Jedna od zanimljivijih grana privrede je svakako turizam. Definira se kao „promjena stalnog mjesta boravka koja nije vezana za obavljanje neke privredne djelatnosti“. Naravno ovo se odnosi na turistu, a ne na one koji privređuju od turizma.
Turizam se svrstava u tercijarni sektor privrede. To su uslužne djelatnosti koje su samofinansirajuće. Takve su trgovina, bankarstvo, promet, ugostiteljstvo, ali i frizer, i osoba sa odnose sa javnošću, odnosno PR. Ono što je zajedničko ovim djelatnostima da nemaju direktnu proizvodnju kao laka industrija ili zemljoradnja, ali kroz pružanje usluga ostvaruju prihode.
Od predantičkog perioda
Uglavnom se smatra da je turizam „novija“ grana privrede i da se o „turističkoj industriji“ govori tek u suvremenom dobu. Ali turizam je postojao i u predantičkom i antičkom periodu. Od vjerskog do sportskog, od lječilišnog do izletničkog. Ono što je istina je da je doživio procvat tek nakon promjene društvene i ekonomske zbilje. Pojava klasičnog radnog vremena (osam sati) i weekenda omogućio je da „šire narodne mase“ imaju potrebno vrijeme i sredstva da budu potencijalni turisti.
Nekada je na dresovima nogometaša Manchester Cityja bio sponzor turistička korporacija „Thomas Cook“. To je prvi turistički vodič koji je prije 180 godina odveo rudare Shefielda u posjetu Londonu. Mnogo je vremena prošlo da se turizam pojavi i na ovim prostorima.
Za ozbiljan razvoj turizma u Bosni i Hercegovini bila je potrebna Druga industrijska revolucija i masovna urbanizacija. Promjenom životne paradigme i ovdje se javljaju potencijalni turisti, a samim tim i jača turistička privreda. Slobodno se može reći da je suvremeni turizam ovdje star nekih pola stoljeća.
Mnogi faktori značajno utiču na turizam. Prvu skupinu čine prirodnogeografski koji su predispozicija brojnih oblika turizma. Jasno je da abrazione plaže, sredozemna klima i izlaz na more predisponiraju kupališni, a da alpska klima i planinski reljef predisponiraju skijališni turizam. Nije slučajno safari razvijen najviše u florom i faunom bogatim prostorima istočne Afrike.
Drugu skupinu faktora čine kulturno-povijesni, a ta kategorija je ponudila nekim državama Sredozemlja sjajnu mogućnost turističkog razvoja. Kulture Egipta, Helena i Starog Rima su „magnet“ za većinu turista svijeta.
U treću skupinu faktora spadaju oni ekonomski, marketinški i sigurnosni. U ekonomske spada životni standard gdje visoke cijene odbijaju turiste, sigurnosni aspekt je jasan, a marketing se pojavljuje kao značajan faktor kao i u cjelokupnoj privredi. Kažu da je ekonomija zadovoljavanje potreba, a marketing stvaranje potreba.
Ogromni potencijali
Kada sve faktore svedete na prostor Bosne i Hercegovine, onda se može zaključiti da postoje ogromni potencijali. Bogatstvo i kompleksnost prirode koja se ogleda u složenom reljefu, raznovrsnoj klimi, šarolikoj flori i fauni te kvantitetu vode jasno stavlja Bosnu i Hercegovinu na visoku stepenicu. Slično je kada se govori i o antičkoj ostavštini Rima i Ilira, srednjevjekovnom blagu slavenske kulture, kao i brojnim ostacima Osmanlija i Austro-Ugara širom države.
Čak se i relativno nizak životni standard u Europi može uzeti kao povoljna stvar jer je jeftina za većinu potencijalnih stranih turista. Ono što je nepovoljno je „slika države u svijetu“ kao osnovni marketing i nedostatak vizije razvoja.
Moderni turizam sve više zaboravlja odmarališta za fizičke napore. Prije nekoliko desetljeća radnici su htjeli klasični odmor „ležanja na plaži“. S obzirom na promjene privrednih aktivnosti u kojima se sve manje traži fizička snaga i aktivnost mijenja se i turizam.
Ljudi danas nakon godine provedene u kancelariji za laptopom traže aktivan adrenalinski turizam, koji zahtjeva drugačiji pristup razvoju ove grane privrede. Današnji turista traži fizičku aktivnost zbog psihičkog odmora. Dovoljno je promatrati razvoj fitness centara da bude jasno da se pojam rekreacije i odmora mijenja. Kada su dominirale fizičke aktivnosti u privredi, teretana je bila svako radno mjesto.
