Okrugli stol ”Novo antikorupcijsko zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) – Očekivanja, izazovi i solucije“ koji organiziraju Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu (CPRC) i Fondacija Konrad Adenauer održan je danas u Sarajevu.
Predstavnici pravosudnih institucija u FBiH (sudovi i tužiteljstva), stručnjaci iz akademske zajednice, Vlade FBiH, Ministarstva pravde FBiH, kazneno-popravnih ustanova, Pravobraniteljstva FBiH, Porezne uprave FBiH, policije i nevladinih organizacija, sastali su se da bi raspravljali o implementaciji nedavno usvojenog seta antikoruptivnih zakona u FBiH.
”Ovo je posao koji se radi jako dugo, zbog stručnih i objektivnih problema te zbog prilično neupućene i ponekad nedobronamjerne bh. javnosti”, kazao je uoči održavanja okruglog stola profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Elmedin Muratbegović.
Pojašnjava da obrnuti teret dokazivanja podrazumijeva ne samo pretpostavku nevinosti nego i neki kontekst koji građani žele čuti, a to je „da oni koji su se notorno i neosporno obogatili na nezakonit način moraju sami dokazati kako su stekli višak bogatstva koji ne mogu dokazati klasičnim metodama dokazivanja.“
”Ovaj zakon omogućava takav pristup. On jeste pomalo inovativan u smislu očekivanih frekvencija bh. javnosti, jer javnost često misli da su kriminalci iznad zakona i onih koji provode zakon, što nije daleko od istine ukoliko se promatra sam čin provedbe zakona. Ovaj zakon omogućava promjenu, ali trebat će strpljenje i povjerenje”, istaknuo je Muratbegović.
Eldan Mujanović iz CPRC, ujedno i profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, pojašnjava da se radi o šest zakonskih propisa koji su doneseni radi povećanja učinkovitosti institucija za borbu protiv kriminala i korupcije.
”To se najprije treba uraditi kroz specijalizaciju pravosudnih institucija tj. posebni odjel Federalnog tužiteljstva i posebni odjel Vrhovnog suda koji se sa stajališta stvarne nadležnosti trebaju baviti isključivo kaznenim djelima korupcije i organiziranog privrednog kriminala za cijelu teritoriju FBiH”, kazao je Mujanović.
Kako kaže, ranije je postojala potpuno neustavna i neprirodna struktura koja je nametnuta 2005. godine. Tada su doneseni zakoni o sudovima kada su kaznena djela, iako su po ustavu federalna nadležnost, prebačena na županije, ”te je stvoren vakuum u prostoru u kojem se od 2005. godine pa do danas, nije jasno identificirala nadležnost pravosudnih institucija za borbu protiv kriminala i korupcije.“
”Novim zakonom to se vraća u ustavne okvire te se ta problematika riješava na vrlo pragmatičan način, kako je to riješeno u susjednim i u drugim europskim zemljama, kroz osnivanje posebnih odjela tužiteljstava i suda”, rekao je Mujanović.
Druga razina jačanja institucionalnih i pravnih kapaciteta za borbu protiv korupcije uređen je zakonom o oduzimanju nezakonito stečene imovine.
”To je zakon koji treba da ‘post festum’ djeluje na način da se od onih koji su počinili kazneno djelo i stekli imovinsku korist, to treba oduzeti u sudskom dvostupanjskom pravičnom postupku, od suda i nikoga drugog”m pojasnio je Mujanović.
Dalje pojašnjava da dodatni zakoni u ovom setu omogućavaju efikasniju borbu protiv korupcije, a to su: zakon o prekršajima, zakon o inspekcijama, zakon o izmjenama i dopunama kaznenog zakona, zakon o kaznenom postupku te zakon o sudovima.
”Svi ovi zakoni trebaju povećati stupanj vladavine prava kao i efikasnost u provođenju zakona o suzbijanju delinkvencije svih oblika. Ovi zakoni reaguju na ”predvorje“ kriminaliteta, odnosno na prekršajnu delinkvenciju koja je ulazak u kriminalitet većih razmjera”, smatra Mujanović.
Mišljenja je da je ovim dvostrukim djelovanjem u oblasti kriminaliteta, prekršajne delinkvencije itd. učinjen veliki iskorak u normativnom uređenju.
”Slijedi faza implementacije, odnosno faza prelaska sa zakona na njihovo provođenje, a to je ono što građani najviše očekuju od institucija”, istaknuo je Mujanović.
Dodao je da je sugerirano, a i prihvaćeno, davanje ”vacatio legisa“, odnosno privremenog razdoblja čekanja od šest mjeseci dok se ne stvore pretpostavke za primjenu novog zakona, što je po njegovom mišljenju ”možda kratak, ali dovoljno realan rok.“
(Bh-index)
