Ukidanje osuđujućih presuda, preinačenje krivičnih djela i
vraćanje na ponovni postupak u BiH je postala jedna vrsta prakse. Takvo
postupanje porodicama žrtava ne daju satisfakciju, zbog čega se zapravo
postavlja pitanje – koliko u našoj državi vrijedi ljudski život?
Uzevši u obzir posljednjih nekoliko godina, ovakvih
postupaka u pravosudnim institucijama u BiH je bilo u značajnom broju.
Mnogi su izazvali nemire javnosti u vidu protesta i traženja pravde što u
određenim primjerima nije prestalo sve do danas. Međutim, s druge strane, tu su
i slučajevi koji nikada u velikoj mjeri ili skoro nikako nisu privukli toliku
pažnju javnosti.
Preinačenje krivičnih djela i ponavljanje postupka praksa
Naime, jedan od takvih slučajeva desio se prije dvije godine u sarajevskom
naselju Hrasno Brdo u ulici Milinkladska.
Naime, tada su Azema Ćesira (1975) usmrtile komšije otac Suvad Bašalić (1968) i
sin Enes Bašalić (1994) usljed svađe. Tada je Enes automobilom udario Azema
vozeći brzinom od 40 km/h, a iz pouzdanih izvora vezanih za ovaj slučaj,
redakciji portala Klix.ba je pojašnjeno da je žrtva u tom trenutku bila živa te
da su je otac i sin usmrtili dodatnim udarcima.
Nakon toga su prvostepeno osuđeni na ukupno 23 godine
zatvora zbog krivičnog djela “ubistva pri bezobzirnom nasilničkom
ponašanju”. Suvad (otac) je dobio 12, a Enes (sin) 11 godina zatvora.
To znači da je ovo djelo prvostepenom presudom kvalifikovano
kao ubistvo s umišljajem, za čije izvršenje je određena kazna od 10 do 20
godina zatvora.
Riječ je o presudi Kantonalnog suda, a u martu ove godine zaprimljena je žalba
Vrhovnom sudu FBiH gdje je posljednje ročište održano 6. oktobra 2020.
Koliko vrijedi ljudski život?
Tada je, kako saznaje Klix.ba, odbrana optuženih zatražila od suda da se ovo
krivično djelo prekvalifikuje, odnosno, preinači u ubistvo iz nehata, čime će
se, ukoliko se to desi, u pola smanjiti kazna i mogli bi dobiti maksimalno pet
godina, a već su u zatvoru treću godinu.
Konačna presuda trebala bi biti donesena u novembru ili najkasnije u decembru
ove godine ili postoji mogućnost da se postupak vrati na početak. Međutim,
postavlja se pitanje koliko je zapravo u ovom slučaju potcijenjen ljudski život
i bol porodice kojoj je jedina satisfakcija adekvatna kazna?
Isto se pita i porodica Have Dovadžije koja je 2014. godine poginula u
sarajevskom naselju Nedžarići kada je usmrtio Semir Rastoder vozeći pri brzini
od 103 km/h.
On je 2015. osuđen na pet i po godina zatvora, ali je
Vrhovni sud prošle godine ukinuo presudu zbog “povrede krivičnog
postupka”. Radi se o nezakonitim dokazima te se sada očekuje ponavljanje
postupka.
Još jedan slučaj koji je zavijen velom kontroverzi je
“Dženan Memić” i borba njegovog oca Muriza koji već četiri godine
pokušava dokazati da je njegov sin ubijen i da nije poginuo u saobraćajnoj
nesreći kako je i okvalifikovano.
Tada su Ljubo i Bekrija Seferović osumnjičeni za nesreću,
potom proglašeni nevini, ali je Vrhovni sud ukinuo tu presudu i postupak vratio
na početak. Dženanov otac Muriz Memić bio je šokiran odlukom i saznanjem da će
ponovo morati proživljavati sve.
Advokat Ifet Feraget koji zastupa Muriza Memića, za Klix.ba
se osvrnuo na navedene slučajeve, ali je prije svega pojasnio razliku između
ubistva iz nehata i onog s predumišljajem.
“Ubistvo s umišljajem, koji može biti direktni i eventualni, je situacija
u kojoj osoba zna šta radi i kakve će biti posljedice, ali ipak to učini. A
kada je riječ o nehatu, koji može biti svjesni i nesvjesni, zapravo dolazite u
situaciji da znate da može doći do određene nesreće, ali pronalazite opravdanja
za svoj postupak. Prema mom mišljenju, nesvjesni nehat je pogrešno definisan
jer ste i u tom trenutku zapravo svjesni, ali imate okolnosti koje ‘vam idu na
ruku'”, kazao nam je Feraget.
Dalje je Feraget istakao da se u slučaju Azema Ćesira nesporno radi o ubistvu i
da ne treba prejudicirani s pravosnažnom presudom, međutim, kako je dodao žalba
odbrane Vrhovnom sudu nema svrhu jer on pravnom kvalifikacijom nije vezan za
tužilaštvo.
Dakle, tužilaštvo daje pravnu ocjenu, a sud određuje kvalifikaciju (naziv ili
vrstu) krivičnog djela.
