Djeca širom svijeta imaju određen nivo obrazovanja koje moraju proći prema zakonima država, pa tako je slučaj i u Bosni i Hercegovini. Ipak, sve više roditelja bira da svoje dijete – educira kod kuće.
Umjesto u osnovnu školu, koja je prema zakonima skoro svih zemalja na svijetu obavezna, brojni roditelji širom svijeta, a najviše na Zapadu, svoju djecu uče kod kuće. Zakoni variraju od države do države, ali u velikom broju slučajeva je to omogućeno i legalizovano.
Posebno je to trend u SAD-u. U ovoj zemlji se čak 4 miliona djece educira kod kuće, što je skoro više nego sve druge države svijeta – zajedno.
Međutim, veliki broj djece i u drugim zemljama širom svijeta ne ide u školu, već ih osnovne stvari uče roditelji kod kuće. Tako je ta brojka u Velikoj Britaniji 57 hiljada, u Francuskoj 63 hiljade, u Australiji 30 hiljada, a u Rusiji, neke procjene kažu, i do 100 hiljada.
Trend je započeo mnogo prije pandemije virusa COVID-19, ali je baš zbog ovoga veliki broj roditelja odlučio da svoju djecu ne šalje u osnovne i srednje škole, već da ih sami educiraju u kući.
Što se tiče našeg regiona, najbliža zemlja koja dopušta učenje djece kod kuće je Mađarska. Procjene iz 2017. godine kažu da je ova brojka bila 7673 djece koja se educiraju kod kuće. U Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Sloveniji, kućno školovanje je ilegalno.
Situacija u Bosni i Hercegovini
U našoj zemlji je sektor obrazovanja podijeljen po entitetima, a u FBiH, dalje po kantonima. Iako to u velikom broju slučajeva znači različitu standardizaciju i propise, po ovom pitanju su, čini se, svi ujedinjeni.
Ekipa portala Radiosarajevo.ba je kontaktirala ministarstva obrazovanja u entitetima RS i FBiH, a ovo su odgovori koje smo dobili.
Iz entiteta RS kažu da kućno školovanje, kao takvo, nije prepoznato zakonom u ovom entitetu, ali da su neke stvari moguće.
“Termin ‘kućnog školovanja’ nije definisan Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju i podzakonskim propisima u RS. Osnovno vaspitanje i obrazovanje je djelatnost od opšteg interesa, stiče se u školama i školama za djecu sa smetnjama u razvoju, traje devet godina, obavezno je i besplatno za svu djecu uzrasta od šest do petnaest godina.
Zakonom je definisana nastava na daljinu kao oblik nastave, odnosno proces koji omogućava pristup učenju i kada su nastavnik i učenik odvojeni u prostoru, vremenu ili i u jednom i drugom slučaju, primjenom različitih sredstava elektronske komunikacije.
Škola može organizovati nastavu na daljinu za učenika koji iz opravdanih razloga nisu u mogućnosti da pohađaju redovnu nastavu. Škola je dužna u svakom konkretnom slučaju utvrditi opravdanost za organizovanje nastave na daljinu i zatražiti saglasnost Ministarstva za održavanje nastave na daljinu”, rekli su iz Ministarstva prosvjete i kulture entiteta RS u odgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Sličan odgovor je stigao i iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.
“S obzirom na to da je donošenje propisa o obrazovanju u nadležnosti kantona u Federaciji BiH, smatramo da će i pitanje uvođenja ‘kućnog školovanja’ biti na adekvatan način tretirano u propisima kantona, ukoliko se ukaže potreba za istim.
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke će, u skladu sa svojom koordinirajućom ulogom, biti spremno da pruži podršku kantonima u ovom pogledu, ukoliko se iskaže potreba za istom, te ukoliko se ustanovi da je ovakav vid školovanja, u određenim slučajevima i pod određenim okolnostima, u najboljem interesu djeteta, te da se time ne krše dječija prava i slobode”, rečeno je za portal Radiosarajevo.ba iz Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH.
