Godišnje u Bosni i Hercegovini prema posljednjim podatima u saobraćajnim nezgodama pogine od 270 do 350 osoba, a zadatak svakog instruktora je svom kandidatu objasniti opasnosti i prednosti volana, upoznati ih sa strahom i posljedicama, ali i podučiti kako pravilno upravljati vozilom. Ivanković je za Klix.ba kazala da savjesnost drugih učesnika prema vozilima autoškola jednostavno ne postoji.
Saobraćajna kultura
“O poštivanju i saobraćajnoj kulturi suvišno je govoriti u ovom aspektu. Drugi učesnici u saobraćaju osim što su bezobrazni, kao da jedva čekaju da sviraju, psuju, a bilo je i situacija kada su izalzili iz vozila i prijetili. Zgroženi smo ponašanjem jer niko od njih ne vidi da za volanom sjedi nečije dijete koje će sutra biti vozač i kojem treba podrška i razumijevanje”, govori Ivanković.
Pojašanjava da često polaznici osjećaju pritisak zbog sirena drugih učesnika, naglih preticanja i demonstracije neke vrste “sile”, ali da je njihov cilj, osim naučiti kandidate upravljanju vozilom, naučiti ih i strpljenju i oslobađanju od te vrste straha.
“Svi su brzo zaboravili da su bili na tom mjestu i da su i sami prolazili kroz to što proživljavaju kandidati, ali i mi kao instruktori. Mnogo je bezobrazluka i nekulture, nimalo razumijevanja. Često im je problem i što vozimo u špicama, ali špice su negdje veći dio dana i gdje da djecu učimo voziti, ako ne na cesti? Po mnogima smo smetnja na putu”, dodala je Ivanković.
Saobraćajni vještak Mirzet Sarajlić je kazao kako autoškole usporavaju odvijanje saobraćaja, ali da su upravo zbog toga vidno obilježena kako bi drugi učesnici obratili pažnju na njihovo ponašanje i pooštrili razumijevanje prema kandidatima koji se obučavaju.
“Prema mom iskustvu kao vještaka saobraćajne struke pojedini vozači nemaju strpljenja niti razumjevanja prema ovim vozilima pa je u posljednje vrijeme čest slučaj saobraćajnih nezgoda u kojima su učesnici upravo vozila autoškola. Ja ovim putem želim pozvati sve vozače na razumijevanje i prisjetiti i sebe, a i ostale vozače da smo i sami morali proći svojevrstan vid obuke kako bismo stekli osnove snalaženja u raznim saobraćajnim uslovima. Sa stanovišta struke u toku obuke poželjno je da kandidat pređe i upozna se sa što većim brojem saobraćajnih situacija kako bi mu poslije bilo lakše samostalno upravljati motornim vozilom”, kaže Sarajlić.
Gdje je rješenje?
Rješenje je prema njegovim riječima nije teško dokućiti s obzirom da su u svijetu poznati razni modalieti procesa obuke kandidata za vozače, ali da je potrebno pronaći najefikasniji i prilagoditi ga domaćim potebama. Jedan od njih je prilagođavanje rute obuke i testiranja, kao i vremena kada se obuka vrši.
“Saobraćajni stručnjaci dobro poznaju saobraćajno opterećenje svake saobraćajnice u različitim vremenskim periodima u danu. Prirodno bi bilo da se obuka vrši u vrijeme manjih saobraćajnih opterećenja, a ne kao što je to slučaj danas da se obuka vrši stohastično. Kada se dođe do vršnog opterećenja ili zagušenja na saobraćajnici pa se još u tom momentu pojave vozila autoškola i obuke, frustracije vozača i nisu neočekivane. Dakle, vozila autoškole trebaju da znaju svoje rute kretanja kao i vremenski interval, izbjegavati kretanje vozila autoškole po uskim saobraćajnicama, mnogo opterećenim saobraćajnicama kao i na saobraćajnicama u kojem imamo prisustvo velikog broja pješaka teških teretnih vozila, saobraćajnice na kojima se izvode sanacioni radovi i drugo”.
