršku od nas, uprave i prvenstveno mene, ali i mojih kolegica. Ovdje imamo dvije socijalne radnice i pedagogicu koje svakodnevno rade s učenicima i pružaju im potporu kroz razgovor i mnoge druge stvari“, kazala nam je Marina Penava.
Dok se u drugim školama učenici srame da svoje probleme podjele s pedagogom, ovdje svakom učeniku i njihovom problemu pristupaju s posebnom pažnjom. Zbog toga oni dobrovoljno, kada osjete potrebu da razgovaraju s nekim, posjete pedagogicu ili socijalnu radnicu.
„Ponosna sam na posao koji su uradile kolegice i što su razvile s učenicima takav odnos, da oni mogu i za neku sitnicu doći kod nas. Mi se postavljamo tako kao da su to veliki problemi, jer smo svesni da to naši učenici smatraju problemom. Često se kasnije uspostavi da to nisu neke velike stvari, ali mi im prilazimo kao da jesu. Oni imaju sigurnost da mogu doći kod nas, da se malo „ispušu“ i onda idu dalje, a mi nastojimo da pristupimo korjenu problema, da kasnije ne bi došlo do nečeg većeg. Hvala Bogu sve uspješno rješavamo. Nekada ranije smo imali i većih problema, ali se ovakav način i pristup pokazao pozitivnim.“
Učenike redovno uče humanosti i da pomažu kako jedni drugima, tako i starijima. Pred božićne praznike učenici su obradovali korisnike staračkog doma „Šušak“.
„Povodom božićnih blagdana u saradnji s Radio Usorom i predmetnom profesoricom, učenici su obradovali starije, ali moram istaknuti da to nije prvi put. Ranije su odlazili u Starački dom u Žabljaku, ali kada je ovaj dom ugašen onda su prešli kod „Šuška“. Osim toga već duži niz godina naši učenici u holu škole prodaju kolače i od prodaje mi kupujemo sendviče i sokiće, zavisi u kojoj smo mogućnosti, socijalno ugroženim učenicima, onima kojima je to potrebno. Isto tako imali smo dan kruha, gdje su bile izložene delicije slane i slatke, koje se nisu prodavale, ali bila je kasa, gdje je svako mogao dati svoj dobrovoljni prilog ukoliko je to želio. Mi prikupljamo i pet ambalažu, te u saradnji s JP RAD Tešanj i Eko-Mladima, prodajemo tu ambalažu i dio tih sredstava ide za finansiranje prevoznih karata učenika.“
Penava ističe da su se učenici angažirali i prikupili veliki broj pet ambalaže.
„Stvarno me to fasciniralo. U njih smo usadili tu neku nit, da ništa nije teško i da svaki prijedlog s oduševljenjem prihvate. Sudjelovanli smo u projektu „Misli o prirodi“, gdje smo nakon mnogo truda i zalaganja dobili status super Eko-škole.“
Svake godine iz ove škole prikupljaju se finansijska sredstva, potrepštine i slatkiši koji odlaze u Dom za nezbrinutu djecu „Egipat“ u Sarajevu. O tome kakav je odziv i odlaze li učenici u ovu posjetu govori nam Penava.
„Idu još neke škole, ali ne idu djeca, možda jedno ili dvoje učenika. Kod nas ide veliki broj učenika, bude i dva do tri autobusa djece, koja posjete ovaj dom. Prikupljampo ko šta može, prikupljamo paketiće, s namjerom da izmamimo osmjehe na licu najmlađih štićenika. Ove godine nema toliko mlađe djece. Išli smo prošle godine i imaju samo dvoje mlađih, tako da smo više finansijski pomogli, ali prijašnjih godina imali smo akciju jedan slatkiš jedno dijete i svako od naših učenika donio je po slatkiš ili dva. Oni su pravili paketiće i to smo nosili. To je u biti već tradicionalno postalo, da godinama idemo u posjet Domu za nezbrinutu djecu „Egipat“ u Sarajevu.“
Kako se osjećaju učenici kada se vrate iz jedne takve posjete priča nam Marina.
„Ispočetka, prijašnjih godina, nisu bili toliko toga svjesni. Dakle oni imaju sve i ne razmišljaju možda na takav način. Prije nekoliko godina naša dramska sekcija je isto tako napravila predstavu, koja obično bude u oči Svetog Nikole. Uz predstavu podjele paketiće, a oduševljenje na licima tih mališana stvarno ih gane. Kada vidimo suze u očima naše djece, onda stvarno vidite kako oni postaju svega toga svjesni i čak znanju kazati da su tek tada vidjeli kakvih ima situacija.“
Koliko je bitno djecu učiti humanosti i ovakvom vidu pomoći drugom, odgovorila nam je ravnateljica ove škole.
„Jako je bitno. To treba možda da bude i urođeno, ali mislim da je jako bitno, pogotovo u današnje vrijeme kada se dosta gubi ljudskost, empatija za druge se dosta izgubila u našem današnjem vremenu. Mi kada vidimo da imamo tako aktivnih učenika da se brinu za druge i da su spremni pomoći to nam mnogo znači. Moram spomenuti i projekat na kojem su naši učenici sudjelovali, a to je „Demokratija i mladi“ pod pokroviteljstvom Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II u Sarajevu. Jedna od aktivnosti bila je da u saradnji s Crvenim križom se prikuplja odjeća, obuća, hrana, higijenske potrepštine za one koji su u potrebi, na razini općine Usora pa smo i tu sudjelovali. Tako da mi gdje god imamo priliku, i učenici, i naši uposlenici, sudjeluju u tome.“
Marinina poruka maldima, ali i ostalim obrazovnim institucijama jeste da se uz malo truda sve može postići.
„Uz malo truda volje može se mnogo toga postići kako bi izmamili osmjeh na licima drugih, ali isto tako sve što uradimo to pruža sliku o nama, jer nama je nešto možda mala sitnica, a nekome to puno znači, pa bio to samo osmijeh, ali nekome puno znači.“
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
