Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja pred učenicima se nalaze dvije opcije: nastavak školovanja ili ulazak na tržište rada. Oni koji se odluče da potraže svoj prvi posao, sanjaju o samo jednoj stvari – da pronađu posao u struci. Za mnoge u BiH to predstavlja veliki izazov, neki od njih čak kažu da je to „nemoguća misija“, a većina svoju sreću pronalazi u zemljama članicama EU.
Kao zemlja koja teži tome da postane dijelom Evropske unije, u jednom trenutku ćemo se i mi morati suočiti s nekoliko ključnih izazova: reformom obrazovanja, usklađivanjem s tržištem rada EU i time kako spriječiti odlazak mladih iz naše zemlje.
Politička nestabilnost
Kako je u razgovoru za „Dnevni avaz“ rekao Senad Redžić, IT ekspert koji je iz BiH otišao u Njemačku zbog stanja u državi, odluka da napusti domovinu nije bila jednostavna.
– Neki od razloga proizlaze iz političke nestabilnosti, nepredvidivosti koja prožima društvo, kao i osjećaja da se udaljavamo od osnovnih principa pravde i solidarnosti. Istinske i trajne promjene zahtijevaju sveobuhvatne sistemske reforme, koje, nažalost, do sada nisu bile adekvatno adresirane.
Iako je teško staviti tačku na iseljavanje mladih iz BiH u ovom trenutku, vjerujem da se mora uložiti značajan napor u kreiranju stimulativnog ekonomskog okruženja. Takva atmosfera mogla bi motivirati mlade koji su se školovali i stekli iskustvo u inozemstvu da se vrate i doprinesu svojoj domovini, bilo kao investitori, edukatori ili inovatori. Naša zemlja ima potencijal da procvjeta, ali to će zahtijevati vizionarsko liderstvo i strategiju za budućnost – govori nam Redžić.
Dodaje da prvi korak u reformi bh. obrazovnog sistema mora biti sveobuhvatna analiza trenutnog stanja.
– Da bi reforme bile svrsishodne, imperativ je razumjeti izazove koje želimo adresirati kroz te reforme. Neophodno je, dakle, detaljno analizirati trenutni obrazovni sistem, njegove prednosti, slabosti i segmente koji zahtijevaju optimizaciju. U proces koncipiranja reformi moraju biti uključeni svi relevantni akteri: pedagozi, studenti, roditelji, poslodavci i obrazovni eksperti – navodi Redžić.
S njim je saglasan i Anes Hadžiomerović, profesor i mentor robotičke reprezentacije BiH.
– Zaista, za naš sistem obrazovanja ne možemo reći da je loš, ali je opširan. Djecu uče nepotrebnim stvarima, tu bi trebalo korigirati naše kurikulume, tako da bi ova analiza trebala uključiti predmete postojećih kurikuluma, nastavnih metoda, tehnološke infrastrukture i nakon toga obrazovanje stručnjaka iz različitih sektora, obrazovanje pristupne tehnologije i drugih relevantnih oblasti – govori nam Hadžiomerović i dodaje:
– Trenutno ono što je popularno u svijetu, naprimjer, jeste umjetna inteligencija (AI) i programeri treba da se više fokusiraju na umjetnu inteligenciju, jer za nekih pet godina, a možda i prije, neće uopće biti potrebe za programerima, jer umjetna inteligencija može napraviti aplikaciju.
I Redžić ističe da je potrebna modernizacija kurikuluma.
Kritičko razmišljanje
– Ovdje prije svega mislim na potenciranje učenja stranih jezika od ranog uzrasta. Osim toga, još od ranog uzrasta, kod učenika je neophodno razvijati digitalne vještine, sposobnost timskog, rada ali prije svega sposobnost kritičkog razmišljanja – ističe Redžić.
Ono što zasigurno nedostaje gotovo na svim obrazovnim nivoima trenutno, jeste daleko intenzivnija praktična obuka. Povećanje mogućnosti za prakse i stažiranje kako bi studenti stekli praktično iskustvo. U zemljama koje važe za vodeće ekonomije u Evropi gotovo je nezamislivo da student završi fakultet, a da nema dana radnog iskustva.
Naredni korak bi bio karijerno vođenje i savjetovanje. Drugim riječima, pomaganje učenicima da bolje razumiju tržište rada i svoje mogućnosti unutar njega.
Dugoročni ciljevi
Kada se spomenu reforma obrazovanja i usklađivanje s tržištem rada u EU, mnoge zabrinjava to da naši ljudi opet neće ostajati u BiH. Hadžiomerović ističe da se ovo može spriječiti prije svega kreiranjem dugoročnih ciljeva.
– Koliko ja vidim, imamo samo kratkoročne ciljeve, od izbora do izbora. Moramo imati cilj za 10 godina šta trebamo realizirati, za 20 i 50 godina. Krajnje je vrijeme da političari sjednu i imaju lično opredjeljenje u kojem pravcu treba da se kreće, važno je samo da imamo dugoročni cilj prema kojem ćemo se svi kretati. To se treba pod hitno raditi jer kasnimo za ostatkom svijeta s tehnologijom. Krajnje je vrijeme da se to promijeni. Naša djeca su pokazala da su inteligentnija od djece iz drugih zemalja svijeta i to nam govori da imamo i pamet i omladinu koja želi da se usavršava kako bi nama bilo bolje – kaže Hadžiomerović.
Kolateralna šteta
Redžić je poslao jasnu poruku bh. političarima.
– Edukacija je previše važna tema da bi se politizirala. Shvatam kompleksnost političke situacije u Bosni i Hercegovini, ali budućnost naše djece ne smije biti kolateralna šteta političkih spletki i kalkulacija.
Osim toga, po uzoru na način kako EU zemlje provode reforme, moramo insistirati na transparentnosti. Dakle, redovno informiranje javnosti o reformskim planovima i napretku.
Reforma obrazovanja mukotrpan je proces koji iziskuje vrijeme. Značajni rezultati neće biti vidljivi u toku jednog političkog mandata. Mislim da je to i jedan od razloga zbog kojih donosioci odluka nemaju ambiciju da ulaze u ovakve projekte. Međutim, važno je misliti dugoročno i izbjegavati kratkoročne političke koristi. Kao što rekoh, obrazovanje je previše važno da bude dio političkih kalkulacija.