“Tužilaštvo je ocijenilo da je u pitanju umišljaj i to je ocjena. Nakon
toga oni predlažu sudu šta dalje činiti, ali on nije vezan za taj prijedlog, a
pogotovo za žalbu optuženog ili bilo koga. Sud u tom slučaju, normalno donosi
odluku razmatrajući sve okolnosti i prema tome ne može biti zabrinjavajuća
činjenica da je advokat odbrane podnio žalbu i tražio da se preinači u ubistvo
iz nehata. Ne treba puno straha i vjerujem da će biti potvrđena ta presuda,
osim ako bude nekih povreda i postupak se vrati na početak. Ipak, stvar je u
procjeni okolnosti i svaki normalan čovjek na osnovu njih može zaključiti o
čemu se radi pogotovo kada je u pitanju sudija. Dakle, ne smije se ni
razmišljati da se donese odluka koja će uznemiriti javnost”, istakao je
Feraget.
Krivični zakon u BiH ne prepoznaje položaj oštećenog
Već je spomenuto da je maksimalna kazna za ubistvo s umišljajem 20, a iz nehata
pet godina. Ukoliko se u ovom slučaju preinači u nehat, onda bi počinioci mogli
ubrzo izaći iz zatvora, ako se uz treću godinu otkako su zatvoreni uzme u obzir
dobro vladanje.
“Dakle, mi bismo na neki način prejudicirali ako bismo sad rekli kakvu će
odluku donijeti Vrhovni sud. Okolnosti slučaja kakve su navedene u presudi i
ako su za njih dokazi provedeni, ako su činjenice pravilno utvrđene i ako bi
Vrhovni sud na osnovu njih istih zaključio da je činjenično stanje kompletno, a
samo zaključak suda je faličan (pogrešan) onda bi eventualno Vrhovni sud mogao
preinačiti to krivično djelo. Inače se dešava da Vrhovni sud ukine presudu ako
se desi povreda postupka ili činjenice nisu utvrđene i vraća na ponovno
suđenje”, pojasnio je.
U ovakvim postupcima javeći problem u BiH predstavlja
položaj oštećenog. Kako je kazao Feraget, Zakon o krivičnom postupku ne daje
oštećenom i njegovoj porodicu priliku da se žale, te se zbog toga on prihvatio
slučaja Memić i Dragičević kako bi doprinio bilo kakvoj promjeni takvog stanja.
“Dakle, oštećeni smeta u našem pravosudnom sistemu i ne postoji u
postupku, a u svakom normalnom je u epicentru suđenja. Sve što sam postigao u
dva navedena slučaja je čudo i vjerujem da će trenutni zakon pretrpjeti izmjene
kada se BiH bude približavala EU. Donijeli su ga oni koji se ne razumiju u
pravo ili su željeli namjerno preskočiti takvu važni dazu kao što je
pojavljivanje oštećenog u postupku. U tom slučaju oštećeni bi imao svog
advokata koji bi pred Vrhovnim sudom iznio argumente jer on ima interes da se
zabavi krivičnim postupkom kao što kaže Evropski sud i ja sam na taj način
otvorio ova dva slučaja Memić i Dragičević”, naglasio je Feraget.
Suđenja šalju snažnu poruku javnosti
Suđenja su veoma bitna jer ona nose snažnu poruku javnosti, kazao je Feraget te
dodao da se sudske odluke trebaju komentarisati upravo zato što građani trebaju
pokazati koliko su one adekvatne ili ne.
“Ali ako vi dobijete za ovakvo ubistvo godinu ili dvije onda mi nismo
građani. Sama kazna ima dvostruki značaj, a to je generalna prevencija kao
poruka svima i specijalna koja se odnosi samo na onog ko je počinio krivično
djelo. Za ubistvo i ostala krivična djela se odgovara po načelu krivice. Dakle,
trebaju se sagledati sve okolnosti koje su dovele do određenog slučaja i bitno
je zaista odrediti o kojem je krivičnom djelu riječ da li je ubistvo iz nehata
ili s umišljajem. Stoga je javnost bitno oko javnosti koje će praviti pozitivni
pritisak da se počiniocu odredi adekvatna kazna u skladu s okolnostima
slučaja”, dodao je.
Na samom kraju, Feraget je kazao da je Zakon o krivičnom postupku BiH
diskriminatoran za građane kada je riječ o materijalnoj i nematerijalnoj
naknadi porodicama čiji su članovi ubijeni.
“U BiH ljudska glava vrijedi nekih 20.000 KM, zar to nije ismijavanje
života i dostojanstva. Porodicama niko ne može vratiti najmilije, ali neki vid
satisfakcije bi bio da počinilac plati maksimalno obeštećenje. Također, smatram
da se i kaznena politika treba pooštriti. Kazne naravno nisu adekvatne iako one
same po sebi nisu rješenje za nasilje jer u takvim slučajevima treba praviti
dublje analize. Ukoliko ne nosite masku neko će vas kazniti, a svjedočili smo
milionskim aferama, niko nije snosio sankcije. To je sve jer je na pravosuđe
stavljena ‘politička šapa’ i nemamo se čemu nadati dok pravosuđe ne pretrpi
reforme. Na kraju je bitno da sud bude sud”, zaključio je Feraget.
zosradio.ba/klix.ba
