Institucije Bosne i Hercegovine su za tri godine dale više od 26 miliona KM za softvere, ali su uglavnom bile neefikaasne da ta softverska rješenja uvedu ili ih koriste u potpunosti.
Ovo je ukratko ono što je utvrdio Ured za reviziju institucija BiH koji je objavio izvještaj posvećen uvođenju softverskih rješenja.
– Posljedice neefikasnog uvođenja softverskih rješenja osjete građani, privrednici i država jer se ne ispunjavaju strateška opredjeljenja i ne pružaju e-usluge. BiH je od 190 zemalja rangirana na 141. mjestu po jednostavnosti plaćanja poreza, a naprimjer jedna od posljedica nepotpunog korištenja e-poreza je manja učinkovitost u poslovanju s poreznim obveznicima. Također, jedna od posljedica nekorištenja NCTS (jednog od softverskih rješenja, op. a.) za privrednike je veći broj sati zadržavanja na granicama koji prosječno iznosi deset do 15 sati, a mogao bi biti smanjen najmanje za 30 posto – navedeno je u revizorskom izvještaju.
Ukazali su da su posljedice neefikasnog postupka uvođenja softverskih rješenja manja učinkovitost institucija BiH, usporen razvoj e-uprave, stvaranje dodatnih troškova, te otežano poslovanje s građanima i poslovnim subjektima.
– Bosna i Hercegovina na putu ka Evropskoj uniji je definisala svoje strateško opredjeljenje za digitalnu transformaciju društva donošenjem strateških dokumenata za razvoj informacionog društva. Implementacija strateških dokumenata ide sporo, što je jedan od razloga zaostajanja BiH za ostalim zemljama svijeta u digitalnoj transformaciji i tehnološkom razvoju društva – istakli su revizori.
Naglasili su da institucije BiH i međunarodni donatori izdvajaju značajna sredstva za nabavku softverskih rješenja, ali da strateški ciljevi razvoja e-uprave u BiH još nisu postignuti.
Na nabavku, održavanje i licence za softvere su institucije BiH izdvojile više od 26 miliona KM, prema podacima za 2019, 2020. i 2021. godinu.
Zanimljivo je da je u nekim slučajevima postupak uvođenja softverskih rješenja trajao duže od deset godina.
Ispitivanjem institucija BiH utvrđeno je da je 26 od 44 institucije imalo poteškoća u pripremi i planiranju softverskih rješenja, a to su pravdale nedostatkom propisa, opreme, ljudskih resursa, novca… One nisu osigurale preduvjete za provedbu softverskih rješenja.
Između ostalog, u izvještaju revizora piše da Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine, kao jedna od nekoliko posebno analiziranih institucija, nije osiguralo planirane podatke o javnom zaduženju zbog čega se softver “JZ” ne koristi u potpunosti.
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine nije osigurala potrebne prostorne podatke o biračkim mjestima zbog čega se softver “GIS” ne koristi. Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine je s kašnjenjem osigurala carinske propise i popise za elektronsko potpisivanje zbog čega se kasnilo s korištenjem softvera “NCTS”. Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine nije osigurao podatke o domaćim životinjama i bolestima životinja što je doprinijelo nekorištenju softvera “ADNAOMIS” i nepotpunom korištenju softvera “AIMCS”. Za ove softvere utrošeni su milioni konvertibilnih maraka, piše Faktor.
