Vatikanistica Serena Santini, pišući za Berlusconijev il Giornale, prenijela iz svojih izvora u Kongregaciji za nauk vjere da je stav te Kongregacije bio apsolutno negativan spram Međugorja. Santini tvrdi da je Kongregacija zabranila vidjeocima da ubuduće iznose u javnost sadržaj ‘navodnih Bogorodičinih poruka’.
Niti se međugorskim vidjeocima ukazuje Bogorodica, niti katolički vjernici smiju pribivati ekstazama takozvanih vidjelaca pa ni razgovarati s njima, niti će Međugorje biti priznato kao svetište, ali ono može biti priznato kao mjesto molitve, “jer Bog zna žeti i gdje nije sijao”, citira kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, prefekta vatikanske kurijalne Kongregacije za nauk vjere, vatikanist Gianluca Barile, utemeljitelj udruge Tu es Petrus i savjetnik za odnose s javnošću više kardinala, piše Jutarnji list.
Te Müllerove riječi i tu odluku njegove Kongregacije – zasad još pod ogradom tajnosti (ali malo koja vatikanska tajna nije “procurila”) – Barile je u četvrtak objavio u svome dobro informiranom blogu “Dnevnik vatikanista”, pa su to odmah preuzeli mnogi portali po svijetu.
Papina nevjerica
Sâm Papa je jasno i javno izrazio nevjericu u vrhunaravnost “međugorskih fenomena” u dva navrata: preklani je rekao da Bogorodica nije šefica poštanskog ureda da bi svaki dan razašiljala poruke, a ovaj mjesec je ironično govorio o nekim vidjeocima preko kojih da stižu Gospine poruke u unaprijed zakazan dan i sat, ma gdje se vidjelac zatekao.
Uostalom, nevjericu je, na svoj rezervirani način, iskazivao i njegov prethodnik Benedikt XVI, pa i ranije, dok je kao kardinal Joseph Ratzinger dugo bio prefekt upravo Kongregacije za nauk vjere.
Upravo na dugoročno nepromijenjenoj liniji te Kongregacije temelji se i procjena potpisanoga novinara, dijelom također vatikanista, da je ono što se u posljednja 24 sata iznosi blizu istine o gledištima Kongregacije za nauk vjere.
A što će u tom slučaju biti s Međugorjem?
Citirana rečenica kardinala Müllera – da “Bog zna žeti i gdje nije sijao” – prilično jasno govori što je nakana Kurije (pa bi mogla biti i Papina): ne odbaciti ono što je po vjeru i Crkvu pozitivno i vrijedno u Međugorju. A vrijedna je ponajprije iskrena pobožnost vjernika koji onamo dolaze i koji nalaze utjehu i smirenje u molitvi (u to se uvjerio, za davnog boravka u Međugorju, i potpisani novinar, koji nije vjernik niti jedne vjere).
Prema tome, Međugorje će ostati mjesto molitve – ali… Kako se doznaje, biskupi neće smjeti ni nadalje organizirati hodočašća u Međugorje, ali će se morati postarati da vjernike koji onamo odlaze prati svećenik; ni on, ni hodočasnici neće smjeti svojom nazočnošću priznavati autentičnost “ukazanja”, neće se smjeti približavati “navodnim vidjeocima”, nego će se morati usredotočiti samo na molitvu i primanje sakramenata.
Tajno prenošenje
Ako je sve to istina, vidjeoci neće smjeti više prenositi svoja navodna iskustva, osim u tajnosti samoj Kongregaciji, moraju se povući u privatni život, ne sudjelovati na javnim okupljanjima ni u Međugorje ni drugdje po svijetu, niti će im vjernici smjeti prilaziti. Štoviše, od njih se zahtijeva da se odreknu privrednog udjela u hotelima, putničkim agencijama i drugim ekonomskim djelatnostima, prekinuvši tako “očit sukob interesa”. I, naravno, zahtijeva se potpuna poslušnost odlukama Crkve.
Hoće li poslušati? E, to je drugi par rukava. Vittorio Messori, također vatikanist i pisac, prijatelj sv. Ivana Pavla II, “upozorio” je papu Franu javno, preko mikrofona Raijeva Radija 1 (prvoga radijskog programa), da riskira raskol (shizmu) ne prizna li da su u Međugorju Bogorodičina ukazanja. To je sve prije nego bezazleno.
Ako bi se to dogodilo, stavilo bi i Međugorje, i vidjeoce, i franjevce koji bi se tome pridružili, izvan Katoličke crkve. A pitanje je bi li im se to i ekonomski isplatilo. Uostalom, još je Miljenko Smoje 1986 zaključio da njima Gospe jest učinila čudo.
