Iman Turković (20), mlada košarkašica je sa svojih 10 godina započela košarkašku karijeru u gradu Tešanj. Trenutno živi u Sarajevu, gdje i studira žurnalistiku. Ističe, da u gradu u kojem živi (Tešanj), tada nije bilo ženskog košarkaškog kluba, pa je prvenstveno trenirala sa trenerom, zatim se osnovao ŽKK “Tešanj”. Smatra da je košarka idealna za razvoj i zdravlje, pogotovo u mlađim godinama, ali da opet košarka zahtjeva dosta treniranja i priprema. Govorila je za naš portal, a u nastavku pogledajte kako je protekao intervju:
Kako i kada si se počela baviti košarkom?
– Moja priča vezana za košarku je jako zanimljiva, naime ja dolazim iz jednog malog gradića, Tešanj, gdje tada u tom trenutku nije postojao niti jedan ženski košarkaški klub. Svoje prve košarkaške korake sam napravila sa 10 godina na treningu sa trenerom, sama, a kasnije sam se pridružila ostalim dječacima sa još par djevojaka zajedno sa mnom. Nije trebalo dugo, možda par mjeseci, dok se konačno nije i osnovao prvi košarkaški ženski klub ŽKK “Tešanj”, gdje sam provela i igrala narednih 6 godina.
Jesi li se suočavala sa kritikama i predrasudama?
– U svemu što radite u životu, nebitno bio to sport, posao ili bilo što drugo, uvijek ćete nailaziti na kritike i predrasude. Ja sam ih takođe dobijala i suočavala se sa njima, ali nikad nisam dala da to nešto pretjerano utiče na mene ili na moj rad i napredak u košarci. Jednostavno samo treba to uzeti kao lekciju i motivaciju da se nastavi dalje, u još većoj snazi i intezitetu nego prije.
Koje su najveće prepreke koje si morala savladati u svojoj karijeri?
– Što se tiče prepreka, one mogu dolaziti u raznim oblicima, barem kada je u pitanju sport. Kao dvije “najveće prepreke” u mom slučaju, jeste bilo stalno dokazivanje i psiha. Prvo, kao što sam i spomenula, jeste dokazivanje, pokazivanje, treniranje i borba sa ostalim igračicama, nebitno bilo to sa onima iz istog ili suparničkog kluba. Uvijek sam bila svjesna da se za svoje mjesto treba boriti i da će tu uvijek biti određene konkurencije. Druga stvar jeste psiha. Svi smo mi sami sebi najveći suparnici i najveća prepreka u svemu i zato moramo i biti svjesni da smo upravo zato i mi jedini koji sve možemo rješiti. Kad trenirate prolazite kroz razne faze, emocije, bol, što fizički, što psihički, ali kroz vrijeme i godine iskustva uspijete se lakše nositi sa tim. Uvijek se u takvim trenucima sjetim riječi svojih trenera, jer su u većini slučajeva svi isto govorili, a to jeste “Sve je u glavi” i time se vodim i dan danas.
Kako se pripremaš za utakmicu?
– Što se tiče te neke moje “rutine” pred utakmicu, uglavnom je to neka opuštena varijanta. Ustajanje malo ranije nego inače, hladan tuš za lakše razbuđivanje, doručak za energiju, spremanje, oblačenje i naravno, neizostavna, muzika. Muzika je uvijek bila najveće opuštanje, ali i pokretač adrenalina pred svaku utakmicu. Tu je naravno i malo treme, mada svaki igrač ili igračica koliko god dugo da se bave sportom, uvijek će imati tu “pozitivnu tremu”, jer je ona zapravo dokaz da nas ta igra još uvijek zanima i uzbuđuje, te da se radujemo svakom narednom izlasku na teren.
Koje su tvoje omiljene tehnike u igri?
– Kada pričamo o tehnikama/potezima u igri, vrlo je važno naglasiti da je košarka “mozak” igra, da košarku igraju inteligentni ljudi, jer je složena i zahtjeva mnogo. Svako ko odluči da se bavi košarkom mora znati šta da uradi u trenutku kada postavljena akcija ne ide u smjeru kojem treba, te kako da izađe iz šablona sve te igre i improvizuje nešto drugo, nešto svoje. Tako da ako pričamo o nekom konkretnom potezu ili tehnici, nemam je, jer se trudim da iz svakog napada i odbrane izvučem najbolje što znam i što će ići u korist ekipe.
Kako se odmaraš nakon napornih treninga i utakmica?
– Kod mene se odmor ne razlikuje toliko puno od samih priprema za trening/utakmicu, jer uglavnom su slične stvari u pitanju. Uglavnom poslije svakog treninga ili utakmice obavezno ide tuširanje/kupanje za opuštanje mišića, ali i cijelog tijela, lagani obrok za obnovu potrošene energije i na kraju dobar i kvalitetan san. Ako je trening/ utakmica na kraju sedmice, onda nadolazeće dane iskoristim za neki izlazak van kuće u prirodu ili neku drugu destinaciju van grada i van dvorane.
Za koji klub trenutno igraš?
– Trenutno ne igram ni za jedan klub, ali planiram nakon malo duže pauze i obaveza, da se ponovo vratim na teren i da nastavim, te po mogućnosti poboljšam svoju košarkašku karijeru.
Šta bi izdvojila kao svoje najveće uspjehe u košarci?
– Kao svoje najveće uspjehe u košarci bih definitivno izdvojila svoj talenat koji su neki veći, profesionalniji ljudi primjetili, te sam na njihov poziv postigla veći nivo i došla do većih gradova i većih klubova. Za ekipu ŽKK “Konjic” sam igrala jednu sezonu “WABA lige” 2017.godine. Nakon toga sam igrala dvije sezone u banjalučkom klubu ŽKK “Mladi Krajišnik”, a sada sam trenutno u Sarajevu, te bih ubrzo trebala početi igrati i za njihov klub ŽKK “Play Off”. Kao zadnje, ali ne i manje važne uspjehe izdvojila bih mnogobrojne pozive na probe za reprezentaciju BiH, kao i osvojeno treće mjesto sa ekipom ŽKK “Tešanj” na međunarodnom turniru u Beču.
Koji su tvoji savjeti za mlade igrače?
– Moj najveći savjet za mlade igrače jeste da idu dalje, da budu uporni, da se bore za ono što vole i za ono što žele da ostvare. Naravno, nije problem ako i ponekad poželite napraviti pauzu ili uzeti vrijeme za sebe. Ništa ne treba raditi na silu i ništa ne treba forsirati, jer svako od nas zna koliko može i koliko želi i niko nam ne može reći drugačije. Zato samo glavu gore i hrabro ka svom cilju!
Razgovarala: Nerma Fazlić/ILIJAS.info
