Bolje je biti spreman, pa i pogriješiti u procjeni, nego
dočekati novu krizu nespreman i ovisiti o pomoći drugih zemalja”
Prije nekoliko dana iz Međunarodnog monetarnog fonda su
upozorili da je eskalacija sukoba Rusije i Ukrajine dodatno povećala troškove
energije i cijene robe za mnoge zemlje pa bi se inflacija mogla duže zadržati
na povišenom nivou.
“Ovaj put… ako uistinu dođe do sukoba, svjedočili
bismo rastu cijena energije”, upozorila je zvaničnica Međunarodnog
monetarnog fonda Gita Gopinath.
Zbog mogućeg rusko-ukrajinskog sukoba ekonomista Faruk
Hadžić je pozvao nadležne institucije i vlast da hitno obnove robne
rezerve i nabave dovoljne količine hrane za građane, barem za nekoliko mjeseci.
Ako se konflikt između Rusije i Ukrajine pretvori u rat,
pojašnjava, cijene energenata sigurno će porasti, lanci opskrbe hranom bili bi
devastirani, a vrlo je moguć i rast inflacije. S tim u vezi, dodaje, Bosna i
Hercegovina bi trebala hitno uspostaviti i obnoviti robne rezerve, te nabaviti
dovoljne količine hrane za građane, barem za nekoliko mjeseci, a isto važi
i za gorivo: “U slučaju sukoba, ulazimo svi u vrlo neizvjestan period koji
se indirektno može odraziti i na našu državu u ekonomskom smislu. Imamo
rekordne naplate poreza, pripremite se sada dok još imamo vremena. Bolje je
biti spreman, pa i pogriješiti u procjeni, nego dočekati novu krizu nespreman i
ovisiti o pomoći drugih zemalja”.
U Republici Srpskoj robne rezerve ne postoje, doživjele su
potpuni krah, jer višemilionske gubitke nije bilo moguće namiriti. I pored
ogromnih dugovanja koja su rasla iz godine u godinu i pored upozoravajućih
revizorskih izvještaja ni jednom nije pokrenuto pitanje odgovornosti – iako je
svima bilo jasno da su razmjere kriminala u ovom preduzeću ogromne i da je
hitna istraga, prvi i osnovni korak u svakom normalnom sistemu.
Tako je Republika Srpska umjesto Robnih rezervi, prije
nepune četiri godine, po hitnom postupku dobila Zakon o interventnim nabavkama.
Međutim, kako je BUKA
već pisala interventne nabavke će biti pokrenut samo u sljedećim slučajevima:
velike prirodne nepogode, tehničko-tehnološke, ekološke katastrofe, ratnog
stanja i neposredne ratne opasnost, kao i druge vanrednih prilika koje dovode
do nestašice dobara za potrebe privrede i snabdijevanja stanovništva.
U Federaciji BIH je situacija nešto drugačija. Kako je izjavio direktor
Federalne direkcije robnih rezervi Tončo Bavrka, ova direkcija raspolaže s
iznosom robe u robnim rezervama u iznosi od oko 30 miliona KM. Međutim, ističe,
to nije dovoljno, problem je skladištenje robe, ali i činjenica što sistem
robnih rezervi ne funkcioniše na isti način u oba entiteta.
Momčilo Komljenović, direktor Sektora za makroekonomski
sistem u Vanjskotrgovinskoj komori BiH je jasan – veliki problem je što
entiteti u BiH nemaju adekvatnih robnih rezervi.
“Bosna i Hercegovina ima malu ekonomiju koja je uvozno
zavisna i ona je ranjiva. Nažalost nemamo funkcionalne robne reserve, a njihova
osnovna uloga bila bi da u posebnim uslovima intervenišu i pomognu
privredi, stanovništvu i svima onima kojima je pomoć potrebna”, jasan je Komljenović.
O ovoj temi su se još ranije oglasili i iz
Socijaldemokratske partije (SDP) BiH ističući kako se samo stabilnim
rezervama mogu kontrolisati inflatorni tokovi i osigurati opskrba građana
nužnim namirnicama. Kao poseban problem istakli su činjenicu da Vlada FBiH
potpisuje ugovore za osiguranje robnih rezervi s trgovačkim lancima, što je,
kako kažu, apsurd: “Svrha robnih rezervi je da se njima kao ekonomskim
‘osiguračem’ ne može trgovati na otvorenom tržištu, a ne da stanje rezervi
vežete za tržište na kojem će se pojaviti nestašica s prvim znakom krize.
Slično je stanje i u RS-u. Pozivamo vlast na svim nivoima da izvrše hitnu
nabavku namirnica kupovinom svih raspoloživih rezervi na tržištu i njihovim
skladištenjem, umjesto da se nadaju da trgovci dolaskom krize neće prodati
namirnice za što veći profit, što je paradoksalno. Isto važi i za nabavku
rezervi plina i goriva”.
Ukratko- dok cijeli svijet strahuje i pokušava pronaći
rješenja i zaštititib građane, život je bajka samo u zemlji u kojoj je prije
pandemije bilo siromašno svako šesto domaćinstvo, a svaki četvrti zaposleni
radnik svojoj familiji nije mogao obezbjediti izlazak iz siromaštva. U zemlji u
kojoj je tada čak 600.000 stanovnika živjelo ispod granice siromaštva, sa 3 do
5 KM dnevno!
