Napomena: Ovaj tekst je napisan i objavljen 2013. godine
Čitajući knjigu Miloša Stankovića ili Majka Stenlija (kako se još zove major britanske vojske koji je tokom dvije godine rata u BiH boravio zajedno sa britancima u misiji UNPPROFOR-a u našoj zemlji) naišao sam na zanimljiv opis susreta američkog generala Galvina sa legendarnim generalom ARBiH Mehmedom Alagićem. Podsjetilo me to na rahmetli generala i na mojih nekoliko susreta sa njim.
Rahmetli generala sam upoznao davno, prije nekih 13-14 godina u Sarajevu i do njegove iznenadne smrti marta 2003. godine smo imali nekoliko susreta. Iako sam bio vrlo mlad prihvatao me je kao relevantnog sagovornika. Živo se sjećam njegovog izlaganja na Skupštini dioničara ABS banke negdje sredinom 2002. godine i načina na koji je on pričao i obrazlagao svoje mišljenje i prijedloge.
O generalu Alagiću znam da je odmah poslije rata, na vlastiti zahtjev penzionisan iz ARBiH i prihvatio se dužnosti prvog poslijeratnog načelnika općine Sanski Most.
Boreći se sa mnogim nedaćama poslije rata bio je prvo optužen od svojih prvih saradnika za nesavjestan rad, a onda i za navodnu pronevjeru novca.
Tokom 1996 1997. godine sedmičnik Slobodna Bosna, ali i magazin BH Dani imali su serijal tekstova o generalu Alagiću, sve “gori od goreg”, naručen iz kuhinje saradnika KOS-a i DB-a.
Šta je od svega toga istina ne znam, znam da je za mene i dalje bio heroj odbrambeno-oslobodilačkog rata.
Koliko se sjećam rahmetli Alagić je morao je odstupiti sa dužnosti i sud u Bihaću ga optužuje na tri ili četiri godine zatvora. Poslije je general optužen i za ratne zločine od suda u Hagu što je, nažalost, još jedan od apsurda. General koji se borio za pravdu, vodio oslobodilački rat, koji se borio za povratak i obnovu porušenog Sanskog Mosta, biva srozan od svojih najbližih (nažalost iz svoje stranke) saradnika po onoj staroj poslovici “Homo homini lupus est – Čovjek je čovjeku vuk”.
slijedi:
ISJEČAK IZ KNJIGE “KRTICA OD POVJERENJA”
20.07.1994. godine
...vrata su se zatvorila i krenuli smo velikom brzinom.
Alagić je zagrlio nesretnog generala Galvina svojom velikom ručerdom i fiksirajući me bezizraznim pogledom glasno naredio: “Prevodi”.
“Sada ti reci Bilu da nam da. ..” Alagić je uputio svoj zubati osmjeh prema Galvinu.
Bio sam toliko zaprepašten da sam zaboravio da prevedem.
“Šta je rekao?” Galvin je izgledao ranjiv i bespomoćan, pritisnut ovim prijateljskim stablom, koje je obrglilo njegovo rame.
“Ovaj. ..rekao je. ..”, pokušao sam da se koncentrišem, “…rekao je ‘reci Bilu da nam da’. ..”.
Pokušao sam da zadržim ozbiljan izraz lica.
“Bil? Do đavola, ko je Bil?” odbrusio je general.
“Pa, ser… mislim da on misli na predsjednika SAD…”
“Hm. Tačno!… Bil ?” Galvin je zamišljeno utonuo u ćutanje.
I tako je razgovor tekao dalje.
Alagić je davao instrukcije Bilu preko generala Galvina, kao da su on i Bil bili veliki drugari još iz srednje škole…
Srećom ova predstava nije trajala dugo. Već poslije deset minuta bili smo na putu za selo Turbe, na liniji fronta..
Pokazujući svojim debelim prstom na Vlašić, Alagić je urlao: . …….”Kaži Bilu da nam mora dati lovce F16, da nam mora dati tenkove i artiljeriju…”
Govor je bio dirljiv, a lista zahtjeva beskrajna.
General Galvin je mirno objasnio da će on sigurno prenijeti Alagićeve zahtjeve, ali mu je skrenuo pažnju da su ovakvi zahtjevi suprotni odluci o embargu na oružje i da vjerovatno nisu ostvarljivi.
Alagić je utonuo u zamišljeno ćutanje, prevrćući nešto po glavi, a onda je naglo progovorio: “Dobro u tom slučaju, možete li tražiti od Bila nam pošalje opremu za penjanje uz stijene?”
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………
Ne vjerujem da je američki predsjednik Bil Klinton ikada poslao bilo kakvu granata, tenk, niti čak alpinističku opremu ARBiH, tačnije njenom 7. korpusu, ali i bez toga najviša kota Vlašića je oslobođena.
Poznata je rečenica koju je general Mehmed Alagić rekao prvom predsjedniku RBiH Aliji Izetbegoviću:
„Ili ćemo mi uzeti Opaljenik, ili nas neće biti!“
I uzeo ga je, legendarni general ARBiH, komadant 7. krajiškog korpusa, Mehmed Alagić, 23.marta 1995. godine (Opaljenik je najviši vrh Vlašić, nazvan „Krovom svijeta“, radio-relejno čvorište na visini od 1.933 metra).
Ta njegova pobjeda, pobjeda ARBiH, pobjeda Bosne i Hercegovine, veća i od samog Vlašića, neumoljivija i od same vlašićke zime po kojoj je i ostvarena, postala je predmetom stručnih vojnih analiza na svim svjetskim vojnim akademijama.
A on, naš General Alagić, postao je predmetom našeg zaborava..
”Inna lillahi ve inna ilejhi radži'ūn” (Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo) EL-FATIHA
Piše Haris Sejdić