Realno je mnogo gora „slika države“ od stvarnog stanja. Ali ne treba zaboraviti da je u nekim gradovima SAD-a mnogo opasnije nego u nekim dijelovima Afganistana, ali je „slika“ tih prostora u svijetu sasvim oprečna. Prije bi svi u Los Angeles ili New York nego u regiju Kandahar. Zbog svega navedenog bitno je da se radi na permanentnom marketingu u svakom smislu, a to će se sekundarno pozitivno odraziti na turizam.
Sezonska aktivnost
Najveći problem turističke privrede je njena „sezonska aktivnost“. Ovdašnji prostori su aktivni nekoliko mjeseci u određenom turističkom kapacitetu, a ostatak godine su uglavnom pusti. Svakako industrija zabave i razvoj sekundarnih turističkih potencijala doprinose razvoju turizma. Može Bjelašnica biti i ljetna turistička destinacija od ruralnog do izletničkog, od povijesnog do sportskog i rekreacionog turizma. Treba napomenuti da, osim onih olimpijskih, većina planina nije doživjela poseban turistički razvoj.
Uvijek je razvoj masovnog turizma i potencijalni problem ekologije. Ali prvo treba staviti u opcije da se uopće turistički razviju brojne rijeke, jezera, planine, kraške pećine, antički i srednjovjekovni spomenici, a onda ih legislativom zaštititi. Ovome kao negativnu stranu treba dodati i veoma lošu prometnu povezanost sa nekim destinacijama. O tome sigurno posebna priča, ali taj aspekt podrazumijeva dugotrajnija ulaganja.
Turizam može pokrenuti i razvoj drugih sektora privrede. Od prometa do ugostiteljstva, od hotelijerstva do agroturizma. Upravo je taj „sekundarni turizam“ u prodaji domaćih proizvoda turistima veliko bogatstvo.
Ali treba konstatirati da turizam ne može i ne smije biti osnovna grana privrede. Takve greške znaju biti kobne. On je veoma osjetljiva djelatnost koja zavisi od brojnih faktora, a to se moglo uvidjeti kod recesije ekonomske krize 2008. i pandemije 2020. godine. Najviše su stradale turističke velesile kao Grčka ili, na lokalnom nivou, Crna Gora. Turizam je idealan ako donosi 8-12 posto proračunskih sredstava i ako je baza razvoja drugih privrednih aktivnosti. Svako baziranje ekonomije prostora na turizmu, bez drugih privrednih aktivnosti, na duže staze nije dobro za grad, regiju i državu.
Kada „zaguglate“ vrste turizma teško je naći one za koje Bosna i Hercegovina nema potencijal. Na relativno malom prostoru geografija i bogata prošlost su ponudili mnogo toga. Ali jedno je imati potencijal i predispoziciju, a drugo to iskoristiti i valorizirati. Slično je i sa prometnim položajem za koji se uvijek kaže da je povoljan, ali je njegova iskorištenost veoma skromna.
Ništa nije daleko
Razvoj zračnog prometa i generalna globalizacija je omogućila povećanje ukupnog broja turista. Više ništa nije daleko i nedostupno. Sigurno da nedavna nesreća sonde u Atlantskom okeanu neće spriječiti neki dubokookeanski turizam kao i da je pitanje vremena kada će se razviti masovniji „svemirski turizam“. Ali je izvjesna činjenica da to znači i potrebu mnogo veće marketinške borbe za potencijalne turiste, a to je segment koji mora biti adekvatniji i bolji.
Zanimljiv je aspekt jačanja domaćeg turizma u Mađarskoj. Vaučeri umjesto „regresa“ su omogućili jačanje turizma zahvaljujući domaćim turistima. I takav aspekt predstavlja solidan marketing „destinacija“ koje nudi Mađarska. Možda neke stvari treba i prepisati jer sama prirodna osnova nije garant razvoja turizma, ali ni drugih grana privrede.
Često se kaže i da je DR Kongo jedna od prirodno najbogatijih država na planeti, a njen ekonomski razvoj je daleko ispod svih onih koji koriste njihove resurse.
Turizam nikada neće biti bazna ekonomija, ali može imati značaj u ekonomskom razvoju neke države. Neke destinacije, za koje prije četvrt stoljeća nismo ni čuli, danas su turistički giganti. Ne mogu svi biti giganti, ali je svaki napredak potreban, piše Al Jazeera.
