Imao je tek 13 godina kada je u šupi pored kuće u
gračaničkoj mahali Čiriš, u velikom požaru 15. jula 2017. godine, zarobljen
gorio Mehmed Meho Šabić, kasnije zbog neviđene hrabrosti prozvan Meho Beton.
Trebalo je izdržati 100 narkoza i 18 teških operacija
– Danas, šta reći o njegovoj neviđenoj hrabrosti, borbi
njegovih roditelja Nedima i Albinke Šabić da spase život svome sinu, ljekarima,
prije svih prof. dr. Milomiru Ninkoviću s klinike “Bogenhauzen” u Minhenu,
Gračanlijama, dobrim ljudima, nego jedno veliko hvala do neba – ovo je na svom
profilu napisao Mehin otac uoči Nove 2020. godine.
Napisao je da su liječenje na spomenutoj klinici, nabavka
specijalnih proteza i specijalnog odijela koštali 120 hiljada eura.
Mlado tijelo Mehe Betona je prije tri godine bilo zarobljeno
u požaru šupe u kojoj je bio i kanister s benzinom. Gorjela je šupa, gorio je
benzin, gorjelo je i dječakovo tijelo. U pomoć mu je priskočio komšija Osman
Adžemović i spasio ga od sigurne smrti.
Od tog trenutka započela je neviđena borba roditelja Nedima
i Albinke za spas sina, kome su ljekari u BiH, poslije požara, davali samo
jedan posto šanse da će preživjeti, jer, osim 70 posto izgorjelog tijela, bili
su ugroženi i dišni organi, bubrezi, sve.
Kratkotrajno liječenje na UKC-u u Tuzli pa na klinici
“Klajić” u Zagrebu, a onda je nastavio kod prof. dr. Milomira Ninkovića,
svjetski poznatog stručnjaka za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju na
“Bogenhauzen” klinici u Minhenu.
Jedna, druga, treća…osamnaesta operacija na dječakovom
tijelu, uz stotinu dubokih narkoza.
Stotinu buđenja, sve je to izdržalo jako dječakovo srce.
Zbog toga je Meho prozvan Beton.
Lani je, čak nakon oporavka od još jedne operacije, sjeo u
školske klupe da nadoknadi gradivo i razred završio s vrlo dobrim
uspjehom.
Nikada dječak nije zaboravio svoga spasioca, komšiju Osmana,
koji ga je izvukao iz živog ognja, pa mu je darovao tortu i napisao zahvalnicu.
