Doktorirala je na temu “Sreća”, a danas je govorila o djeci kao “statusnim simbolima” i o tome kako roditelji djeci nameću maske od malih nogu.
Djedović piše i kolumne za mnoge časopise, a objavila je dvije knjige: “Terapeut ljubavi” i “Obući košulju sretnog čovjeka”.
Psihoterapeutkinju smo pitali ko smo mi, a ona nam je rekla kako je jako teško spoznati samog sebe te da je to jedan mukotrpan i dugotrajan proces, ali se može napraviti.
“Od djetinjstva smo počeli nametati te maske na sebe, jer roditelji, iz najbolje namjere, to rade svojoj djeci i griješe često jer postavljaju pred djecu prevelike zahtjeve, pogotovo u današnje doba kada je dijete više statusni simbol nego dijete, kada dijete mora da svira klavir sa 5 godina, kada mora da uči nekoliko jezika pa se roditelji hvale time. Stavljaju se preveliki zahtjevi pred djecu koja nemaju mogućnost da se igraju i tako gube suštinsko biće jer možda oni to ne žele što im roditelji nude. Roditelji misle da je sve bolje nego da budu na internetu, međutim, roditelji treba da posvete vrijeme svome djetetu i da se igraju sa svojom djecom”, poručila je Djedović.
Na pitanje da li roditelji nastoje da svoj neostvarene snove ostvare preko djeteta je odgovorila: “Ima toga da roditelji svoje neostvarene snove žive kroz živote djece. Društvene mreže su odličan primjer toga. Danas je moderno da se slikaju đačke knjižice, diplome, da se hvali kako dijete ima prosjek 5.0. No, šta mi time poručujemo djetetu? Ne treba tome poseban značaj pridavati. Roditelji nemaju ispunjen svoj život”.
zosradio.ba/http://www.biscani.net
