Otvaranjem dnevnika radova i potpisavanjem zapisnika o uvođenju kineskog konzorcija u gradnju i zvanično je počela gradnja Pelješkog mosta bez saglasnosti Bosne i Hercegovine a na temelju lažiranog dokumenta na osnovu kojeg Republika Hrvatska tvrdi da ima saglasnost države Bosne i Hercegovine za gradnju, iako gradnja pomenutog mosta na najgrublji način narušava teritorijalni suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, jer se Bosni i Hercegovini ovim mostom i definitivno onemogućava izlaz na otvoreno more.
Pored svega Hrvatska je grubo prekršila Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, po kojoj teritorija Bosna i Hercegovina ima neosporno pravo izlaza na otvoreno more.
Pretpostavka za ovaku izgradnju Pelješkog mosta načinjena je još prošlog ljeta kada je Evropska komisija donijela odluku o prihvaćanju finansiranja projekta kojeg su u Briselu postpisale povjerenica za regionalnu politiku Corina Cretu i hrvatska ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac.
Iako je međunarodno pravo na strani Bosne i Hercegovine kada je riječ o slučaju Pelješki most, odnosno pristupa otvorenom moru koje je zagarantovano Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora. Članak 7, stav 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, koja kaže da država ne smije primjenjivati sistem ravnih polaznih crta tako da zatvori drugu državu od otvorenog mora, gradnja mosta počinje. Bosna i Hercegovina je ovim postaje faktički prva zemlja koja pristaje bez “ispaljenog metka” da se odrekne prava na pristup otvorenom moru. Hrvatska zasigurno ima pravo spajati svoje otoke sa kopnom ili sa drugim otocima, ali sve dok to radi unutar njenih voda. Malostonski zaliv je definiran kao područje međunarodnih voda kojemu je sada blokiran pristup, a BiH nema drugog izlaza.
Visina mosta, dobra prohodnost, pokretni i nepokretni tornjevi, i ostale lažne dileme koje su nametane nisu bile ništa drugo do odvlačenje pažnje od suštine problema. Hrvatska nema pravo premostiti Malostonski zaliv ma kakvu tehnologiju i standarde primjenili. Kao otvoreno stoji pitanje, na koji način je i pod kojim uslovima EU odobrila sufinansiranje gradnje takvog mosta? Prevarom ili po osnovu nedovolje angažiranosti bosanskohercegovačke strane da se na to ukaže pred međunarodnom javnošću, institucijama i na kraju krajeva Ujedinjenim nacijama.
Podsjećanja radi, 1999. godine potpisan je sporazum Tuđman – Izetbegović, kojim je dogovoreno razgraničenje između BiH i Hrvatske sredinom Malostonskog zaljeva, korištenje Luke Ploče pod “povoljnim uslovima” za BiH na 99 godina i slobodan prolaz kroz zaleđe Neuma za potrebe Hrvatske. To sve trajalo je do 2006. godine, kada je Vlada Hrvatske na čelu sa Sanaderom poslala obavještenje da odustaje od sporazuma Tuđman – Izetbegović. Dakle od 1999. godine, brojne komisije radile na demarkaciji granice. Čak je i granica između dviju država u području Neuma pomaknuta gotovo 400 metara unutar teritorije BiH da bi se Hrvatskoj omogućilo da napravi granični prelaz. Međutim, Hrvatska je sve to pogazila, maksimalno je iskoristila sve što je mogla i 2006. godine obavijestila BiH da odustaje od sporazuma Tuđman – Izetbegović.
BiH nikada nije dala nikakvo odobrenje Hrvatskoj da gradi most u akvatorijumu Neum. U međuvremenu, od 2007. godine radile su tehničke grupe, koje su postigle određene saglasnosti, tipa da visina mosta bude 26 metara, pa 32 metra, pa 38 metara, pa 40 metara i dalje. Sve su to bila nagađanja a potrebno je napomenuti da tehničke stvari nisu meritorne. To jesu politička i pravna pitanja, tačnije pitanje uspostavljanja granice. Ove komsije su radile, ali nikada Vijeće ministara BiH, niti bilo koja institucija zadužena za granice, niti Predsjedništvo BiH, niti Ministarstvo vanjskih poslova BiH, nisu prihvatili nalaze takvih komisija.
Predsjedništvo BiH 2007. godine usvojilo zaključak i službeno zatražilo od Hrvatske da zaustavi gradnju Pelješkog mosta dok se ne riješi otvoreno pitanje vezano za identifikaciju morske granične crte i pristupa BiH otvorenome moru što je pravo koje joj pripada Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora. Hrvatska je o tome u nekoliko navrata službeno obaviještena, uz ostalo i pismom iz 2009. tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića. Isto to stajalište potvrdio je prošle godine Zastupnički dom parlamenta BiH, tražeći od Vijeća ministara BiH da Hrvatskoj uputi notu i zatraži da se obustave sve aktivnosti na izgradnji mosta dok se ne postigne potpuna obostrana suglasnost.
Međutim, unatoč svemu tome vlasti Republike Hrvatske odlučno su se angažovale na kršenju prava Bosne i Hercegovine kao i pomenute Konvencije. Nakon žalbi, ne vlasti Bosne i Hercegovine, nego talijanskog “Astaldi” i turskog “CT Ictasm” na odluku “Hrvatskih cesta” da Pelješki most i pristupne puteve gradi kineski konzorcijum, premijer Hrvatske Andrej Plenković konstatovao je da Pelješki most i dalje nema veze sa razgraničenjem sa Bosnom i Hercegovinom.
“Nakon toga i nakon dobijenih 357 miliona eura bespovratnih sredstava od EU i saglasnosti Evropske komisije, koja je shvatila da izgradnja mosta nema utjecaja na pitanje razgraničenja između Hrvatske i BiH i da se nedvosmisleno gradi na hrvatskoj teritoriji, nastavljamo sa projektom i vjerujem da ćemo ga realizovati, ako ne do kraja mandata ove vlade, onda sigurno na početku idućeg mandata”, rekao je Plenković.
Tačno je da Hrvatska gradi na svojoj teriroriji, ali Plenković i Hrvatska su potpuno svjesno u drugi plan gurnili činjenicu da most zatvara pristup BiH otvorenom moru. BiH nema problem sa gradnjom na Hrvatskoj teritoriji, a Hrvatska bi trebala, što nije slučaj, imati problem sa blokiranjem otvorenog pristupa moru Bosni i Hercegovini.
Tada je, ali i dosta ranije postalo jasno da ako Hrvatska odbije sporazumna rješenja za Pelješki most, BiH treba da podnese tužbu Međunarodnom sudu, na što su kasnije pozvali i pojedini političari iz opozicije, poput Željka Komšića koji povodom pljačke bh.imovine u Republici Hrvatskoj kazao da BiH pored toga treba tužiti Hrvatsku i zbog slučaja Pelješkog mosta, jer kako je naveo “Hrvatska nastavlja sa kršenjem međunarodnih ugovora na štetu Bosne i Hercegovine”. Takvo raspoloženje ne vlada kod zvaničnika Bosne i Hercegovine koji dolaze iz HDZ-a.
Tek što je predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić pisao hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću i čelnicima Europske unije zbog izgradnje Peljškog mosta, nakon što je upozorio da se Vijeće ministara nije izjasnilo o ovom pitanju te da ne postoji zvanični stav BiH da bi ga bilo koji dužnosnik iznosio, ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda (HDZ) oštro je protestvovao tvrdeći da Zvizdić narušava dignitet Vijeća ministara. Po Bevandinom mišljenju, Zvizdić nema čak ni diplomatsko pravo da komunicira sa premijerom Hrvatske glede zaštite prava BiH koja joj pripadaju po međunarodnim kovencijama a kamoli da zbog kršenja tih prava i konvencija kao mogućnost postavlja tužbu BiH protiv Hrvatske.
Štaviše, ministar pravde BiH Josip Grubeša pisao je pismo ministru mora, prometa i infrastrukture u Vladi Republike Hrvatske Olegu Butkoviću u kojemu iznosi “pravne stavove” vezane za pitanja izgradnje Pelješkoga mosta, u kojem navodi da ne postoje pravne smetnje da Hrvatska izradi pelješki most. Grubeša je dakle umjesto da zastupa interese BiH, skandalozno požurivao vlasti Republike Hrvatske na kršenje prava BiH, kao i uostalom njegov stranački šef Dragan Čović koji je sa pozicije predsjedavajućeg Predsjedništva tvrdio da i pored kršenja međunarodnih prava, koja BiH ima, a od strane Hrvatske, da je most zapravo u interesu Bosne i Hercegovine. Deklaraciju koju je usvojio Zastupnički dom Parlamenta BiH u nazvao je neobvezujućom. “Pelješki most je interes BiH i s moje pozicije nema nikakvih smetnji da se taj most gradi – izjavio je Čović.
Nadležni i institucije moraju pokušati da u zvaničnom Briselu ospore priloženu dokumentaciju Republike Hrvatske, na osnovu koje joj je Evropska komisija za izgradnju Pelješkog mosta dodijelila 357 milona eura. Ukoliko Evropska komisija ne uvidi vlastitu grešku, a obzirom da je Pelješki most nelegalan, da je protiv interesa BiH, da predstavlja napad na njen suverenitet, te sputava BiH da se ikada razvije kao pomorska držav, protiv Hrvatske se mora podnijeti tužba Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu.
Riječ je o iznimno važnom državnom pitanju za BiH, koje je bitnije i od njenog ulaska u EU, o kojem svi politički akteru u Bosni i Hercegovini moraju imati nedvosmislen stav. Ukoliko Bosna i Hercegovina pristane na povredivost svojih granica i prećuti kršenja njenih međunarodnih prava, biće to jasan signal svim neprijateljima države BiH da mogu krenuti u njeno razbijanje. Svoj suverenitet i teritorijalni integritet Bosna i Hercegovina nije dužna ni Evropskoj uniji niti njenim komesarima nego svojim građanima koji su se za to izborili.
Zosradio.ba/-bosna.ba
